Analizu “Crnogorski slučaj – borba protiv korupcije na lokalnom nivou” radio je pravnik Boris Marić, kroz projekat Medijske asocijacije jugoistočne Evrope i “Vijesti”, uz podršku CGO.
Nedostatak sistemskog pristupa, loše sprovođenje procedura, pasivnost institucija i nedostatak političke volje za obračun sa korupcijom na lokalnom nivou, posebno onom koja se odnosi na sektor urbanizma, doveli su do toga da svakodnevno svjedočimo velikom broju, prvenstveno urbanističkih afera, koje u kontinuitetu ne dobijaju adekvatan institucionalni epilog.
To je ocjena analize “Crnogorski slučaj – borba protiv korupcije na lokalnom nivou“.
Marić je ocijenio da je sistemska korupcija u Crnoj Gori postala ne samo pitanje vladavine prava, već i bezbjednosno pitanje.
“Ako imate pojavu sistemske korupcije, koja je jednim dijelom koristeći političku moć, uspjela da se ozakoni, što je posebno opasno, dobijate slabe institucije države koje nijesu dorasle mnogim izazovima. Slabe državne institucije dovode u pitanje i sam karakter države, njenu bezbjednost, pa u krajnjem i održivost demokratskih prioriteta“, rekao je on.
Marić ističe da su svi veliki slučajevi korupcije na lokalnom nivou – aktuelizovani, obrađivani, prijavljivani i na kraju procesuirani prvenstveno kroz rad i napore nevladinih organizacija, nezavisnih medija, te donekle i opozicionih partija, dok je u kontinuitetu izostajala proaktivna uloga samih lokalnih samouprava, drugih državnih organa i tužilaštva.
“Druga činjenica, a koja proizilazi iz prve, jeste da lokalne samouprave do danas nijesu izgradile funkcionalan sistem prevencije korupcije. Treća se logično otvara, a to je formalan pristup ovom problemu od strane lokalnih i državnih organa. Tako su lokalni planovi borbe protiv korupcije, koji još uvijek postoje kao institut, doživjeli potpuni fijasko, a sličnog su karaktera i planovi integriteta kao nova forma planske prevencije korupcije“, naveo je Marić.
Vlast već godinama sprovodi centralizaciju sistema jer postojeće lokalne samouprave nisu u stanju da odgovore izazovima, a uporedo se formiraju nove opštine. Naravno, radi se o političkim odlukama bez potrebnih analiza održivosti i svrsishodnosti. Sa druge strane, korupcija je sveprisutna u sistemu, a njeno izvorište je primarno u političkoj korupciji. Tako i novoformirane opštine brzo postaju taoci političke korupcije, gdje prvo strada poštovanje podjele vlasti, nakon toga kontrola slabi ili nestaje, a cio sistem dobija slabe institucije koje su i same pod ogromnim rizikom korupcije“
Prema njegovim riječima, činjenica je da se korupcija na lokalnom nivou u svom obliku visoke korupcije dominantno pojavljivala i pojavljuje u sektoru urbanizma, odnosno uređenja prostora i izgradnje objekata, te kao politička korupcija.
“Danas imamo procesuiranio nekoliko lokalnih rukovodstava, prvenstveno zbog činjenice da su skupštine opština dovedene u stanje takozvanih političkih glasačkih mašina, da samim tim ne ostvaraju svoju kontrolnu i stratešku funkciju, pa nemamo ni potrebnu podjelu vlasti na lokalnom nivou kao preduslov funkcionalnosti demokratije i kontrolnih mehanizama. Nakon centralizacije i vraćanja procesa snaženja lokalnih samouprava unazad, danas je aktuelan proces protiv dvojice državnih građevinskih inspektora (Vladan Juretić i Zoran Bošković). Znači, korupcija i njeni rizici su ostali na istom mjestu, a sistem i dalje pati od nedostatka efektivnih mehanizama borbe“, rekao je Marić.
Izjava advokata CEGAS-a, Sergeja Sekulovića za Radio Slobodna Evropa
Foto preuzet sa portala Volim Podgoricu
Obrazlažući odluku o uvođenju ograničenja kretanja građana i odgovarajući na optužbe da takva odluka predstavlja ugrožavanje najosnovnijih ljudskih prava i sloboda građana, Vlada Crne Gore je u naknadnom pojašnjenju saopštila – da nije uveden policijski sat.
Precizira se još da Ustav Crne Gore jasno dozvoljava mogućnost ograničenja slobode kretanja u cilju sprečavanja širenja zaraznih bolesti, da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti takođe propisuje mjere ograničenja kretanja i da naredbe ne donosi Vlada nego Ministarstvo zdravlja na prijedlog Instituta za javno zdravlje.
U vlladinom saopštenju se zaključuje da “nema policijskog časa – već se život, rad i kretanje odvija na način primjeren aktuelnoj opasnosti”.
I Uprava crnogorske policije se oglasila povodom stupanja na snagu novih mjera o sprečavanju širenja korona virusa kojima se ograničava kretanje građana.
“Svi koji budu zatečeni u kršenju ovih naredbi biće uhapšeni i krivično procesuirani, bez kompromisa i bilo kakvog izuzetka”, upozoreno je iz Uprave policije.
Preskočene ustavne procedure
Analizirajući vladine odluke i ambijent u kojem su odluke donesene, politički analitičar Sergej Sekulović smatra opravdanim problematizovanje tih odluka, iako u Ustavu i zakonima postoji pravni osnov za uvođenje ograničenja u cilju zaštite javnog zdravlja. Sekulović kaže da je ipak trebalo ispoštovati ustavne procedure.
“Javno zdravlje i zdravlje stanovništva jeste nešto što je nesporno legitiman cilj za uvođenje mjera. Međutim kada se radi o bitnom ulaženju u ljudska prava i slobode, a u ovom konkretnom slučaju možemo da pričamo o slobodi kretanja, pravu na privatnost i zaštiti podataka o ličnosti i defakto suspendovanoj slobodi okupljanja – smatram da se morala poštovati ustavna procedura”, kaže Sekulović, ocjenjujući da je moralo biti proglašeno vanredno stanje.
“U tom vanrednom stanju Vlada je trebalo da preuzme pun Ustavni legitimitet za svoje aktivnosti, odnosno da donosi uredbe sa zakonskom snagom. Ograničenje ili suspenzija određenih ljudskih prava bi tako dobili puni Ustavni kapacitet”, konstatuje Sekulović.
Koje mjere je usvojila Vlada Crne Gore
Uvođenje mjere zabrane napuštanja mjesta stanovanja u određenim terminima je jedna od krucijalnih mjera kojima se zaokružuju one do sada donijete u očekivanju “pika” (vrhunca) nakon 14 dana od prvih obolijevanja, saopštio je direktor Instituta za javno zdravlje (IJZ) Crne Gore Boban Mugoša.
“Sledećih 15 dana su krucijalni da pokušamo da sačuvamo zdravlje i živote naših gađana, i jedina još mjera koja je preostala je mjera ograničenog kretanja”, dodao je Mugoša na konferenciji za medije.
Pojasnio je da je ta stroga mjera uvedena jer su one dosadašnje u velikom procentu dale efekte, ali i imajući u vidu da ih pojedini građani nisu poštovali.
Pravila Zakona o zaštiti stanovništva
Šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) za borbu protiv zaraznih bolesti Vesna Miranović je kazala da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u članu 55 diktira kako se mora postupiti u slučaju ulaza zarazne bolesti.
“U tom članu se kaže da Ministarstvo zdravlja na inicijativu IJZ ima pravo da zabrani ili ograniči kretanje stanovnika kada postoji epidemija ili epidemiološki rizik”, kazala je Miranović i podsjetila da je 26. marta Ministarstvo zdravlja donijelo naredbu o proglašavanju epidemije COVID-19 za cijelu Crnu Goru.
Stoga, dodala je, nije bilo potrebe za uvođenje vanrednog stanja, jer je Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti prošao skupštinsku proceduru 2018.
“Naravno, niko ne kaže da neće doći u nekom trenutku do vanrednog stanja, ako se tako procijeni, ali u ovoj situaciji za sada za tim nema potrebe”, rekla je Miranović i dodala da su za gradsku opštinu Tuzi, jednoj od onih sa najvećim brojem inficiranih, donesene još rigoroznije mjere, te zahvalila građanima tuzi na dosljednoj primjeni svih preporuka.
Podsjetimo, Vlada Crne Gore je uvela zabranu izlaska iz objekta stanovanja radnim danima od 19:00 do 5:00 sati ujutro narednog dana, a vikendom od 13.00 sati u subotu do 5.00 sati u ponedjeljak.
Zabranjeno je okupljanje u stanovima, osim članovima domaćinstva, djeci mlađoj od 12 godina zabranjuje se boravak na otvorenom javnom prostoru bez prisustva odrasle osobe, a zabranjene su sportske i rekreativne aktivnosti na javnim površinama. Zabrane se ne odnose na lica koja obavljaju poslove od javnog interesa.
Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos „obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije
MONTOR: Kako vidite odluku Vlade da objavi spiskove onih kojima je određena mjera samoizolacije?
MARIĆ: Sada već imamo puno osvrta na ovu odluku i čini se nespornim da je donijeta bez potrebne pravne osnove, potrebne procjene posljedica i suprotno međunaradnim standardima. Poseban problem predstavlja činjenica da se odluke koje ograničavaju određena ljudska prava i slobode donose bez jasne pravne osnove, što znači primarno bez ustavnog utemeljenja. Negdje čudi ovakvo postupanje donosioca odluka, jer ne vidim niti jedan razlog da se de facto vanredno stanje koje živimo ne uredi i de jure, te donese odluka o proglašenju vanrednog stanja. Time bi dobili pravni osnov i za funkcionisanje koordinacionog tijela u skladu sa propisima, i za donošenje odluka kojima se u nekoj mjeri ograničavaju ljudska prava. Moramo znati i to da se određena ljudska prava ne mogu ograničiti ni u vanrednom stanju, kao što su: život, pravni lijek i pravna pomoć, dostojanstvo i poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje i načelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, odbrana, naknada štete za nezakonito ili neosnovano lišenje slobode i neosnovanu osudu, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, te zaključenje braka.
Ustav je više nego jasan u članu 25 koji kaže da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja može ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno.
Lako možemo izvesti zaključak da je trenutna odluka o objavi spiskova građana i građanki kojima je određena mjera samoizolacije, a koja nema potrebnu pravnu formu, ili nijesmo imali priliku da je vidimo, u suprotnosti sa Ustavom, jer prvo nije donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja, drugo krši parvo na dostojanstvo i poštovanje ličnosti i treće krši pravo na privatnost, jer su obima koji nije neophodan za zaštitu života i zdravlja ljudi.
MONITOR: Premijer Marković je, osvrćući se na kritike civilnog društva zbog te odluke, kazao da je Vlada “svjesno odlučila da su životi građana prioritet i da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. Kako komentarišete to pojašnjenje premijera?
MARIĆ: Cijenim da je premijer Marković zaista posvećen borbi protiv pošasti pandemije, da, u skladu sa mogućnostima sistema, izvršna vlast pokušava da se izbori sa teškim izazovom, ali to ipak nije dovoljno da objasni zašto se ne poštuje Ustav, a poštovanje najvećeg pravnog akta neophodno je u svim situacijama ako hoćemo da imamo u perspektivi društvo koje bezuslovno štiti život i dostojanstvo čovjeka, društvo koje će na greškama učiti i biti spremno da gradi mnogo jače institucionalne kapacitete.
U konkretnom slučaju, donijeta je nepromišljena mjera u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. To zna i Premijer, što na neki način priznaje u svom javnom nastupu. Svjestan da ova mjera nije pogodila cilj te da zadire u poštovanje ljudskih prava, kao što je parvo na privatnost, treba da je suspenduje i zamijeni je setom efektivnih mjera, poput objave inicijala onih koji krše pravila, sistemom kontrole poštovanja samoizolacije od strane ovlašćenih službenika i pripadnika organa bezbjednosti te inspekcijskih službi, uspostavljanjem kampanje u kojoj bi dobrovljno mnogi građani javno promovisali i ohrabrili poštovanje pravila samoizolacije u borbi protiv pandemije.
Primjer Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH može poslužiti kao putokaz crnogorskim kolegama, koji su donijeli političku, a ne pravnu odluku. Agencija BiH je identičnu mjeru u toj zemlji suspendovala, kao kršenje ljudskih prava.
MONITOR: Gdje je, po vašem mišljenju, balans između sankcionisanja neodgovornih pojedinaca koji ugrožavaju zdravlje drugih, i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju privatnosti osoba koje su u samoizolaciji?
MARIĆ: U ovakvim situacijama je uvijek problem naći mjeru, tako da sa te strane razumijem i donosioce odluka. Međutim, u ovom slučaju pribjeglo se drastičnoj mjeri, nepotrebnoj mjeri, kod činjenice da država ima brojne mehanizme da kontroliše datu situaciju.
Za one koji ne krše pravila apsolutno je neprihvatljivo da se na bilo koji način stigmatizuju, označavaju zbog trenutnog svojstva. S druge strane, oni koji krše pravila na neki način mogu biti uslovno rečeno prozvani, ali i tu se otvara jedno teško pitanje. Naime, ne smije im se kršiti pretpostavka nevinosti, tako da bi i u tom slučaju trebalo da budu objavljeni samo inicijali, uz posebno apostrofiranje ozboljnosti i težine kazne za ovaj delikt, što bi imalo jak odvraćajući uticaj.
Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos “obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije.
Ovi nedostaci, koji nijesu mali, upravo su najčešći uzrok pribjegavanja drastičnim mjerama koje zadiru u ljudska prava, gdje jača ksenofobija i gdje se lako upada u poigravanje nekim trenutno uspostavljenim, nametnutim ili čak izmišljenim svojstvima ličnosti.
MONITOR: Mislite li da takva odluka Vlade može imati kontraefekat, poput stigmatizacije oboljelih, i možda manjeg broja onih koji će se prijavljivati na testiranje, što opet može uticati na javno zdravlje?
MARIĆ: Neki vid stigmatizacije i lošeg osjećaja kod ljudi obuhvaćenih ovim mjerama je neminovan, zato ih i treba ukinuti. Vjerujem da neće biti manje prijava za testiranje na virus, mislim da to neće biti slučaj, jer je odgovornost prema sebi i bližnjima, te realan strah od posljedica u ovoj situaciji jači od neprijatnosti javne prozivke i nekog vida stigmatizacije.
MONITOR: Očekujete li da će Ustavni sud ukinuti tu odluku?
MARIĆ: Trebalo bi da ukine ovu odluku, ako ima šta da se ukine. Ovdje imamo pravni vakuum, i moramo vršiti pritisak na Vladu da preispita postupke. Mislim da Ustavni sud, nažalost, neće adekvatno reagovati, a mogao bi i to po službenoj dužnosti. Mogao bi dati nemjerljiv doprinos pravnom slaganju, odnosno natjerati izvršnu vlast da se vrati u ustavne i zakonske okvire.
U ovom trenutku mi imamo normativno problematičnu poziciju koordinacionog tijela, kao i mnogih odluka kojima su ograničena ljudska prava i slobode.
MONITOR: Kako vidite ostale mjere Vlade u cilju suzbijanja korona virusa?
MARIĆ: Vlada jeste pokazala solidan nivo agilnosti i inventivnosti u ovoj situaciji. Državni organi su odgovorili brojnim izazovima, i to je jeste ohrabrenje.
Ozbiljan propust je nepotrebno čekanje da se uvede vanredno stanje i nesnalaženje u procjeni mogućih posljedica nekih od mjera. Svjedoci smo neobjašnjivog nedostatka medicinske opreme, činjenice da nas je ova komplikovana situacija zatekla sa infektivnom klinikom u neadekvatnim objektima, iako je to tema već decenijama, a najveći broj propusta i lošeg rada napravljen je u redovnim okolnostima, o čemu se ozbiljno mora razmišljati kada pandemija bude za nama.
MONTIOR: Često se govori da su odgovornost i solidarnost lijek za korona virus. Vidite li ovdje primjere solidarnosti, i one druge?
MARIĆ: Odgovornost i solidarnost su formula uspješnih zajednica, naprednih pojedinaca. Crnogorsko društvo je solidarnije nego inače, odgovornije je nego što je to slučaj u redovnim okolnostima. Odgovornost i solidarnost moramo zasnivati na poštovanju Ustava i zakona na poštovanju crnogorske zajednice, koja ima svoje razlike, podjele, mnoge percepcije istog događaja, mnogo problema, ali je zajednica. Njeni činioci građani i građanke dijele manje-više istu sudbinu, to posebno nedvosmisleno pokazuje pandemija koja stoji pred nama. Što više solidarnosti, borba protiv pandemije biće uspješnija, pobjeda će se lakše postići. Solidarnost je etička kategorija, i u svojoj osnovi mora imati dobru namjeru, kakav god oblik humanog djelovanja da je koristi.
Za odlaganje izbora u Tivtu nije postojalo vanredno stanje, pa makar na dijelu teritorije. Nije donijet ni poseban zakon, već je predsjednik države uveo novu pravnu praksu.
Odluka o odlaganju izbora u Tivtu je neustavna i nezakonita, jer je to moglo biti urađeno samo nakon uvođenja vanrednog stanja u državi ili na dijelu njene teritorije, ocijenili su sagovornici “Vijesti”.
Predsjednik države Milo Đukanović odložio je lokalne izbore u Tivtu koji su bili zakazani za 5. april. On je to učinio izmjenom odluke kojom je ranije raspisao izlazak na birališta, navodeći da je razlog tome trenutna pandemija. Izbori za odbornike u Skupštini opštine Tivat održaće se u roku od 90 dana od dana prestanka naredbi nadležnih organa kojima su uvedene mjere za sprečavanje unošenja u Crnu Goru, suzbijanje i sprečavanje prenošenja novog koronavirusa, navodi se u odluci Đukanovića.
Ranije je i predsjednik Ustavnog odbora Skupštine, profesor prava i poslanik DPS-a Miodrag Vuković rekao “Vijestima” da za odlaganje lokalnih izbora u Tivtu ne postoje pravni razlozi, jer je to moguće uraditi samo u slučaju vanrednog ili ratnog stanja u državi. On je objasnio da je tako propisano ustavnim i odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi.
I šef Posebnog kluba poslanika Aleksandar Damjanović objasnio je ranije da je za odlaganje izbora potrebno donijeti makar poseban zakon – lex specialis ili promijeniti odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi.
Iako nije bilo ni vanrednog stanja, niti su zakoni mijenjani, predsjednik države je stvorio novu pravnu praksu – promijenio je svoju Odluku o raspisivanju izbora. Skupština nije reagovala ovim povodom, kao ni Ustavni sud pa nema zvaničnog objašnjenja da li je njegova odluka zakonita ili ne.
Pravnici i partije koji su pristali da za “VIjesti” o tome govore, nemaju razumijevanja za odluku predsjednika.
Advokat Dragan Šoć upozorava da u ovoj situaciji, ako se ne održe izbori, organi lokalne samouprave postaju nelegitmni.
“Za odlaganje izbora jedini razlog je uvođenje vanrednog stanja, pa makar na dijelu teritorije. Predsjednik je donio odluku o tome, ali mogli su da kažu da zbog situacije smatraju da treba proglasiti vanredno stanje na dijelu teritorije Crne Gore, pa da odlože lokalne izbore”, rekao je Šoć “Vijestima”.
On dodaje da u slučaju vanrednog stanja svi državni i lokalni organi ostaju da vrše svoje funkcije i njima se produžavaju mandati za tri mjeseca.
“Tako da je bilo potrebno da se uvede vanredno stanje da bi se otvorila mogućnost odlaganja izbora u Tivtu. Ovako, ako se ne održe izbori ti organi postaju nelegitmni”, objasnio je Šoć.
Generalni sekretar Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović objašnjava da član 36 Zakona o lokalnoj samoupravi jasno propisuje da se izbori za skupštinu opštine održavaju najkasnije 15 dana prije isteka mandata odbornicima.
“Imajući u vidu da je mandat odbornicima SO Tivat potvrđen 11. 5. 2016. godine, predsjednik Crne Gore požurio je sa donošenjem Odluke o datumu održavanja lokalnih izbora. On je lokalne izbore u Tivtu mogao zakazati u drugoj polovini aprila, ali to nije učinio iz prostog razloga što je, prema našem mišljenju, ispitivanjem javnog mnjenja došao do zaključka da mu litije na dnevnom nivou značajno degradiraju procenat podrške u ovoj, ali i u drugim opštinama širom Crne Gore”, rekao je Bogdanović “Vijestima”.
Sada je, kako dodaje, pravna situacija za odlaganje već raspisanih izbora jako komplikovana.
“Prvo, izborne radnje su u toku, rokovnik Opštinske izborne komisije je definisan, a izborne liste predate. Drugo, niti jedan zakonski akt ne propisuje proceduru odlaganja izbora u situaciji kada su izbori već raspisani. Iz navedenih razloga da se zaključiti da do zakonitog odlaganja ovih izbora može doći samo u situaciji proglašenja vanrednog stanja, zatim izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika ili donošenjem lex specialisa, kojim će se produžiti mandat odbornicima SO Tivat”, naveo je Bogdanović.
On napominje da je Zakonom o lokalnoj samoupravi definisano i “ako mandat skupštne ističe za vrijeme vanrednog stanja, mandat joj se produžava, najduže 90 dana po prestanku okolnosti koje su izavale to stanje”.
“Zakonodavac se nije upustio u dalju razradu ove norme, pa se ne zna šta se dešava sa izbornim radnjama koje su već sprovedene. Takođe, moguće je da predsjednik donese odluku o izmjeni Odluke o raspisivanju izbora u opštini Tivat, na način da datum održavanja izbora pomjeri za posljednji zakonski rok, u ovom slučaju druga polovina aprila. To nije učinio, već je mimo zakonskih i ustavnih ovlašćenja donio odluku da izbore odloži u nedogled i da ih ponovo raspiše kada procijeni da je to najpovoljnije po DPS.
Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić kaže da iako se trenutno stanje u državi može faktički okarakterisati kao vanredno stanje, formalno nije donesena odluka o proglašenju vanrednog stanja na teritoriji cijele države, ili na dijelu njene teritorije.
“S tim u vezi odluka o odlaganju izbora u Tivtu ima problem sa pravnim utemeljenjem i biće podložna ocjenjivanju od strane Ustavnog suda”, smatra Marić.
Poslanik DF-a Milutin Đukanović kazao je da su na kolegijumu Skupštine jasno ukazali na zloupotrebe trenutnog stanja od strane državnih organa i institucija.
“Zbog čega aktuelna vlast ne želi da uvede vanredno stanje i tako nekim preduzetim aktivnostima da ustavnu i zakonsku normu, vjerovatno je poznato samo čelnicima režima. Odluka da se dekretom Mila Đukanovića odlože izbori u Tivtu je eklatantan primjer kršenja Ustava i potvrda činjenice da u Crnoj Gori jedan čovjek odlučuje o svemu”, kazao je Đukanović “Vijestima”.
Prema njegovim riječima, očigledno Ustav i zakoni važe i da moraju da ih poštuju samo obični građani.
“Očekujemo da pravnici iz vladajuće koalicije, koji su do sada saopštavali da se izbori jedino mogu odložiti u slučaju proglašenja ratnog ili vanrednog stanja, odgovore da li je odlukom o odlaganju izbora njihov šef prekršio Ustav”, naveo je Đukanović
Posljednjih mjeseci bilo je više odluka koje se pravno sporne, od trećeg mandata predsjednice Vrhovnog suda, pa do nezakonitog izbora predsjedavajućeg sudije Ustavnog suda.
“Politički i pravni sistem ima konstantan problem sa interesnim kalkulacijama”
Boris Marić navodi da crnogorski politički i pravni sistem ima konstantan problem sa interesnim kalkulacijama u partikularno-političkoj ravni.
“Tako umjesto da se uspostavi potrebna komunikacija na nivou parlamentarnih partija, članova parlamenta, predsjednika države i Vlade, osmisle koraci za puno uvažavanje ozbiljnosti situacije, ali i poštovanja Ustava i zakona, što zaista ne vidim kao neizvodljivo, naprotiv, pribjegava se nekom vidu partikularizma, računanja mogućih budućih političkih benefita. Dilema je zašto i formalno nije uvedeno vanredno stanje kada ga de facto živimo”, rekao je Marić “Vijestima”.
Dodaje da se na dnevnoj osnovi donose odluke kojima se u nekoj mjeri suspenduju ljudska prava, a nema potrebnog preispitivanja mogućih posljedica.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) za korupciju i organizovani kriminal tokom prošle godine podiglo je 24 optužnice protiv 147 izvršioca krivičnih djela. Prema podacima SDT-a, specijalni tužioci su u 15 predmeta podigli optužnice protiv 91 lica za krivična djela organizovanog kriminala, u šest protiv 37 lica za djela visoke korupcije, u tri protiv devet lica za krivično djelo pranje novca i protiv 10 osoba za ostala krivična djela.
Prema podacima SDT-a, imovinska šteta iz optužnica za koruptivna krivična djela iznosila je 69.174.358,50 eura.
Sagovornici „Dana” navode da je pohvalno što SDT postiže rezultate, ali da statistika nije dovoljna, jer građani, koji u svakom istraživanju ističu korupciju kao jedan od glavnih društvenih problema, žele da osjete konkretnije benefite od rada tužilaca.
Koordinator programa za ljudska prava i pravde u NVO Građanska alijansa Zoran Vujičić ističe da je borba protiv korupcije ključna na našem putu ka Evropskoj uniji i konkretni rezultati u ovoj oblasti su pokazatelj koliko smo napredovali.
– Dobro je da je Specijalno državno tužilaštvo počelo konkretnije da se bavi korupcijom. Međutim, to što je SDT podiglo optužnice ne znači da će to na kraju rezultirati i osuđujućom presudom i eventualnim oduzimanjem imovinske koristi. Pa stoga na ovo gledam više kao statistički pokazatelj koji u suštini mnogo ne znači. Građani u svim istraživanjima ukazuju da je korupcija široko rasprostranjena u crnogorskom društvu – kazao je Vujičić.
On ističe da SDT mora mnogo efikasnije da uđe u ovu borbu i da ne smije biti propusta kao na primjeru građevinskih inspektora iz Budve koji nijesu procesuirani na vrijeme.
– Prijave protiv njih su stajale u fioci više mjeseci – ukazuje Vujičić.
Iako je SDT-u, kako primjećuje, potrebno još tužilaca i dodatno osnaživanje specijalnog policijskog tima, to ne smije biti razlog nepostupanja ili zakašnjelog postupanja u očiglednim koruptivnim slučajevima.
Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić navodi da je korupcija, zahvaljujući brojnim propustima vršilaca vlasti, dobila prostor za sistemsko širenje. Već dugo se civilni sektor, kako navodi, bori da se institucije oslobode neprimjerenog političkog uticaja, da se profesionalizuju i budu samostalne u radu, da se ozbiljno shvati potreba sveobuhvatne borbe protiv korupcije, ali tek sada, kada je rasprostranjenost korupcije poprimila zabrinjavajuće razmjere, došlo je do određene reakcije tužilaštva.
– Pohvalno je što su se napravili ozbiljniji koraci, ali oni su još uvijek više dokaz da je korupcija sveprisutna i da tek predstoji proces jačanja institucija, koga nema bez jasne političke volje. Jasno je da je borba protiv korupcije selektivna, a taj pristup se razvija decenijama, vuče korijene još iz jednopartijskog sistema. Tužilaštvo je u kontinuitetu institucija jako kontrolisana od strane političke moći. Politički sistem u kome djeluje tužilaštvo, gdje nemamo smjenjivost vlasti, nije ohrabrujući – konstatuje Marić.
M.S.
Mršave rezultate koriste za debelo reklamiranje Boris Marić kaže da rezultati u borbi protiv korupcije realno postoje, ali su daleko od potrebnih.
– Jasno je da se jednim dijelom koriste kao marketing. Ono što zabrinjava je da društvu nedostaje suštinska debata o radu tužilaštva, zasnovana na jasnim argumentima i stručnosti. Mnogo je, sa jedne strane, propagandističke kritike, a, sa druge strane, neumjesnog marketinga. Takva situacija direktno potkopava ionako slabašan integritet tužilaštva. Crnogorskom društvu treba jasan glas iz tužilaštva, priznanje da je korupcija sistemska, da je njeno izvorište u političkim interesima, da je doprinijela jačanju organizovanog kriminala, da se ima jasna volja i plan za borbu, da će mač zakona biti prema svima jednak, bez selektivnosti. To bi primjera radi mogli da pokažu i spreme se za prve naredne izbore – zaključuje Marić.
Institut oduzimanja poslovne sposobnosti koji se primjenjuje kada su u pitanju osobe s invalititetom (OSI) jedan je od najdrastičnijih primjera onemogućavanja pristupa pravdi odnosno pristupa pravima za tu populaciju, a crnogorsko zakonodavstvo trebalo bi revidirati kako bi se prioritetno zaštitilo dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Uz to neophodno je osigurati primjenu zakona u dijelu pristupačnosti u najširem smislu, ali i obezbijediti primjenu adaptacija u postupku pred sudom.To je saopšteno na okruglom stolu „Pristup pravdi za OSI i jednako priznanje pred zakonom“, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u saradnji s Centrom za građanske slobode (CEGAS), a u okviru projekta All = in Access 2 Justice – Svi jednaki u pristupu pravdi
