Oznaka: Crna Gora

 “Studija o sudskom vještačenju u Crnoj Gori”

Centar za građanske slobode (NVO CEGAS), uradio je istraživanje o položaju sudskih vještaka i načinu sudskih vještačenja u Crnoj Gori, za 2023. godinu, u sklopu projekta „Podrška EU integracijama Crne Gore–za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov!“, koji realizujemo sa partnerima, Centrom za istraživačko novinastvo Crne Gore (CIN CG) i Centrom za monitoring i istraživanje (CEMI).

Analizirajući rad i praksu sudskih vještaka godinama unazad kao i normativni okvir, uočava se da nije došlo do nužne promjene kako zakona tako ni prakse, od načina izbora sudskih vještaka, praćenja njihovog rada, kontrole, pokretanje postupaka pred Komisijom za vještake u okviru Ministarstva pravde. U pravnom polju, vještaci pružaju donosiocima odluka, jasne i potkrijepljene odgovore na specifična i složena pitanja o kojima su konsultovani. Njihove usluge se traže sve češće zbog povećane složenosti društvenih odnosa i unapređenja istraživačkih metoda povezanih sa naučnim razvojem; na taj način pomažu da pravda bude efikasnija i efektivnija.

“Iako se vještaci i vještački izvještaji tradicionalno koriste kao dokazi u svim kodeksima kontinentalnog prava, vještaci imaju drugačiju ulogu – kako je vrlo promišljeno istakla gospođa Griss, bivša predsjednica Vrhovnog suda Austrije, tokom projekta Eurexpertise – koja prevazilazi ulogu svjedoka: vještaci utvrđuju činjenice i donose zaključke na osnovu tih činjenica, dok svjedoci nemaju pravo na donošenje zaključaka i moraju se ograničiti na svjedočenje o onome što su vidjeli i čuli. Dakle, iako – prema zakonu i u svim evropskim zemljama – zaključci veštaka nisu obavezujući za sudije, njihova mišljenja obično imaju odlučujući uticaj na ishod sporova i kvalitet odluka.”*

Uz dobijanje blagovremenih odgovora od strane Ministarstva pravde, na osnovu naših zahtjeva za slobodan pristup informacijama, uz saradnju sa Udruženjem vještaka Crne Gore, uspjeli smo doći do platforme koja će dati jasne zaključke i preporuke za unaprijeđenje sistema sudskih vještaka u pravosuđu Crne Gore, uz davanje preporuka za unaprijeđenje na ovom polju.

Zaključci:

Studija je pokazala da nemamo adekvatne kontrole, kada govorimo o radu sudskih vještaka, te da je postupak za razrješenje sudskih vještaka u toku 6 godina, bio pokrenut samo jednom, jasna je slika o načinu vršenja nadzora.

-Izbor sudskih vještaka zavisi od povjerenja sudija – sudski vještak, tužilac – sudski vještak, te ne postoji mehanizam ravnopravne dodjele posla, što zbog malog interesovanja za pojedine oblasti, što zbog kompetencija i stručnosti, a nešto i na osnovu ranije izgrađenog povjerenja.

-Problematičan je i status Udruženja sudskih vještaka, gdje postoji veoma mali broj njih, svega 173, učlanjenih u ovo Udruženje, a Nezavisno udruženje sudskih vještaka broji samo 50 članova, dok ostatak ostaje van pravila obuka, etičkog kodeksa i usavršavanja, koje ova udruženja organizuju.

-Od broja sudskih vještaka, koji prema ažuriranom spisku sudskih vještaka, raste iz mjeseca u mjesec, dok samo jedan broj njih i zaista bude aktivno u vještačenju.

-Zahvaljujući saradnji sa Udruženjem sudskih vještaka došli smo do informacije da je ovo udruženje u 2023. organizovalo dvije obuke, dok je Nezavisno udruženje sudskih vještaka organizovalo 1 obuku u istoj godini.

-U Crnoj Gori iz pojedinih oblasti nema dovoljnog broja sudskih vještaka, dok ih u određenim oblastima ima i previše. Postavlja se i pitanje preopterećenosti određenih sudskih vještaka, kao i koji su dalji mehanizmi na kojima nadležno ministarstvo i sistem u cjelini treba da poradi, da bi se i ovi problemi rješavali.

-Ne postoje mehanizmi zaštite državnih resursa, kontrole sati rada unutar istih, kada se sudska vještačenja obavljaju unutar državnih prostorija.

Preporuke:

-Povećati kontrolu nad radom sudskih vještaka, njihovu stručnost i profesionalizam, uz učešće najodgovornijih u ovom dijelu, tj. predsjednika suda, rukovodioca državnog tužilaštva, starješine drugog organa koji vodi postupak, sudije i državnih tužilaca u čijem predmetu je postupao vještak.

-Razviti mehanizme podspješivanja razvoja struka iz pojedinih oblasti, kao i osnaživanja za poslove sudskog vještačenja.

-Naći model ravnomjerne zastupljenosti sudskih vještaka, tamo gdje mogućnost izbora postoji.

-Mijenjati status udruženja sudskih vještaka, gdje se mora razmisliti da li će to ići u pravcu Komore, ili strukovnog Udruženja, čije bi članstvo, obuke i prolaz kod Etičkog odbora bio obavezan i išao kroz osnaživanje integriteta i profesionalizma ovog poziva.

-Posebno treba normativno urediti proceduru i načine prilikom vještačenja od strane pravnih lica.

-Povećati obuke za rad vještaka, sa akcentom na sporne oblasti i profesije.

-Pronaći mehanizme zaštite državnih resursa prilikom izvođenja vještačenja, kao i način kontrole broja sati rada unutar istih, tokom obavljanja vještačenja.

-Sudstvo treba da slijedi dobar primjer koji smo dobili izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu u junu tekuće godine, prema kojima je propisano kao lakši disciplinski prekršaj državnog tužioca ukoliko ne podnese predlog za razrješenje sudskog vještaka u skladu sa zakonom.

Studiju na MNE jeziku možete preuzeti OVDJE

Studiju na ENG| jeziku možete preuzeti OVDJE

Nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi izmijeniti u dijelu mjesne samouprave i ojačati pravne institute neposrednog učešća građana

Centar za građanske slobode (CEGAS), smatra da kod izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, mora biti izmjena u dijelu mjesne samouprave.


Nedovoljno razrađeni mehanizmi građanskog učešća i obaveznost prisustvovanja sjednicama opština, od strane ovlašćenih predstavnika iz najužeg jezgra udruživanja građana (mjesnih zajednica), dovela bi do većeg učešća i interesovanja.


Institut slobodne stolice ne smije biti isključivo namijenjen za nevladine organizacije, već i za zainteresovane građane, strukovna udruženja i neformalne grupe.


Uz obavezno neposredno biranje predsjednika/ca mjesnih zajednica, kao i Savjeta, kao organa, napominjemo da Zbor ne može biti organ već isključivo institut neposrednog učešća. Sporna je i donja granica ograničenja, gdje bez okruglo 50 građana i građanki, nema mjesne zajednice. Ovo posebno ističemo, iz razloga što ne smijemo zaboraviti da postoje brojne mjesne zajednice na udaljenim područjima sjevera, koje ne smiju ostati bez svog mjesnog okupljanja, kao i da ono, iz razloga malobrojnosti ne smije biti izmješteno i suviše daleko od građana toga mjesta. Ne smijemo zaboraviti da je mjesna zajednica i mjesto i zajednica.


Napominjeno da Zakon o lokalnoj samoupravi mora dati doprinos kod smanjenja problema mjesne samouprave, kao što su:

  • Mala transparentnost rada u dijelu mjesnih zajednica;
  • Niska participacija građana u radu mjesnih zajednica;
  • Nedovoljno jasna procedura i način izbora organa mjesnih zajednica, gdje se organi moraju jasno definisati, kao i način na koji se biraju, uz obavezno učešće građana iz tog područja;
  • Finansijka i imovinska nezavisnost od nadređene lokalne samouprave, gdje opštine nijesu u obavezi da izdvajaju novac za rad mjesne zajednice, kao ni da i iz drugih mehanizama (koncesija, poreza i sl.) mjesna zajednica ima svoj novac.
  • Nedovoljno razrađen djelokrug rada i podjela nadležnosti, gdje bi se tačno znali delegirani poslovi od strane opštine ka mjesnim zajednicama;
  • Loša percepcija velikog broja građana zbog nefunkcionalnosti i politizacije, gdje bi se većom edukacijom, zainteresovanošću građana i transparentnim radom uz kontrolne mehanizme, ovo stanje moglo poboljšati. Informisanje, zajedničko donošenje odluka kao i kontrola rada, mogu doprinijeti vraćanju povjerenja u mjesne zajednice.

Mogućnosti za neposredno učešće su velike, i to mora prepoznati Nacrt Zakona o lokalnoj
samoupravi.

Neizglasavanje predsjednika/ce Vrhovnog suda pokazuje odgovornost onih koji glasaju, kao i nesvrsishodnog normativa koji dugo čeka promjenu

Centar za građanske slobode (NVO CEGAS) očekivao je konačan izbor predsjednika/ce Vrhovnog suda, ali nažalost ni poslednja odluka Opšte sjednice Vrhovnog suda nije dala kanditatkinju/kandidata, i time jasno ugrozila ispunjenje privremenih mjerila za Poglavlje 23 i 24.

Možda je i bilo za očekivati da će se kod kvalitetnih kandidata podrška, uslovno rečeno, podijeliti, ali se svakako nije očekivala opstrukcija i nevažeći glasovi, i to od onih koji bi trebalo biti prvi pozvani i zaslužni za unaprijeđenje cjelokupnog pravosuđa i vladavinu prava u Crnoj Gori.

Izmjenom Zakona o sudskom savjetu i sudijama će biti moguće rasteretiti ovaj za sada prilično mučan proces za sudije Vrhovnog suda, ali CEGAS ističe da se pored izmjena ovog Zakona mora poraditi na adekvatnim izmjenama Zakona o sudovima, Poslovnika Sudskog savjeta, Poslovnika o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda, Odluke o broju sudija u sudovima i Etičkog kodeksa sudija.

Time bi se riješila brojna pitanja, ali svakako i ona o utvrđivanju relevantne većine za donošenje Odluka sjednice Vrhovnog suda, odredba o izuzeću sudije na Opštoj sjednici Vrhovnog suda, koji je ujedno i kandidat/kinja za predjednika/icu Vrhovnog suda, uz veće nadležnosti Sudskog savjeta, kada imamo jednu od ovakvih situacija.

Očekujemo transparentnost i suštinsku promjenu pomenutih Zakona i Poslovnika, na kojima će se podrobno raditi i konstruktivno raspravljati od strane svih zainteresovanih aktera.

Nacrt o izmjenama i dopunama Zakona o državnom i specijalnom državnom tužilaštvu ne donosi suštinske promjene

NVO Centar za građanske slobode smatra da Izmjena Zakona o državnom tužilaštvu ima brojne nedorečenosti i praznine kao i da su izmjene u velikoj mjeri površne a ne suštinske. Na pojedinim mjestima imamo članove u mogućoj koliziji, uz određene novine koje treba pohvaliti.

Sastav članova Tužilačkog savjeta je za crnogorske prilike problematičan, razumijevajući potrebu da se uvaži stav Venecijanske komisije, pa tako imamo 5 članova koji dolaze iz tužilaštva, a 5 onih koji posredno ili neposredno bira Parlament, ALI ne smijemo zaboraviti da negativna solidarnost tužioca/teljki i postojanje slabe kritičke misli prema sopstvenom i radu drugih kolega/inica, vodila nas je do toga da su svi ocjenjivani najvisočijom ocjenom, a onda i da disciplinski postupci i postupci pred Komisijom za etički kodeks, nijesu dali nikakve rezultate, kao i to da nas je skorija promjena članstva TS dovela do nekih, nemalih rješenja. Ovakav izbor članstva bi nas vratio u pređašnje stanje, posebno ako uzmemo u obzir mali broj istaknutih pravnika (svega 3).

Razumijevajući zaštitu toka postupka, kao i zaštitu pojedinosti iz predmeta o kojima se raspravlja, ne vidimo, zašto o javnosti postupka utvrđivanja disciplinske odgovornosti može odlučivati državni tužilac o čijoj se odgovornosti odlučuje. Ne vidimo gdje se tu vodilo računa o zaštiti ostalih kojih se predmet tiče i o kojima se raspravlja na sjednici TS?

CEGAS smatra da se ovo pitanje rješava na nivou TS, u skladu sa Poslovnikom o radu, koji je i do sada uređivao ovo pitanje.

U slučaju određivanja vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva, vršilac dužnosti se bira iz reda državnih tužilaca Vrhovnog državnog tužilaštva – smatramo da to nije dobro rješenje jer nije u saglasju sa uslovima za izbor vrhovnog državnog tužioca, a s obzirom na to da ima sva prava i obaveze kao i VDT, nije jasno odakle proizilaze ova ograničenja. Dodatno, ovime se može podsticati solidarnost među vrhovnim državnim tužiocima, koji su najbliže sarađivali sa onim koji odlazi sa te funkcije, tj. VDT.

Ovo čini povraćaj na raniji Zakon o državnom tužilaštvu iz 2015., sa još užim (rigoroznijim) krugom za izbor v.d. VDT, jer je tada izbor bio širi, makar na sva tužilaštva.

Ističemo da u zakonu nije jasno uređeno na koji način se članstvo u TS, nakon izlaska iz njega, ne smije upotrijebiti za napredovanje u poslu.

Na koji način će se vrednovati kvantitet rada državnih tužilaca u odnosu na date procente, “ako mu rezultati rada budu preko 20% ispod prosječnih mjerila kvantiteta rada u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet, prema veličini državnog tužilaštva”. Nejasno je kojom metodom Tužilački savjet određuje ove procente. Slično je i u Članu 47 gdje se kod najtežeg disciplinskog prekršaja kaže  : “Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: 1) bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 60% rezultata u pogledu kvantiteta rada u odnosu na prosječna mjerila kvaliteta u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet…”

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu je takođe pretrpio isuviše male izmjene, skoro neznatne.

U Članu 1lista javnih funkcionera se mora produžiti značajno.

Suštinski nema promjena u odnosu na prethodni zakon, sa akcentom na uslove za kandidate koji mogu konkurisati na mjesto specijalnog državnog tužioca, koji je strogo određen za sudijsku, tužilačku ili advokatsku funkciju.

Smatramo da bi bilo nužno ove uslove proširiti i na policjske inspektore sa dugogodišnjim iskustvom u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i istaknute pravnike koji se već dugo bave ovom problematikom. Time bi iskustva specijalnog tužilaštva bila bogatija, a i umanjio bi se rizik od negativne solidarnosti tužilaca i sudija, koji bi se konstantno javljali za ovu poziciju.

Bilo bi dobro da Tužilački savjet bira Glavnog specijalnog tužioca na predlog Vrhovnog državnog tužioca, kao i da specijalne tužioce takođe bira Tužilački savjet, ali na predlog Glavnog specijalnog tužioca. Tu bi došlo do pojačane odgovornosti predlagača, kao i tima za čiji su rad odgovorni.

Provjere onih koji konkurišu za ove pozicije su nužne. Od bezbjedonosnih provjera, preko imovnog stanja, do svih prilika koje ih određuju za ovu funkciju.

Način ocjenjivanja rada Glavnog i specijalnih državnih tužilaca mora biti posebno tertiran, s obzirom na specifičnost krivičnih djela.

Potrebno je dodatno urediti odnos između Specijalnog tužilaštva i Specijalnog istražnog tima, ili pak razmišljati o tome da Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno odjeljenje policije funkcionišu nezavisno i samostalno od Uprave policije.

Izmjenama pomenutog  Zakona nije precizirano kako će se smanjiti opseg krivičnih djela koja su u nadležnosti specijalnog državnog tužilaštva, iz razloga prevelikog broja predmeta i nemogućnosti procesuiranja u razumnom roku.

CEGAS ističe i to da izmjene nijesu razradile odnos Policije i Specijalnog državnog tužilaštva onako kako bi to bilo najučinkovitije.

Publikacija: Pregled praksi zapošljavanja i upravljanja u javnim preduzećima Crne Gore

Sažetak: U Crnoj Gori, javna preduzeća su neizostavan segment ekonomske strukture i imaju ključnu ulogu u pružanju esencijalnih usluga građanima i održavanju infrastrukture. Definicija javnih preduzeća podrazumijeva organizacije koje su u većinskom vlasništvu države, i koje upravljaju resursima od javnog interesa, poput snabdijevanja vodom, energetikom, transportom, i komunalnim uslugama. Ova preduzeća nisu samo pokretači ekonomskog razvoja već igraju
i značajnu ulogu u zapošljavanju i socijalnom razvoju.


Crna Gora se suočava sa izazovima koji karakterišu državna preduzeća u mnogim zemljama u razvoju i tranziciji — od pitanja efikasnosti i profitabilnosti, do pitanja korporativnog upravljanja i transparentnosti. Javna preduzeća imaju značajan udio u nacionalnoj ekonomiji, a time potencijalne rizike koji proističu iz njihovog poslovanja, posebno kada su u pitanju fiskalni rizici za državni budžet.


Crnogorska zakonska regulativa se suočava sa izazovima u pogledu definisanja jasnih pravila za vršenje vlasničke funkcije države nad javnim preduzećima. Iako su neka zakonska riješenja unapređena, koji omogućava osnivanje javnih preduzeća kao društava sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskih društava, još uvek ne postoji sveobuhvatna vladina politika ili zakon koji definiše ciljeve državnog vlasništva ili način njegovog sprovođenja. Takođe, primjetan je nedostatak centralizovanog nadzora, što dovodi do slabljenja efikasnosti i povećanja korupcije.


Ukupan broj javnih preduzeća u Crnoj Gori nije javno dostupan. Po podacima Instituta Alternativa ukupan broj javnih preduzeća je 178, od čega 55 državnih i 123 opštinska preduzeća.


U 2021. godini, Ministarstvo kapitalnih investicija uvelo je jedinicu za poboljšanje korporativnog upravljanja u državnim preduzećima, čime su napravljeni koraci ka povećanju transparentnosti i odgovornosti. Pored toga, vlada je osnovala konsultantsku kompaniju “Montenegro Works” kako bi nadzirala i analizirala finansijske performanse javnih preduzeća i
osigurala pravilnu implementaciju reformi potrebnih za povećanje njihove efikasnosti. Ni jedna od ovih inicijativa nije dala najavljene rezultate.

Zaključci:

  1. Transparentnost i odgovornost:
    • Postoji značajan nedostatak transparentnosti u poslovanju javnih preduzeća
    u Crnoj Gori, što se odražava u neujednačenom odgovaranju na zahtjeve za
    slobodan pristup informacijama.
    • Prikupljeni podaci ukazuju na značajnu varijabilnost u korporativnim praksama, od usvajanja ključnih ugovora i pravilnika do razlike u finansijskim performansama.
  2. Upravljanje resursima:
    • Pokazatelji poput rasta broja zaposlenih bez odgovarajućeg povećanja produktivnosti ukazuju na izazove u upravljanju ljudskim resursima i potrebu za
    njihovom optimizacijom.
    • Pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, iako široko usvojeni, trebaju kontinuiranu reviziju i ažuriranje kako bi se osigurala pravilna implementacija i izbjegle zloupotrebe.
  3. Korporativno upravljanje:
    • Uprkos određenim pokušajima za unapređenje korporativnog upravljanja,
    trenutne mjere nisu u potpunosti efikasne i zahtijevaju dodatne reforme kako
    bi se osigurala veća efikasnost i manja korupcija.
    • Centralizovano nadzorno tijelo, koje bi koordiniralo upravljanje javnim preduzećima, moglo bi pomoći u poboljšanju njihove efikasnosti.

Preporuke:

  1. Jačanje institucionalnih okvira:
    • Potrebno je unaprijediti zakonodavstvo kako bi se osigurala jasnija definicija
    ciljeva državnog vlasništva i efikasnosti u sprovođenju vlasničkih prava.
    • Nužna je implementacija i striktno poštovanje pravilnika o poslovnoj tajni, s
    ciljem zaštite komercijalnih i poslovnih interesa preduzeća.
  2. Uspostavljanje transparentnih procedura:
    • Postoji hitna potreba za povećanjem transparentnosti u javnim preduzećima,
    posebno u pogledu finansijskog izvještavanja i nadzora.
    • Treba osigurati da svi ključni dokumenti, uključujući kolektivne ugovore i
    ugovore sa direktorima, budu javno dostupni i usklađeni sa zakonodavnim
    okvirima.
  3. Reforma upravljanja ljudskim resursima:
    • Moraju se uvesti standardi za meritokratsko zapošljavanje, sa posebnim fokusom na smanjenje političkog uticaja na zapošljavanje i promociju transparentnosti u procesima zapošljavanja.
  4. Unapređenje korporativnog upravljanja:
    • Neophodno je jačanje upravljačkih struktura kroz bolju obuku menadžmenta
    i odbora, kao i kroz jasnije definisanje njihovih uloga i odgovornosti.
    • Preporučuje se uvođenje redovnih internih i eksternih revizija kako bi se osigurala finansijska transparentnost i ispravno korporativno upravljanje.

Cijeli dokument preuzmite ovdje:

BrosuraPreuzmi

Država ne kontroliše svoj udio u javnim preduzećima

Ako sagledavamo javna preduzeća sa više aspekata, jasno je da su prepuštena samima sebi i da država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo.

Kada govorimo o transparentnosti, dobro je napomenuti da se određena javna preduzeća “osjećaju” Zakonski prozvano da postupajući  po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, dostave informacije i podatke u zakonskom roku, dok drugi odgovore da nijesu u zakonskoj obavezi ili samo  ne odgovre na isti. Imali smo i slučajeve odbijanja zbog nejasnoće Zahtjeva, dok su određeni zbog tih nejasnoća pozivali na kontakt telefon i tako bez dilemma odgovarali na Zahtjev.  Jedni traže troškove postupka, pa i onih koji idu ispod 2 eura, dok drugi ne žele naplaćivati trošak, iako bi on značajno premašio minimalnu cifru, postavljenu Uredbom o naknadi troškova u postupku za pristup informacijama.  Ako uporedimo transparednost u odnosu na ono što je Institut alterantiva predstavio na sajtu https://mojnovac.me/ za 2022.godinu, gdje je transparentnost u tom periodu bila predstavljena na način da je 101 preduzeće skroz zatvoreno od ukupno 177, danas je procjena CEGASa za 2024.godinu slična, ako uzmemo u obzir da 52% javnih preduzeća nije odgovorilo na Zahjev za slobodan pristup info.

Iznenađujuće je koliko je mali broj javnih preduzeća koje vode računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, gdje prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, privremenih i povremenih poslova, kod određenih,  ne postoji anonimizacija ličnih podataka.

Jednima je javni podatak Ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju Ugovor sa direktorom i menadžmentom, dok Rudnik Uglja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća. Imamo i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka, pa su tako i odgovorili.

Interna akta takođe nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati, osim Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, gdje takođe postoje brojne manjkavosti u dijelu vremena, načina donošenja i sadžine, pogotovu kada govorimo o opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje, iz pojedinih oblasti, te je i otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, ostaje prazan prostor za brojne pravne i suštinske manipulacije, od transparentnosti, kontrole, načina zapošljavanja, kao i određivanje visine zarada, sa akcentom na direktora i menadžment. Zakon o privrednim preduzećima je jedini koji obavezuje ova društva, čime nije zaštićen državni interes, a onda i nepostojanje adekvatnog Zakona o zaradama u javnom sektoru ostavlja mogućnost neuređenosti i neravnopravnosti i u tom dijelu.

Ako uzmemo u obzir da sindikalnih organizacija u Crnoj Gori ima oko 1926, a u javnim preduzećima, onih koji su odgovorili na Zahtjev za slobodan pristup informaciji, samo pola njih posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, govori o nedovljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora proglašen tajnim

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći upotrebu i način kontrole mjera tajnog nadzora, koje privremeno ograničavaju prava građana/ki, zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a koje (mjere) bi trebale biti u cilju suprotstavljanja teškim krivičnim djelima, počeo da sumnja na valjanu upotrebu ovog instituta, ako uzmemo u obzir veliki broj sprovedenih, nesrazmjeno mali broj onih koji rezultiraju osuđujućim presudama i nesprovođenje kontrole.

Kada adekvatne kontrole nema, a i kada nam se ograničava pristup brojkama, svakako da sumnja u valjano sprovedene mehanizme mjera tajnog nadzora ne izostaje.

Pored sudske i tužilačke kontrole mjera tajnog nadzora u vidu odobravanja istih i praćenja procedure sprovođenja u kontinuitetu, kao i parlamentarnog nadzora, CEGAS se obratio Ministatsvu unutrašnjih poslova, Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije, preko Zahtjeva za slobodan pristup informaciji, tražeći broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora u periodu za 2020, 2021, 2022. i 2023.godinu, gdje smo dobili odbijajuće Rješenje, jer kako navode iz Ministarstva unutrašnjih poslova, “traženi podaci se odnose na dokumentaciju koja je označena stepenom tajnosti”.

CEGAS smatra da podatak o broju kontrolisanih mjera tajnog nadzora ne može i ne smije biti tajni podatak, čime se svakako ne može ugroziti ničije pravo, kao ni sam postupak, već se isključivo može saznati da li se ovo Odjeljenje i u kojoj mjeri bavi poslovima iz svoje nadležnosti, u dijelu kontrole sprovođenja mjera tajnog nadzora.

Pored broja kontrolisanih mjera tajnog nadzora, od svih institucija koje na to imaju pravo, CEGAS smatra da bi bilo dobro imati broj i o uništenom materijalu, dobijenom mjerama tajnog nadzora, kao i broj onih kojima su bez zakonskih ograničenja prisustvovala lica koja su bila predmet mjera tajnog nadzora.

Bilo bi dobro znati u kojem broju se obavještavaju lica prema kojima je preduzeta mjera tajnog nadzora, u slučaju kada ne dođe do pokretanja krivičnog postupka (a njih ima u velikom broju), u skladu sa Članom 162 Zakona o krivičnom postupku Crne Gore.

U cilju zaštite prava građana/ki, u budućem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, bilo bi dobro da se u dijelu obavještenja o sprovedenim MTN, nađe i rubrika sa brojkom onih lica koja su obaviještena o sprovedenim MTN, jer su sama bila predmet mjera, a protiv njih se nije sproveo krivični postupak, u skadu sa ZKP-om.

Publikacija: Zaboravljene mjesne zajednice

Sažetak: U istraživanjima javnog mjenja često je jasno da su mjesne zajednice zaboravljeni sistem pružanja mogućnosti neposrednog učešća građana. One su i u arhitektonskom smislu zaboravljene – mnoge od njih prokišnjavaju. Do skoro su bile i bez kontakt telefona, interneta i e-mail adrese, najčešće pod ključem i u toku radnog vremena, van upotrebe za sve što bi trebale biti.

Zakon o lokalnoj samoupravi, Statut opštine, a onda i Odluka o mjesnim zajednicama predvidjeli su načela neposrednog učešća građana, najviše kroz tvorevinu – mjesnu zajednicu.

Na osnovu Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama, CEGAS je došao do saznanja da se inicijative, referendumi i Zborovi građana ne koriste ni u kakvom broju, sa osvrtom da se bilježio neznatan broj Zborova građana, samo onda kada je bilo nužno izabrati novo rukovodstvo i predstavnike mjesnih zajednica.

Izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović Kalezić smatra da se upravo na modelu po kojem funkcionišu mjesne zajednice, kao najuži lokaliteti na koje su građani upućeni, najbolje oslikavaju principi decentralizacije.

Zaključci i preporuke:

Da bi mjesna zajednica udovoljila potrebama građana, kao i svojoj svrsi mora imati:

-Osnovne uslove za rad svojih službenika, biranih od strane građana, plaćenih od strane lokalne samouprave;

-Broj žiro računa na kojem će pored samodoprinosa, donacija i prihoda, opština izdvajati zaseban novac iz budžeta, srazmjeno veličini i potrebama mjesnih zajednica, kao i budžetu kojim raspolaže;

-Primjerenu autonomiju, samoupravni djelokrug, vlast i sredstva;

-Model funkcionisanja mjesnih zajednica, koji ne smije biti jednoobrazan, već mora odgovarati karakteristikama određenih mjesnih zajednica (organizacija ne može biti ista kod ruralnih, urbanih, mješovitih, izrazito malih ili značajno većih mjesnih zajednica);

-Njena institucionalnost treba biti minimalna i prilagodljiva, sa ključnim oslanjanjem na participaciju građana/ki;

-Članovi upravljanja mjesnim zajednicama moraju biti birani bez posredovanja političkih stranaka;

-Moraju imati svoje predstavnike koji prate rad lokalnog parlamenta i u njemu bivaju uključeni prilikom davanja mišljenja, sugestija, preporuka, u cilju prenošenja poruka od strane građana svog lokaliteta;

-One moraju pružati određene uluge građanima/kama, delegirane od strane opštine, kako bi se izašlo u susret građanima, a onda i počela stvarati veza prisnosti i saradnje mjesne zajednice sa svojim stanovnicima.

Ako se ne osigura građanska participacija i suštinsko funkcionisanje mjesnih zajednica, kao neposredni i demokratski oblik učešća građana/ki u procesu donošenja i unaprjeđenja javnih politika, one će ostati samo simulacija demokratije, zaboravljenih pravnih instituta i prostor iskazivanja moći lokalnih političko-upravljačkih elita.

Cijeli dokument preuzmite ovdje:

zaboravljene-mjesne-zajednice-1Preuzmi

Unutrašnji nadzor od strane Vrhovnog državnog tužilaštva i Viših državnih tužilaštava pod velom tajnosti

Unutrašnji nadzor državnih tužilaštava čini još jedan vid kontrole rada cjelokupne tužilačke organizacije.

Kako se Centar za građanske slobode (CEGAS) i ranijih godina, između ostalog, bavio ovom vrstom nadzora kao i njegovom primjenom, uputili smo Zahtjev za slobodan pristup informaciji, 27.12.2023. godine Vrhovnom državnom tužilaštvu, u kojem smo tražili dostavljanje informacije o “izvršenom nadzoru prema Specijalnom i Višim tužilaštvima, kao i akta koja prate nadzor u skladu sa Zakonom i utvrđenim Planom nadzora za 2023.”.

Dobili smo odbijajuće Rješenje.

Po prvi put, u obrazloženju se navodi da Vrhovno državno tužilaštvo posjeduje informaciju, za koju je propisana mogućnost ograničenja pristupa informaciji, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. U navedenim članovima jasno stoji da se pristup informaciji može ograničiti ako je to u interesu prevencije istrage i gonjenja izvršilaca krivičnih djela.

“Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore je uzelo u obzir činjenicu da tužilaštvo, u skladu sa svojim ovlašćenjima, koja su mu data Ustavom i zakonima u svom posjedu ima vrlo osjetljive podatke, čije bi objavljivanje predstavljalo kršenje zakona i nanošenje znatne štete na prava i slobode lica na koja se ti podaci odnose.”

U obrazloženju, dalje se navodi, da je “Vrhovno državno tužilaštvo  sprovelo test štetnosti i utvrdilo da u konkretnoj upravnoj stvari se vrši odbijanje zahtjeva sa razloga što je članom 14 stav 1 tačka 3 alineja 3,4,5,7 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisano ograničenje pristupa informaciji, traženim informacijama u cjelosti te da bi prije okončanja postupka mogle nastupiti štetne posljedice kako po organ koji je preduzimao radnje, druge aktivnosti na osnovu kojih su prikupljeni dokazi izviđajem i istragom tako i u odnosu na lica protiv kojih su sprovedene radnje…”

Odbijajuće Rješenje CEGAS dobija i od Višeg državnog tužilaštva Podgorica, gjde smo na isti Zahtjev za slobodan pristup informaciji tražili informaciju o nadzoru nad osnovnim državnim tužilaštvima kao i akta koja prate nadzor predviđen Planom nadzora za 2023. U obrazloženju se, između ostaloga navodi, da se pristup informaciji ograničava jer bi “dostavljanje tražene informacije omogućilo uvid u sadržinu preduzetih radnji u predkrivičnom i krivičnom postupku, jer se isti može pokrenuti ponovo ako na to ukažu nove činjenice i novi dokazi, sve do nastupanja rokova zastarjelosti propisanih članom 124i 125 Krivičnog zakonika Crne Gore”. I ovo tužilaštvo sprovelo je test štetnosti, te je utvrdio da bi se objelodanjivanjem tražene informacije značajno ugrozio interes, odnosno izazvale štetne posljedice.  

Isti slučaj odbijanja, uslijedio je i od Višeg državnog tužilaštva Bijelo Polje, te se utvrdilo “da je informacija takvog karaktera da nijesu ispunjeni uslovi koji su propisani članom 17 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, posebno uzimajući u obzir da bi dostavljanje tražene informacije omogućilo uvid u sadržinu preduzetih radnji u predkrivičnom i krivičnom postupku, a za koje je propisana mogućnost ograničenja Zakonom o slobodnom pristupu informacijama.’’

 Centar za građanske slobode (CEGAS), raduje činjenica da VDT kreće u nadzor, u dijelu unutrašnje kontrole tužilaštava, ako uzmemo u obzir ovu problematiku ranijih godina, pogotovu kada je kontrola nad ranijim SDT-om u pitanju, ali isto tako zabrinjava odbijajuće Rješenje, gdje ne vidimo razloge za odbijanjem, u dijelu dostavljanja Plana nadzora za 2023.godinu, kao i Odluke o vršenju nadzora, bez preciziranja konkretnih slučajeva i pronalaženja nepravilnosti, uz zaštitu svega što ne smije biti dato javnosti na uvid, koje se svakako na određeni, zakonom prihvatljiv način, moraju naći u Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva za 2023.godinu.

U ranijem periodu, CEGAS je, prateći unutrašnji nadzor državnih tužilaštava, uočio  nepostojanje interne kontrole među tužilaštvima, iako ga Zakon eksplicitno nalaže. Od toga da SDT niko nije kontrolisao, za vrijeme GST Katnića, a onda i značajan izostanak nadzora u drugim tužilaštvima. Odgovornost za ovakav vid propustra je izostala. Nad SDT-om je prvi put vršen nadzor za 2016. godinu, pa je tek u 2021. započet (29. januara 2021. god.), Odlukom vd VDT-a, koja se zbog kadrovskih promjena mijenjala dva puta tokom iste godine, sa posebnim osvrtom na nadzor nad SDT-om.

Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore, Vrhovno državno tužilaštvo, najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada državnih tužilaštava, pa je jasno o kojem se zaostatku radi.

Prema podacima iz državnog tužilaštva, nadzor nad višim državnim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju, izvršen je u četvrtom kvartalu 2022. godine, dok je nadzor nad SDT-om i dalje u toku.

Podjećanja radi, prema Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva iz 2022. godine, imamo informaciju da će se nadzor nad SDT-om vršiti za period od 2017,2018,2019, 2020. koji je započet još u decembru 2021. godine, a da će u nadzor ući i 2021. godina.

CEGAS će iz interesa i prava javnosti da zna iskoristiti pravo na žalbu koje će uputiti Agenciji za zštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, vjerujući da se anonimizacijom dokumenta mogao dati odgovor na ove zahtjeve, kao i u ranijim periodima.

Podsjećamo da je u javnom, pa i svakom drugom interesu: reforma tužilaštva, unaprjeđenje pravnih procesa, izmjena zakonodavstva, jačanje institucionalne saradnje, odgovornost, unaprjeđenje obuka i edukacija kao i uloga civilnog društva, a sve to uz povećanje transparentnosti koje će nam svjedočiti o dobro sprovedenim reformama.

CEGAS pozdravlja donošenje smjernica za sporazum o priznanju krivice, ali i brine za njihovu upotrebnu funkciju

Centar za građanske slobode (CEGAS) je, baveći se dugogodišnjom analizom kaznene politike prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice, a onda i “administrativnom” ulogom suda prilikom donošenja presuda na ovaj način, nastojao da ukaže na pretvaranje ovog pravnog instituta u svoju suprotnost.

Izmjenom Zakona o krivičnom postupku, od 2015.godine, kreće ubrzan rast zaključivanja ove vrste sporazuma, sa akcentom na djela organizovanog kriminala i visoke korupcije, koja je dovela do pojave trenda blage kaznene politike iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, koja je išla čak i ispod jasno propisanog zakonskog minimuma. Bez postizanja odvraćajuće i srazmjerne kaznene politike, ne može se govoriti o vladavini prava i efikasnom pravosudnom sistemu.

Preporuke koje smo davali išle su u pravcu ograničavanja  mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Sporan je bio i način zaključivanja sporazuma o priznanju krivice sa povratnicima, čija je visina kazne bila nesrazmjerno mala. U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je bilo ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve.

Donešene smjernice za državne tužioce i sudije, od strane Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, čine mali korak ka napretku, uz bojazan njihove stvarne upotrebe.

Novim dokumentom, koji nije obavezujućeg već usmjeravajućeg karaktera, propisuju se načini sačinjavanja smjernica o sporazumijevanju, kao i sve ono što treba da sadrži jedan takav dokument, kao i predlog za početak vođenja postupka, upoznavanje oštećenog, kao i vođenje službene zabilješke o početku pregovora, tok pregovaranja, zapisnik o saslušanju okrivljenog, pisani sadržaj sporazuma, odmjeravanje kazne, propisane kazne za krivično djelo koje je predmet sporazuma, svrha kažnjavanja kao i okvir odmjeravanja kazne.

Jedna od novina koja je unešena novim Smjernicama jeste da kod odmjeravanja kazne, tužilac mora imati na umu kolika je očekivana sankcija za konkretno krivično djelo, kao i da sankacija odgovara svojoj svrsi, pravdi i pravičnosi, kao i to da državni tužioci određuju kazne u odnosu na praćenje kazni izrečenih za pojedina krivična djela.

U tom dijelu CEGAS izražava zabrinutost postizanja ovog vida kontrole, ako imamo u vidu nepostojanje razrađenog programa praćenja kazni za izrečena krivična djela, sa jasnim pojedinostima i svim relevantnim podacima, pa se za ovaj vid kontrole mora sačekati reforma pravosudnog informacionog sistema, koji će u ove i slične svrhe, razraditi vođenje jasne evidencije kaznene politike sudova.

Smjernice iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, idu isključivo u dijelu povećane opreznosti kod odmjeravanja kazne i date su uopšteno, a sudu  se sugeriše da se “prilikom odlučivanja o podnijetom sporazumu o priznanju kivice, u kojem je predložena kazna ispod zakonskog minimum, cijeni da li je stečena imovinska korist vraćena, odnosno da li su se stranke dogovorile u vezi imovinsko-pravnog zahtjeva. Ovaj vid preporuke, ne stavara pravnu sigurnost, da će i u konačnome doći do postizanja pravičnosti i smanjenju sporazuma o priznanju krivice u djelima iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije.

S obzirom na činjenicu da se institut sporazuma o prizanju krivice, u najvećem broju slučajeva odnosio i na krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, a da su kazne bile neujednačene i ispod propisanog minimum, smjernicom je određeno da sudovi u okviru odmjeravanje ove vrste kazne, moraju imati u vidu “težinu krivičnog djela izraženu kroz količinu i vrstu opojne droge i apstarktnu opasnost na zaštićena dobra”, gdje se iznova nalaže kreiranje tabela praćenja kaznene politike, što je još jedan pokazatelj da bez pravosudnog informacionog sistema nema mogućnosti jasne kontrole i upotrebe smjernica.

CEGAS smatra da, kada već nije došlo do ograničenja upotrebe sporazuma o prizanju krivice kod već navedenih krivičnih djela, bilo bi nužno predložiti izmjene i dopune Člana 45 Krivičnog zakonika Crne Gore u pogledu propisivanja granica ublažavanja kazne u slučajevima zaključenja sporazuma o priznanju krivice, baš kao što je to dato i u navedenim smjernicama.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑