Liječenje neplodnosti: Ko nije spreman za donaciju i surogat?

Umjesto da im pomogne da se ostvare kao roditelji, država Crna Gora parove i žene bez partnera i dalje tjera da odlaze na inostrane klinike, izlažu se troškovima liječenja, puta i smještaja.

Godinama unazad parovi i žene iz Crne Gore odlaze na češke klinike, a posljednjih godina, adresa su i makedonske klinike (EPA)

Žene i muškarci koji žive u vanbračnoj zajednici ili su u braku, ali i žene bez partnera, imaju pravo na liječenje primjenom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje, pa i pravo na donaciju – sperme, jajnih ćelija, embriona. Tako kaže zakon. Praksa, međutim, kaže da već 11 godina, koliko je važeći zakon na snazi, u Crnoj Gori niko nije ostvario pravo na donaciju, jer nikad nisu donesena i podzakonska akta kojim se donacija uređuje.

Tokom protekle tri godine, posljednji put nedavno, u septembru, utvrđen je i novi prijedlog zakona o liječenju neplodnosti. Njime je pitanje doniranja polnih ćelija uređenije, ali donacija bi bila moguća samo ako su i oni koji doniraju u Crnoj Gori. Prijedlog zabranjuje uvoz.

Tako bi, ako bude usvojen, umjesto da pomogne da se ostvare kao roditelji, takav zakon parove i žene bez partnera, kao godinama unazad, i dalje tjerao da iz matične zemlje odlaze na inostrane klinike, izlažu se troškovima liječenja, ali i putnim i troškovima smještaja…

Kada je 2009. usvojen Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, Crna Gora bila je na neki način lider u regionu. Jedanaest godina kasnije, dok ovdje važi isti zakon, države u susjedstvu donosile su i mijenjale svoje propise. Srbija i Sjeverna Makedonija, u međuvremenu, omogućile su uvoz polnih ćelija, a Sjeverna Makedonija, isključivo za državljane, omogućava i surogat.

Zašto je surogat zabranjena tema?

Moja je mama peto dijete u porodici. Kad je rođena, njen stric nije imao djece. Samo zato jer strina nije pristala, mama je ostala sa svojim roditeljima. I danas ona na neki način podržava to da je zamalo odrasla vjerujući da su joj stric i strina zapravo otac i majka. Kao, sevap je.

Kad sam pomenula surogat, usprotivila se, kaže – ko bi rodio dijete za drugoga?

Razlika mora biti velika. U jednom slučaju, žena rodi dijete i praktično nepitana, daje dijete drugome, pa makar i srodniku. U drugom, žena tek nakon što je unaprijed informisana o svemu i prošla je psihološku procjenu, pristaje da nosi dijete za drugoga.

Kad je Prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) utvrđen prvi put, 2018. godine, u dijelu struke zalagali su se za to da surogat bude odobren kad je to medicinski opravdano – žena je rođena bez materice ili joj je materica odstranjena. Prijedlog je odbijen, uz obrazloženje da je „ishod ovih postupaka neizvjestan i nije racionalno propisivati predloženo rješenje“.

Posljednji Prijedlog zakona utvrđen je bez javne rasprave, u septembru, a zadržan je stav da surogat mora biti zabranjen.

Evropska iskustva

Evropski parlament je u više izvještaja o ljudskim pravima i demokratiji u svijetu, te politici Evropske unije u toj oblasti, tretirao temu surogatstva. Evropski parlament je 17. decembra 2015. usvojio Prijedlog rezolucije u kojem se, u dijelu Prava žena i djevojčica, navodi da “osuđuje praksu surogatstva koja potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba; smatra da praksu gestacijskog surogatstva koja uključuje reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju, treba zabraniti te se njome treba hitno pozabaviti u okviru instrumenata ljudskih prava”.

U Izvještaju o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU, Evropski parlament ”osuđuje nezakonitu trgovinu djecom u svrhu toga da ih usvoje roditelji iz Evrope koji plaćaju velike iznose kako bi dobili željenu djecu, što se odnosi i na praksu kupovanja djece koju su rodile surogat-majke u trećim zemljama”.

U istom dokumentu, EP “osuđuje praksu trgovanja ljudima u cilju prisilnog surogatskog majčinstva kao kršenje prava žena i prava djeteta”. Dodatno, EP u izvještaju “napominje da potražnju potiču razvijene zemlje na štetu ugroženih i siromašnih osoba koje često žive u zemljama u razvoju te traži od država članica da razmotre posljedice vlastitih restriktivnih reproduktivnih politika”.

Svi stavovi iznijeti u tim dokumentima odnose se, ne na potpunu zabranu surogatstva, već na komercijalne i one oblike surogat majčinstva gdje je surogat majka pretvorena u robu kojom se trguje.

U oktobru, 2016. Parlamentarno vijeće Savjeta Evrope glasalo je protiv prijedloga za uvođenje evropskih smjernica za zaštitu prava djeca u odnosu na aranžmane za surogat.

Promocija komercijalnog surogatstva zabranjena

Među državama u Evropskoj uniji gdje je surogat dozvoljen je Holandija. Prema propisima te zemlje, namjeravani roditelji mogu da sklope ugovor o surogatstvu sa osobom koju poznaju i mogu da joj nadoknade troškove nošenja djeteta, ali je promocija komercijalnog surogatstva zabranjena.

Dozvoljena su dva oblika surogatstva – oplodnja sa jajnim ćelijama surogat majke – u tom slučaju je surogat majka biološka majka djeteta; surogat gdje ne postoji biološka veza surogat majke i djeteta – surogat majka se ne navodi kao biološka majka djeteta.

Surogatstvo je bilo dozvoljeno samo za žene rođene bez materice, ali sa funkcionalnim jajnicima, ali je lista indikacija za zamjensko majčinstvo proširena 2016. godine, pa je surogat materinstvo sada dozvoljeno i ženama koje imaju ozbiljan zdravstveni problem i trudnoća bi za njih bila potencijalno opasna po život.

Holandski zakon omogućava surogat majčinstvo i gej osobama koje žele da imaju dijete.

Surogat materinstvo je dozvoljeno i u Velikoj Britaniji, takođe isključivo na altruističkoj osnovi. Surogatstvo je dozvoljeno i za hetero i homoseksualne parove u bračnoj i vanbračnoj zajednici, kao i za samce.

Surogat majka može, a ne mora da bude u biološkom srodstvu sa djetetom čije dijete nosi. Praksa u Velikoj Britaniji pokazuje da surogat majke u principu ne žele da budu smatrane majkama, odnosno roditeljem djeteta koje nose.

Dva su modela surogatstva u Velikoj Britaniji: tradicionalno, u kojem se za oplodnju koristi jajna ćelija surogat majke i gestacijsko, kad surogat majka samo nosi dijete i njene jajne ćelije ne učestvuju u oplodnji. Postoje i surogat udruženja i država preporučuje da se namjeravani roditelji u postupku povežu sa njima kako bi pronašli surogat majku.

U Britaniji, surogat majka je roditelj djeteta koje je rođeno u tom postupku. Ukoliko surogat majka ima partnera, tada je on i zakonski otac tog djeteta. Namjeravani roditelji starateljstvo dobijaju tek usvajanjem djeteta nakon rođenja, odnosno prenosom starateljstva.

U slučaju da postoji neslaganje oko toga ko bi trebalo da bude zakonski roditelj, sudovi donose odluku na osnovu procjene šta je najbolji interes djeteta.

U Sjevernoj Makedoniji dozvoljeno

U regionu, surogat materinstvo od 2014. dozvoljeno je u Sjevernoj Makedoniji, kada su usvojene Izmjene i dopune zakona o biomedicinskoj oplodnji.

Surogat je dozvoljen bračnim hetero parovima, makedonskim državljanima. Državljanka mora biti i surogat majka. Uz to, to mora biti žena koja je dobrog psihofizičkog i opšteg zdravstvenog stanja, starija od 25 godina. Uslov je i da je rodila makar jedno dijete u trenutku započinjanja postupka.

Surogat majčinstvo u Sjevernoj Makedoniji bazirano je na altruističkoj osnovi, a surogat majka tokom trudnoće dobija nadoknadu od državnog fonda zdravstva u visini prosječne zarade u zemlji. Zakon predviđa kazne zatvora do pet godina ukoliko surogat majka uzme novac od bračnog para za kojeg rađa dijete.

Pravo da podnese zahtjev za surogat majku ima par kod kojeg su u pitanju medicinski razlozi – urođeno ili stečeno odsustvo materice ili urođena anomalija koju je hirurški nemoguće korigovati.

I par koji se prijavljuje za surogat i surogat majka prije postupka moraju proći psihološka testiranja i pravno savjetovanje.

Surogat majka nema roditeljska prava, niti obaveze prema djetetu, odnosno djeci rođenoj u toku postupka. Bračni par koji je dobio dijete u postupku MPO sa surogat majkom, u obavezi je da preuzme dijete i onda ako je dijete rođeno sa invaliditetom, koji nije otkriven standardnim medicinskim procedurama tokom trudnoće surogat majke.

Srbija razmatra mogućnosti

U Srbiji je, kao i u Crnoj Gori, surogat zabranjen. To pitanje, međutim, razmatra se kroz Nacrt građanskog zakonika i u njemu su data različita rješenja. Tako, pored ostalog, predlaže da se surogat dozvoli i za supružnike ili vanbračne partnere. Dato je i više prijedloga između koga sve može biti zaključen ugovor o surogatstvu – da to bude između srodnika i između lica koja nisu u srodstvu, samo između srodnika, samo između lica koja nisu u srodstvu.

Postoje i dva prijedloga o tome ko može da zaključi ugovor – državljani Srbije i lica koja imaju prebivalište u Srbiji najmanje pet godina ili samo državljani Srbije.

Nacrt razmatra surogat i za žene i muškarce koji žive sami, uz upotrebu njihovih polnih ćelija i doniranim ćelijama. Nije dozvoljeno korišćenje jajne ćelije surogat majke.

Predloženo je čak i da se, u izuzetnim slučajevima, mogu koristiti polne ćelije jednog od namjeravanih roditelja koji više nije živ, ali je prije smrti dao pismenu saglasnost, ovjerenu kod sudije ili notara, da se njegove polne ćelije mogu koristiti posthumno.

Kao u Sjevernoj Makedoniji, i Nacrt u Srbiji zabranjuje komercijalno surogatstvo.

Uvoz i izvoz polnih ćelija

Prijedlog zakona o MPO koji je Vlada Crne Gore utvrdila u septembru, zabranjuje uvoz i izvoz polnih ćelija, polnih tkiva i embriona za vršenje postupka, osim u slučaju ako se to čini za zahtjev pojedinca za njegove potrebe – lice iz Crne Gore može da zahtijeva izvoz sopstvenih polnih ćelija, te ponovni uvoz.

Doniranje polnih ćelija je i sada dozvoljeno u Crnoj Gori, ali u praksi nije zaživjelo, pa je praktično nemoguće obezbijediti polne ćelije za postupke MPO kada je doniranje jedina opcija.

Zabranom uvoza polnih ćelija, kada je doniranje neophodno, a polne ćelije nisu dostupne u Crnoj Gori, pacijentima se onemogućava da urade postupak na crnogorskim klinikama. Umjesto toga, oni se moraju uputiti u inostranstvo – o svom trošku.

Godinama unazad parovi i žene iz Crne Gore odlaze na češke klinike, a posljednjih godina, adresa su i klinike u Makedoniji, gdje je zakonom dozvoljen uvoz polnih ćelija iz registrovanih banaka.

Prema zakonu, biološki materijal jednog donora koristi se za postupak oplodnje kod samo jednog para ili jedne žene, a u cilju uspostavljanja kontrole, vode se baze korištenih donora i ishoda oplodnje.

Uvoz reproduktivnih ćelija dozvoljen je u Srbiji – onda kad se one ne mogu obezbijediti u toj državi.

Život ne prestaje jer zakon nešto nije uredio

Da li potreba za donacijama, surogatom prestaje jer propisi to nisu uredili? Ne. Prije nekoliko godina, iz Ministarstva vanjskih poslova nezvanično su ranije kazali da je crnogorsko diplomatsko-konzularno predstavništvo u Ukrajini 2016. godine za blizance izdalo putni list, a da su tek kasnije saznali da su u pitanju djeca rođena zahvaljujući surogat majci.

I parovi iz Crne Gore i žene bez partnera odlaziće i dalje u inostranstvo i na inostranim klinikama dobijaće embrione, jajne ćelije i spermatozoide.

Ovo su dijelovi pisma jednog para. A mnogo je sličnih među nama:

“U braku smo od 2011. Nakon višegodišnjeg pokušavanja prirodnim putem, odlučili smo se za IVF tretman, 2018. nakon čega je došlo do začeća. Nažalost, trudnoća nije bila uspješna, a zdravlje moje supruge se iskomplikovalo do te mjere da su se ljekari borili za njen život.

Nakon svega, prema mišljenju ljekara […] trudnoća bi bila rizična po njen život. Takođe, ni bilo koju vrstu hormonske stimulacije. Jedina preostala opcija i nada nam je surogat […] posjedujemo sopstvene zamrznute embrione. Nije nam dozvoljeno da sopstveni genetski materijal iznesemo iz zemlje”.

“Život je”, kaže Meša Selimović, “širi od svakog propisa”.

Neka onda propisi ne čine živote baš ovoliko tijesnim.

Autorka teksta je Damira Kalač, novinarka, blogerka, podkasterka.

IZVOR: AL JAZEERA

18.10.2021

CEGAS: Povećan broj odobrenih ekonomskih državljanstava

Od 130 predloga za dodjelu crnogorskog državljanstva osobama čiji bi prijem bio posebno značajan za privredni i ekonomski interes Crne Gore, Ministarstvo unutrašnjih poslova je riješilo 166, što je znatno više nego u prethodnom periodu, iako su ranije donošena rješenja i mišljenja po toj odluci bila sporna, ističu u Centru za građanske slobode.

Iz te NVO kažu da se Odluka o dodjeli ekonomskog državljanstva ukida do kraja ove godine, i ona ne mora biti maksimalno iskoršćena, ali rješenja i mišljenja moraju biti pravno valjana.

“Za devet mjeseci ove godine, predsjednik Vlade je, u skladu sa Zakonom o crnogorskom državljanstvu, dostavio MUP-u 130 predloga za prijem aplikanata i članova njihovih porodica u crnogorsko državljanstvo (130 aplikanata i 308 članova njihovih porodica), a od MUP-a pozitivno je riješeno 166 rješenja, od čega su 48 rješenja za aplikante i 118 pozitivnih rješenja za članove njihovih porodica”, navodi se u saopštenju.

Iz CEGAS-a napominju da, u odnosu na ranije godine ovaj broj čini veću cifru, a podsjećaju da su ranije donošena rješenja i mišljenja po navedenoj Odluci bila sporna, kako za stručnu, tako i za cjelokupnu javnost.

“Ranije donošena rješenja i mišljenja u svom obrazloženju nijesu imala jasno navedene kriterijume na osnovu kojih bi se moglo utvrditi zašto određena lica imaju pravo na apliciranje, a na kraju i dobijanje crnogorskog državljanstva”, kaže se u saopštenju.

CEGAS se MUP-u obratio sa Zahtjevom za slobodan pristup informaciji, kako bi imali na uvid predlog, mišljenja i rješenja, pa će nakon dobijenog odgovora o tome obavijestiti javnost.

“U cilju transparentnosti rada Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance, bilo bi krajnje dobro da se sva rješenja i mišljenja nalaze na sajtu MUP-a, vodeći se računa o zaštiti podataka o ličnosti”, poručuju iz te NVO.

Izvori:

https://gradski.me/cegas-povecan-broj-odobrenih-ekonomskih-drzavljanstava/

http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/336769/povecan-broj-odobrenih-ekonomskih-drzavljanstva.html

https://www.b92.net/biz/vesti/region.php?yyyy=2021&mm=10&dd=04&nav_id=1931971

05.10.2021

Dvaput ne valja, ali prolazi ponovo

Treći put u tri godine Vlada je, bez prethodne javne rasprave, na sjednici u četvrtak utvrdila Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Utvrđeni tekst isti je kao onaj koji je prethodna Vlada utvrdila krajem 2020. i koji je odlukom Skupštine arhiviran u novembru, prije skoro godinu.

Skoro istovjetan tekst utvrđen je prvi put krajem 2018, ali on četiri mjeseca kasnije nije dobio i podršku većine u Skupštini.

”Nevjerovatno je da se Ministarstvo zdravlja, nakon svega što se u prethodnom periodu dešavalo sa usvajanjem – odnosno neusvajanjem Zakona, riješilo da bez javne rasprave pošalje Vladi tekst, o ova ga usvoji u formi Predloga zakona koji će poslati Skupštini. Kako se sve radilo iza zatvorenih vrata, javnost nema informaciju ko je sve učestvovao u izradi ovog teksta. Nedopustivo je da se oblast MPO koja se tiče ostvarivanja ljudskih prava, primjene savremenih tehnologija i u kojoj lako može da se sklizne u diskriminaciju određenih osoba, uređuje u tajnosti i bez učešća zainteresovane javnosti”, rekla je “Vijestima” bivša predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak, dodajući i da je o tome bilo riječi u zaključcima kontrolnog saslušanja Odbora za rodnu ravnopravnost.

”Ali i Vladine uredbe to propisuju. Sve da je najbolji tekst zakona, ovo se nije smjelo dogoditi”, dodala je ona.

Nakon sjednice u četvrtak, iz Vlade je, pored ostalog, saopšteno da će donošenjem propisa biti ispunjeno jedno od završnih mjerila za zatvaranje poglavlja 28 – Zaštita potrošača i zdravlja.

Predloženo rješenje, kao ni kada je takav tekst utvrđen prvi, pa drugi put, ne omogućava uvoz polnih ćelija, ni bilo kakav, pa ni nekomercijalni surogat, što je predlog Centra za građanske slobode (CEGAS), ali i sugestija dijela stručnjaka za sterilitet.

Iz CEGAS-a su u martu, na poziv javnosti da uputi predloge za program rada za 2021, Vladi uputili predlog za izmjene važećeg propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom. Podsjetili su da je važeći propis – Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama usvojen još 2009. i kazali da su izmjene aktuelnog zakona neophodne jer “ne prepoznaje ključne savremene mogućnosti liječenja neplodnosti”.

Iz CEGAS-a su ranije saopštili da insistiraju na postojanju podzakonskog akta koji definiše način i mogućnost donacije jajne ćelije, muške polne ćelije, na mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala.

”Insistiramo i na zakonskoj obavezi postojanja banke koja omogućava čuvanje reproduktivnog materijala i ujedno mogućnost planiranja porodice, da se razmotri mogućnost surogat materinstva (nekomercijani surogat) u okviru porodice, u skladu sa drugim zakonima koji bi ga mogli urediti, te promjenu naziva postojećeg zakona koji je u svom samom početku diskriminatoran”, kazali su ranije iz te NVO.

Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, koji je na snazi od 2009. godine, predviđa donaciju polnih ćelija, ali od usvajanja nikad nisu usvojena i podzakonska akta, pa donacija nikad nije zaživjela u praksi. Taj propis ne predviđa mogućnost uvoza, ni izvoza reproduktivnog materijala (jajne ćelije, spermatozoida, embriona…), ne poznaje ni obavezno postojanje banke u kojoj će se čuvati reproduktivni materijal, ni surogat.

Predlog zakona o MPO koji je utvrđen na sjednici u četvrtak preciznije uređuje pitanje donacije, ali zabranjuje uvoz i izvoz, osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva, prema tom tekstu, bio bi omogućen i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti.

Srbija ima banku polnih ćelija, a od 2017. dozvoljen je i uvoz, pa pacijenti mogu da biraju da li žele polne ćelije iz banke u toj državi ili žele da koriste uzorke iz neke banke iz EU. Upotreba doniranih ćelija u matičnoj ili nekoj od zemalja EU moguća je i u Sloveniji, Makedoniji. Iz Ministarstva zdravlja, kad je taj resor vodio Kenan Hrapović, kazali su da se Crna Gora u tom smislu ne može porediti sa drugim državama, te da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.

Nijedna verzija zakona ne omogućava surogat, čak ni, kako su to tokom javne rasprave sugerisali neki od stručnjaka za sterilitet, ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji… Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda.

MPO omogućava da se oni koji imaju problema sa plodnošću – žene bez partnera, te muškarac i žena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ostvare kao roditelji.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović ranije je, odgovarajući na poslanička pitanja, kazala da će dati sve od sebe da svaka žena koja želi da se ostvari kao majka dobije besplatno tu priliku. Iz civilnog sektora više puta su sugerisali da je od neograničenog broja besplatnih pokušaja MPO važnija – dijagnostika.

Izvor: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/566968/dvaput-ne-valja-ali-prolazi-ponovo

27.09.2021

Lokalni izbori u jednom danu – korak naprijed ka demokratiji

Centar za građanske slobode (CEGAS) je tokom svog djelovanja u oblasti reforme izbornog zakonodavstva i javne uprave u više navrata apelovao na državne organe da usvoje Zakon o lokalnim izborima. Lokalni izbori u Crnoj Gori trenutno su regulisani Zakonom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o izboru odbornika i poslanika. Na dnevnom redu Skupštine se pojavila inicijativa za usvajanje izmjena i dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi kojima bi se lokalni izbori u 17 ili 18 opština održali u jednom danu. Ova inicijativa je u skladu sa onim što su preporuke Evropske Komsijie u ovoj oblasti, ali i onim što su principi i načela demokratskog odlučivanja.

Održavanje lokalnih izbora u jednom danu bi bio prvi korak ka onome što je suštinska reforma lokalne samouprave. Kontinuirana degradacija i obesmišljavanje lokalnih izbora imale su ozbiljne negativne posledice na razvoj jedinica lokalnih samouprava. Nepodnošljiv način politizacije ide dotle da je postalo normalno da predjsednik Vlade i države vode lokalnu kampanju, a da su osnovne poruke, čak i u najmanjim jedinicama lokalne samouprave, vezane za “odbranu” raznih viđenja nacionalnih tendencija, politika, shvatanja. Ovaj vid funkcionisanja apsolutno ne ide u prilog normama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Izborne liste za lokalne izbore predstavljaju razni državni funkcioneri, ministri, poslanici koji redovno obećavaju projekte sa državnog nivoa za lokalne zajednice. Poruka je jasna – građanke i građani se ništa ili vrlo malo pitaju sa unaprijeđenjem i razvojem svoje lokalne zajednice.

Još jednom se važno pitanje daljeg razvoja demokratije u Crnoj Gori našlo između interesa individualnih političkih subjekata i samih građanki i građana. Predsjednik države, Milo Đukanović, raspisao je lokalne izbore u opštinama Cetinje, Petnjica i Mojkovac za 5. decembar ove godine, prije nego što je na Skupštini razmotrena inicijativa o održavanju lokalnih izbora u 17 (ili 18) opština u jednom danu. Na ovaj način, nastavlja se višedecenijska praksa opstruiranja zakonodavnih reformi u oblasti lokalnih izbora.

Iako bi usvajanje navedene inicijative bio napredak u reformama u ovoj oblasti, sada se više nego ikada vidi potreba za donošenjem posebnog Zakona o lokalnim izborima. Parcijalno rješavanje problema prijeti da dodatno uspori demokratizaciju i razvoj lokalnih samouprava. Lokalni izbori u jednom danu su samo prvi reformski korak. Ovo bi otvorilo put ka daljoj afirmaciji lokalne demokratije, depolitizaciji lokalne samouprave, uvođenju otvorenih lista i individualnih kandidatura na lokalnom nivou, kao i neposredan izbor predsjednika/ce lokalne samouprave.

Zbog same specifičnosti i posebnog značaja izbornog procesa na lokalnom nivou, proces ovih reformi je očekivano težak i kompleksan i bez njegove dodatne politizacije. Politički subjekti pri donošenju odluka moraju voditi računa o onome što je opšti javni interes građanki i građana, a ne njihovi uski politički interesi. Apelujemo na njih da svojim angažovanjem doprinesu prijeko neophodnoj afirmaciji demokratije kroz omogućavanje suštinski transparentnih, legitimnih i demokratskih izbora na lokalnom nivou.

Izvori:

https://dan.co.me/vijesti/drustvo/cegas-lokalni-izbori-u-jednom-danu-korak-naprijed-ka-demokratiji-5084151

https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/567624/cegas-degradacija-i-obesmisljavanje-lokalnih-izbora-postalo-normalno-da-predsjednik-vlade-i-drzave-vode-kampanju

http://www.rtcg.me/vijesti/politika/335557/lokalni-izbori-istog-dana-bili-bi-korak-naprijed-.html

https://gradski.me/cegas-lokalni-izbori-istog-dana-bili-bi-korak-naprijed/

24.09.2021

BOJE JUTRA – Nikola Mumin

Nikola Mumin, koordinator projekata u Centru za građanske slobode (CEGAS), bio je gost emisije “Boje jutra” na TV Vijesti. Tema razgovora su bile kovid potvrde, postupanje institucija tokom pandemije i perspektiva same borbe sa pandemijom.

Preuzeto sa: Vijesti Online

13.09.2021

BOJE JUTRA: Pregled štampe – Marija Popović Kalezić

Preuzeto sa: Vijesti Online

23.08.2021

Podstaći natalitet kroz donaciju, uvoz, izvoz i surogat

Iz CEGAS-a insistiraju na konkretnim izmjenama propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom

Donacija ženskih i muških polnih ćelija, mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala, osnivanje banke reproduktivnog materijala, nekomercijalni surogat… neki su od predloga na kojima u smislu izmjena zakona kojim se reguliše pitanje postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO) insistiraju iz Centra za građanske slobode (CEGAS).

Iz CEGAS-a su u martu, na poziv javnosti da uputi predloge za program rada za 2021. godinu, Vladi uputili predlog za izmjene važećeg propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom, podsjećajući tada da je Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama usvojen još 2009, da je i dalje na snazi, uprkos više pokušaja za izmjenama.

U obrazloženju za predlog, tada su naveli i da su izmjene važećeg zakona neophodne jer “ne prepoznaje ključne savremene mogućnosti liječenja neplodnosti”. Predlog je potom i uvršten u program Vlade za ovu godinu.

”CEGAS insistira na postojanju podzakonskog akta koji definiše način i mogućnost donacije jajne ćelije, donaciju muške polne ćelije, na mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala. Insistiramo i na zakonskoj obavezi postojanja banke koja omogućava čuvanje reproduktivnog materijala i ujedno mogućnost planiranja porodice, da se razmotri mogućnost surogat materinstva (nekomercijani surogat) u okviru porodice, u skladu sa drugim zakonima koji bi ga mogli urediti, te promjenu naziva postojećeg zakona koji je u svom samom početku diskriminatoran”, kazali su “Vijestima” iz te NVO, dodajući da očekuju da budu usvojene novine, na koje, kako navode, crnogorsko društvo prilično dugo čeka.

Važeći propis kojim se uređuje liječenje neplodnosti predviđa donaciju polnih ćelija, ali od usvajanja 2009. nikad nisu usvojena i podzakonska akta. Zakon iz 2009. ne predviđa mogućnost uvoza, ni izvoza reproduktivnog materijala (jajne ćelije, spermatozoida, embriona…), ne poznaje ni obavezno postojanje banke u kojoj će se čuvati reproduktivni materijal, ni surogat.

Prethodna Vlada utvrdila je dva puta Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, predlog nije dobio podršku većine u Skupštini u aprilu 2019, a skoro istovjetan tekst arhiviran je u novembru 2020, sa setom drugih zakona.

Tim predlogom preciznije je uređeno pitanje donacije, zabranjen je uvoz i izvoz – osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Skoro jedina novina tog teksta bila je da se izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva omogući i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti. O pitanju uvoza, iz resora koji je tada vodio Kenan Hrapović, govorili su da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.

Nijedna verzija zakona ne omogućava surogat materinstvo, čak ni ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji, u Srbiji se razmatra kroz Nacrt građanskog zakonika. Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda, a surogat majke dobijaju novac samo u iznosu troškova povezanih sa trudnoćom.

Medicinski potpomognuta oplodnja omogućava da se oni koji imaju problema sa plodnošću – žene bez partnera, te muškarac i žena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ostvare kao roditelji.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO. Sa problemom neplodnosti suočava se između 10 i 15 odsto stanovništva.

Izvor: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/563108/podstaci-natalitet-kroz-donaciju-uvoz-izvoz-i-surogat

20.08.2021

CEGAS: Brojne nepravilnosti u dodjeljivanju počasnih državljanstava od juna 2006. do maja 2021.

Pasoš Crne Gore (Ilustracija), Foto: Vijesti

Nevladino udruženje Centar za građanske slobode (CEGAS) je na osnovu analize o zakonskim načinima sticanja crnogorskog državljanstva utvrdio brojne nepravilnosti u načinu dodjeljivanja počasnih državljanstava, kada je u pitanju period od 3. juna 2006. do 24. maja 2021. godine.

CEGAS je dostavio tabelu o broju dodijeljenih počasnih državljanstava u tom periodu.

Iz CEGAS su poručili da kao što se vidi iz tabele, broj počasnih državljanstava dodijeljenih 2020. godine je šest puta veći nego 2019, a čak 13 puta veći nego 2018. godine.

“Zakonska mogućnost dobijanja počasnih državljanstava se temelji na Zakonu o crnogorskom državljanstvu kao i na podzakonskim aktima koje donosi Vlada Crne Gore u formi Odluka o dobijanju crnogorskog državljanstva prijemom. U Članu 12 Zakona o Crnogorskom državljanstvu stoji da: “Lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona.” O prijemu u crnogorsko državljanstvo za državni i drugi interes Crne Gore odlučuje organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove, isključivo na osnovu predloga Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore ili predsjednika Vlade Crne Gore. O prijemu u crnogorsko državljanstvo iz stava 1 ovog člana odlučuje organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove uz mišljenje organa uprave nadležnog za oblast iz stava 1 ovog člana.””, navodi se u saopštenju CEGAS.

Oni su kazali da su sporna rješenja donošena pozivanjem na član 12 Zakona o crnogorskom državljanstvu, a iz obrazloženja se ne vidi da su ista donešena na osnovu predloga ovlašćenih predlagača i da li su pribavljana mišljenja nadležnih organa uprave.

“To znači da se donosilac rješenja samo formalno pozivao na član 12 Zakona o crnogorskom državljanstvu i pored očigledne činjenice da nijesu ispunjena dva bitna uslova: podnošenje predloga i pribavljanje odgovarajućeg mišljenja. Uz to, iz rješenja se ne vidi da li se radi o državnom, kulturnom, sportskom i drugom interesu Crne Gore, kao ni ona najbitnija činjenica – u čemu se sastoji doprinos određenog lica interesima Crne Gore, što predstavlja sami smisao i cilj donošenja rješenja. Takođe, rješenja nijesu bila donijeta ni u skladu sa članom 8 Zakona o Crnogorskom državljanstvu, jer se ne vidi koje su odlučujuće činjenice utvrđene. Znači, rješenja ne sadrže odlučujuće činjenice i razloge i ako je obrazloženje rješenja u skladu sa zakonom utvrđenom obavezom, najdjelotvornija borba protiv korupcije i zloupotrebe službenog položaja”, rekli su iz CEGAS.

Poručili su i da su skoro sva donesena Rješenja bila u suprotnosti sa Zakonom o upravnom postupku, kojim je propisano da se ništavim oglašava Rješenje koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakoniku, kao i da se predmetno riješenje mora oglasiti ništavim ako sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.

“Na kraju se postavlja pitanje, šta je sa licem koje je donijelo na desetine Rješenja o državljanstvu protivno Zakonu o upravnom postupku, protivno Zakonu o Crnogorskom državljanstvu i u suprotnosti sa Krivičnim zakonom Crne Gore? Jasno je da se Zakon o Crnogorskom državljanstvu mora mijenjati, ali svakao je jednako važno na koji način će se primjenjivati i postojeće i nove norme Zakona”, zaključuje se u saopštenju CEGAS.

Izvori: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/554087/cegas-brojne-nepravilnosti-u-dodjeljivanju-pocasnih-drzavljanstava-od-juna-2006-do-maja-2021

http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/327146/u-dodjeljivanju-pocasnih-drzavljanstava-brojne-nepravilnosti.html

07.07.2021

Marić: Neprihvatanje inicijative za razrješenje Leposavića bila bi loša poruka Briselu

„Brojni zadaci su pred Ministarstvom pravde, od omogućavanja konstituisanja radne grupe za Poglavlje 23, određivanja šefa radne grupe, korišćenja evropskih fondova za jačanje reformskog procesa, gdje postoji rizik da Crna Gora ne iskoristi značajan dio tih sredstava“, kazao je Marić agenciji MINA11857 pregleda 23 reakcija 23 komentar(a)

Marić, Foto: Savo Prelević

Smjena ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića neophodan je korak da Vlada nedvosmisleno otvori prostor za ubrzanje pregovaračkog procesa u ključnim poglavljima, smatra izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić.

On je ocijenio da bi smjenom Leposavića zakonodavna vlast poručila da je posvećena evropskoj agendi, ukazujući da su pregovori u poglavlju koje tretira vladavinu prava ključni i da daju suštinski ton cijelom pregovaračkom procesu, posebno ako se ima u vidu da su izjavu Leposavića snažno osudili svi relevantni međunarodni partneri i time uputili jasnu poruku crnogorskoj Vladi

On je istakao da se interesi Crne Gore moraju zaštiti i da je Vlada obavezna da ih zaštiti.

“Neprihvatanje inicijative za razrješenje Leposavića bila bi loša poruka Briselu i alarm da se moraju preduzeti određene mjere u Vladi koje bi omogućile prevazilaženja problema”, smatra Marić.

Prema njegovim riječima, komplikovana i konfliktna politička scena u značajnoj mjeri ograničava domete Vlade.

„Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je nova Vlada preuzela upravljanje zemljom u sijenci ekonomske krize, izražene društvene polarizacije, da nema sigurnu skupštinsku većinu i da kao posljedicu toga još nemamo usvojen budžet, moramo realno biti zabrinuti za sudbinu pregovaračkog procesa“, naveo je Marić.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahićm smatra da bi neprihvatanje inicijative za razrješenje Leposavića bilo porazno za cijelu Crnu Goru.

Ona je rekla da bi za međunarodnu zajednicu izostanak reakcije Vlade značio da je spremna da brani zločine i zastupa politike koje su i dovele do tih zločina

„Isto se očekuje i od Skupštine. Izmišljanje izgovora nikome u parlamentu neće pomoći i ostaviće razočaravajući utisak društvenih aktera spremnih da političare i oko minimalnih civilizacijskih vrijednosti“, kazala je Bajramspahić agenciji MINA.

To bi, kako je navela, bilo porazno za cijelu Crnu Goru.

Bajramspahić je rekla da se zahvaljujući reakciji međunarodne zajednice i nekoliko domaćih nevladinih organizacija stiglo do inicijative za razrješenje

„Prilično sam uvjerena da nije bilo reakcije međunarodnog faktora, ne bi se desilo ni to, jer živimo u dobu kada ništa nije sveto i sve se relativizuje“, navela je Bajramspahić.

Ona je istakla da je Srebrenica pitanje života i smrti.

„Ne metaforično, nego bukvalno. Genocid je najvažnije i iznad svakog pitanja, jer ako nam se ne ostavi da smo barem živi, pravo na postojanje, ne možemo se ni baviti ničim drugim, navela je Bajramspahić.

Prema njenim riječima, svako „ali“ poslije Srebrenice znači da oko nas postoje ljudi koji misle da postoji kontekst u kojem Srebrenica, masakr nad golorukim Bošnjacima, ima neki razlog, neko opravdanje i utemeljenje.

05.07.2021

CEGAS: Što prije ažurirati registre državljana i prebivališta i boravišta

Iz Centra za građanske slobode su saopštili da su iz MUP-a dobili podatak koji se razlikuje od podatka 30.423 u razlici od 4.793 državljana koja su stekli državljanstvo prijemom.

Podaci Centra za građanske slobode (CEGAS) pokazuju značajnu diskrepancu između broja upisanih birača kojih je na kraju 2020. godine bilo 540.026, što je za 25 hiljada više odnosu na 2012. godinu, dok se ukupan broj stanovnika u Crnoj Gori nije značajno mijenjao.

To je saopšteno na okruglom stolu “Crnogorsko državljanstvo – izazov”, koji je organizovao Centar za građanske slobode (CEGAS).

Asistentkinja na projektu CEGAS Marija Popović Kalezić, kazala je da je ta organizacija na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama uputila Ministarstvu unutrašnjih poslova brojna pitanja kako bi došla do jasnih i tačnih podataka, navodeći da su tražili broj sticanja crnogorskog državljanstva od 3.juna 2006. do 24. maja 2021. godine.

“Dobili smo podatke gdje je taj broj sticanja državljanstva porijeklom iznosi 107.074, rođenjem nula, prijemom 30.423, po osnovu međunarodnog ugovora nula i utvrđivanjem crnogorskog državljanstva za isti ovaj period 805”, rekla je Popović Kalezić.

Pojasnila je da su iz MUP-a dobili podatak koji se razlikuje od podatka 30.423 u razlici od 4.793 državljana koja su stekli državljanstvo prijemom.

Popović Kalezić je rekla da su im se obraćali građani koji su imali pravne nedoumice i pitali ih zašto ne mogu steći pravo na crnogorsko državljanstvo a u državi zakonito borave deset godina.

“Zakon je predvidio boravak koji se dijeli na boravak do 90 dana, privremeni boravak i privremeni boravak radi rada. Morate biti u određenoj kategoriji u privremenom boravku pet godina zakonito i neprekidno da biste stekli uslov da uđete u onu proceduru i da se transformišete u trajni boravak, odnosno stalni, zakoniti i neprekidni boravak”, navela je Popović Kalezić.

Kazala je da po kategoriji spajanja porodice, u Crnoj Gori danas boravi 9.816 osoba, navodeći da su to potencijalni kandidati za ulazak u trajni boravak, a nakon proteka deset godina, stiču jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva.

“Danas imamo 110 lica koja borave na osnovu produženog boravka po osnovu spajanja, a 1.886 lica boravi po osnovu korišćenja i raspolagnja pravom na nepokretnosti koju posjeduje u Crnoj Gori”, navela je Popović Kalezić.

Istakla je da 15.579 lica kroz protok od pet godina privremenog boravka stiču pravo i zakon im dozvoljava da uđu u trajni boravak i da zakonito i neprekidno borave deset godina i tako steknu jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva prijemom.

“Tražili smo podatak od MUP-a da po godinama dobijemo koliko je osoba ima stalni boravak u Crnoj Gori. Dobili smo podatak da ukupan broj osoba koje imaju stalni boravak u Crnoj Gori od 2010 do maja 2021. godine 23.780”, rekla je Popović Kalezić.

Ova lica, kako je pojasnila, u zavisnosti kad su ušla u fazu trajnog boravka, od godine do deset godina, mogu steći jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva prijemom.

“Kada ovom broju lica dodamo lica iz boravka, privremenog boravka i privremenog boravka radi rada, iz kategorija koje mogu ući u kategoriju trajnog boravka, ukupno dobijamo 39.359 lica koja mogu steći pravo da konkurišu, jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva u vremenskom protoku od 15 godina, u zavisnosti od toga kada su ušli u fazu trajnog odnosno stalnog boravka”, pojasnila je Popović Kalezić.

Istakla je da mora proteći pet godina privremenog boravka da bi se ušlo u trajni boravak, pa deset godina trajnog boravka, što daje jedan od uslova za mogućnost sticanja crnogorskog državljanstva prijemom.

Koordinator projekta Centar za građanske slobode CEGAS, Nikola Mumin, kazao je da je osnova za početak projekta koji se bavi evidencijama je odluka MUP-a koja bi skratila broj godina potrebnih za sticanje jednog od uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom sa 15 na deset godina.

“Sama ta odluka je otvorila vrata brojnih problemima. Mislim da je pristup rješavanja problema evidencija od krucijalnog značaja za razvoj suštinski demokratskih institucija koje su važan uslov kod zatvranja poglavlja 23 i 24 i pregovora sa EU“, rekao je Mumin.

Smatra da nije bitno što će u narednih deset godina oko 40 hiljada ljudi steći jedan od uslova za sticanje crnogorskog državljanstva i nije bitno da li će svi dobiti državljanstvo, „već je bitno da se stvori održivi sistem koji će moći da primi taj broj državljana sa prebivalištem koji trenutno je na labavim nogama“.

V.d. Generalnog direktora direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance Miroslav Zeković, rekao je da je najčešći razlog za odbijanje zahtjeva za dobijanje crnogorskog državljanstva neispunjavanje uslova u pogledu zakonitog i neprekidnog boravka.

“Skoro je 90 odsto odbijenih zahtjeva za prijem za crnogorsko državljanstvo je bilo po tom osnovu”, rekao je Zeković.

Istakao je da su sva rješenja o prijemu za crnogorsko držaljanstvo donijeta u skladu sa zakonskim postupkom, navodeći da sva rješenja moraju da posjeduju dokaze koji su predviđeni u Zakonu o crnogorskom državljanstvu.

“Kad je u pitanju statistika, imamo 780.174 crnogorska državljanina. Od toga je broj maloljetnih crnogorskih državljana 143.391 lice, dok je broj punoljetnih crnogorskih državljana 636.783 lica. Ukupan broj crnogorskih državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori jeste 676.923 lica. 102.251 lice nema prebivalište u Crnoj Gori. Broj birača koji su upisani u birački spisak je 540.366 lica“, naveo je Zeković.

Načelnik Direkcije za strance, migracije i readmisije, Dragan Dašić, kazao je da su svjesni da registri nisu ažurirani zadnjih desetak godina.

“Centralni registar stanovništva uspostavljen je 2010. godine. U okviru tog registra Registar stranaca. Od aprila se ušlo u ažuriranje ovog registra“, naveo je Dašić.

Prema njegovim riječima, nakon dva ipo mjeseca je 1,5 hiljada ljudi izbrisano iz registra.

“Tako da je teško govoriti koji broj stranaca može da bude budući kandidat za crnogorsko državljanstvo dok se registri ne srede. U ovom registru imamo 31 hiljadu ljudi, sad 1,5 hiljada manje. Po meni ne postoji realna opasnost da se poveća značajno broj lica koja bi pristupila crnogorskom državljanstvu“, smatra Dašić.

Predstavnik Centra za demokratsku tranziciju Dragan Koprivica smatra da rješavanje pitanja državljanstva zahtjeva pravne zahvate i na terenu.

“Ako bi se ova problem riješio za dvije, tri ili četiri godine ja bih bio vrlo srećan. U javnoj diskusiji nedostaje objektivnost i da konačno prestanemo da zloupotrebljavamo problem koji imamo, nego da krenemo da ga rješavamo“, istakao je Koprivica.

CEGAS je uz pomoć Balkan Civil Society Development Network (BCSDN), ušao u detaljnu analizu postojećih zakonskih okvira za dobijanje crnogorskog državljanstva, utvrđivanje prebivališta, kao i tumačenja pojma zakonitog boravišta i uslova za sticanje trajnog boravišta.

Izvori: http://www.prcentar.me/clanak/to-prije-aurirati-registre-dravljana-i-prebivalita-i-boravita/1684

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/552769/cegas-sto-prije-azurirati-registre-drzavljana-i-prebivalista-i-boravista

https://www.portalanalitika.me/clanak/cegas-za-osam-godina-broj-biraca-porastao-za-25-hiljada

05.07.2021