Sudski savjet nezainteresovan za sistemsko uređenje oblasti sudskih vještaka

Centar za građanske slobode (NVO CEGAS), je kroz brojna praćenja i analizu rada na polju sudskih vještaka došao do mnoštva nedostataka i nedorečenosti, kako u normativnom, tako i u suštinskom smislu.

Ako uzmemo u obzir brojku od preko 700 sudskih vještaka u Crnoj Gori, čiji spisak uredno ažurira Ministarstvo pravde, postavlja se pitanje – kako se vodi kontrola njihovog odabira i rada, ako je prema analizi Svjetske banke mišljenje 52,9 odsto sudija i 69,5 odsto tužilaca da nedostatak kvalifikovanih vještaka iz određenih oblasti negativno utiče na kvalitet i efikasnost suđenja?

Samo podatak da je u periodu od 2017-2022. godine, razriješen samo jedan sudski vještak, a da je 2023. godine predat samo jedan predlog za razrješenje sudskog vještaka, dovoljno može govoriti o kontrolnoj ulozi Komisije za vještake, koju po Zakonu o sudskim vještacima čine jedan član iz reda sudija, jedan član iz reda državnih tužilaca, dva člana iz reda sudskih vještaka i jedan član iz organa državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

Uočili smo i da su različiti načini praćenja isplate, angažovanja, a onda i načina odabira sudskih vještaka, kako od sudstva, tako i od strane tužilaštva u crnogorskom pravosuđu.

Ako od ukupnog broja sudskih vještaka, koji se nalaze na ažuriranom spisku sudskih vještaka Ministarstva pravde, imamo angažovanih svega 34,7% u 2023 .godini, nejasno je šta se dešava sa onih 65,3%.

Uz saradnju sa Udruženjem sudskih vještaka, uočili smo da je i jedna od potencijalnih nejasnoća i problema to da sudski vještaci, kako nijesu u zakonskoj obavezi da pripadaju Udruženju sudskih vještaka, nemaju veliki broj učlanjenja članova u ovo Udruženje, pa im tako pripada svega 25,4% članova Udruženja od ukupnog broja sudskih vještaka u Crnoj Gori.

Angažovanje CEGAS-a, na polju sudskih vještaka, pored saradnje sa Udruženjem sudskih vještaka, Ministarstva pravde i Tužilačkog savjeta, naišlo je na odgovor Sudskog savjeta da je on nenadležan za pitanja koja se odnose na rad sudskih vještaka od 2016. godine, kada je stupio na snagu Zakon o sudskim vještacima, bez obzira na činjenicu da se preko Opšte sjednice Vrhovnog suda delegira jedan član Komisije za vještake.

Iako u Komisiji za vještake jedan od članova i jeste iz reda sudija koji se imenuje na predlog Opšte sjednice Vrhovnog suda Crne Gore, a predsjednik iste se imenuje iz reda sudija ili državnih tužilaca, dok postupak razrješenja upravo podnosi predsjednik suda, rukovodilac državnog tužilaštva, starješina drugog organa koji vodi postupak, sudija i državni tužilac u čijem predmetu je postupao vještak, nejasno je pozivanje na nenadležnost od strane Sudskog savjeta za način funkcionisanja cjelokupnog polja sudskih vještaka.

CEGAS smatra da se zajedničkim naporima svih aktera pravosuđa, kao i Minista pravde i Udruženja sudskih vještaka, uz zainteresovani civilni sektor i javnost, ovo pitanje jedino valjano može riješiti.

21.10.2024

Neizglasavanje predsjednika/ce Vrhovnog suda pokazuje odgovornost onih koji glasaju, kao i nesvrsishodnog normativa koji dugo čeka promjenu

Centar za građanske slobode (NVO CEGAS) očekivao je konačan izbor predsjednika/ce Vrhovnog suda, ali nažalost ni poslednja odluka Opšte sjednice Vrhovnog suda nije dala kanditatkinju/kandidata, i time jasno ugrozila ispunjenje privremenih mjerila za Poglavlje 23 i 24.

Možda je i bilo za očekivati da će se kod kvalitetnih kandidata podrška, uslovno rečeno, podijeliti, ali se svakako nije očekivala opstrukcija i nevažeći glasovi, i to od onih koji bi trebalo biti prvi pozvani i zaslužni za unaprijeđenje cjelokupnog pravosuđa i vladavinu prava u Crnoj Gori.

Izmjenom Zakona o sudskom savjetu i sudijama će biti moguće rasteretiti ovaj za sada prilično mučan proces za sudije Vrhovnog suda, ali CEGAS ističe da se pored izmjena ovog Zakona mora poraditi na adekvatnim izmjenama Zakona o sudovima, Poslovnika Sudskog savjeta, Poslovnika o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda, Odluke o broju sudija u sudovima i Etičkog kodeksa sudija.

Time bi se riješila brojna pitanja, ali svakako i ona o utvrđivanju relevantne većine za donošenje Odluka sjednice Vrhovnog suda, odredba o izuzeću sudije na Opštoj sjednici Vrhovnog suda, koji je ujedno i kandidat/kinja za predjednika/icu Vrhovnog suda, uz veće nadležnosti Sudskog savjeta, kada imamo jednu od ovakvih situacija.

Očekujemo transparentnost i suštinsku promjenu pomenutih Zakona i Poslovnika, na kojima će se podrobno raditi i konstruktivno raspravljati od strane svih zainteresovanih aktera.

17.05.2024

Nacrt o izmjenama i dopunama Zakona o državnom i specijalnom državnom tužilaštvu ne donosi suštinske promjene

NVO Centar za građanske slobode smatra da Izmjena Zakona o državnom tužilaštvu ima brojne nedorečenosti i praznine kao i da su izmjene u velikoj mjeri površne a ne suštinske. Na pojedinim mjestima imamo članove u mogućoj koliziji, uz određene novine koje treba pohvaliti.

Sastav članova Tužilačkog savjeta je za crnogorske prilike problematičan, razumijevajući potrebu da se uvaži stav Venecijanske komisije, pa tako imamo 5 članova koji dolaze iz tužilaštva, a 5 onih koji posredno ili neposredno bira Parlament, ALI ne smijemo zaboraviti da negativna solidarnost tužioca/teljki i postojanje slabe kritičke misli prema sopstvenom i radu drugih kolega/inica, vodila nas je do toga da su svi ocjenjivani najvisočijom ocjenom, a onda i da disciplinski postupci i postupci pred Komisijom za etički kodeks, nijesu dali nikakve rezultate, kao i to da nas je skorija promjena članstva TS dovela do nekih, nemalih rješenja. Ovakav izbor članstva bi nas vratio u pređašnje stanje, posebno ako uzmemo u obzir mali broj istaknutih pravnika (svega 3).

Razumijevajući zaštitu toka postupka, kao i zaštitu pojedinosti iz predmeta o kojima se raspravlja, ne vidimo, zašto o javnosti postupka utvrđivanja disciplinske odgovornosti može odlučivati državni tužilac o čijoj se odgovornosti odlučuje. Ne vidimo gdje se tu vodilo računa o zaštiti ostalih kojih se predmet tiče i o kojima se raspravlja na sjednici TS?

CEGAS smatra da se ovo pitanje rješava na nivou TS, u skladu sa Poslovnikom o radu, koji je i do sada uređivao ovo pitanje.

U slučaju određivanja vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva, vršilac dužnosti se bira iz reda državnih tužilaca Vrhovnog državnog tužilaštva – smatramo da to nije dobro rješenje jer nije u saglasju sa uslovima za izbor vrhovnog državnog tužioca, a s obzirom na to da ima sva prava i obaveze kao i VDT, nije jasno odakle proizilaze ova ograničenja. Dodatno, ovime se može podsticati solidarnost među vrhovnim državnim tužiocima, koji su najbliže sarađivali sa onim koji odlazi sa te funkcije, tj. VDT.

Ovo čini povraćaj na raniji Zakon o državnom tužilaštvu iz 2015., sa još užim (rigoroznijim) krugom za izbor v.d. VDT, jer je tada izbor bio širi, makar na sva tužilaštva.

Ističemo da u zakonu nije jasno uređeno na koji način se članstvo u TS, nakon izlaska iz njega, ne smije upotrijebiti za napredovanje u poslu.

Na koji način će se vrednovati kvantitet rada državnih tužilaca u odnosu na date procente, “ako mu rezultati rada budu preko 20% ispod prosječnih mjerila kvantiteta rada u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet, prema veličini državnog tužilaštva”. Nejasno je kojom metodom Tužilački savjet određuje ove procente. Slično je i u Članu 47 gdje se kod najtežeg disciplinskog prekršaja kaže : “Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: 1) bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 60% rezultata u pogledu kvantiteta rada u odnosu na prosječna mjerila kvaliteta u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Tužilački savjet…”

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu je takođe pretrpio isuviše male izmjene, skoro neznatne.

U Članu 1lista javnih funkcionera se mora produžiti značajno.

Suštinski nema promjena u odnosu na prethodni zakon, sa akcentom na uslove za kandidate koji mogu konkurisati na mjesto specijalnog državnog tužioca, koji je strogo određen za sudijsku, tužilačku ili advokatsku funkciju.

Smatramo da bi bilo nužno ove uslove proširiti i na policjske inspektore sa dugogodišnjim iskustvom u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i istaknute pravnike koji se već dugo bave ovom problematikom. Time bi iskustva specijalnog tužilaštva bila bogatija, a i umanjio bi se rizik od negativne solidarnosti tužilaca i sudija, koji bi se konstantno javljali za ovu poziciju.

Bilo bi dobro da Tužilački savjet bira Glavnog specijalnog tužioca na predlog Vrhovnog državnog tužioca, kao i da specijalne tužioce takođe bira Tužilački savjet, ali na predlog Glavnog specijalnog tužioca. Tu bi došlo do pojačane odgovornosti predlagača, kao i tima za čiji su rad odgovorni.

Provjere onih koji konkurišu za ove pozicije su nužne. Od bezbjedonosnih provjera, preko imovnog stanja, do svih prilika koje ih određuju za ovu funkciju.

Način ocjenjivanja rada Glavnog i specijalnih državnih tužilaca mora biti posebno tertiran, s obzirom na specifičnost krivičnih djela.

Potrebno je dodatno urediti odnos između Specijalnog tužilaštva i Specijalnog istražnog tima, ili pak razmišljati o tome da Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno odjeljenje policije funkcionišu nezavisno i samostalno od Uprave policije.

Izmjenama pomenutog Zakona nije precizirano kako će se smanjiti opseg krivičnih djela koja su u nadležnosti specijalnog državnog tužilaštva, iz razloga prevelikog broja predmeta i nemogućnosti procesuiranja u razumnom roku.

CEGAS ističe i to da izmjene nijesu razradile odnos Policije i Specijalnog državnog tužilaštva onako kako bi to bilo najučinkovitije.

09.05.2024

Broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora proglašen tajnim

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći upotrebu i način kontrole mjera tajnog nadzora, koje privremeno ograničavaju prava građana/ki, zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a koje (mjere) bi trebale biti u cilju suprotstavljanja teškim krivičnim djelima, počeo da sumnja na valjanu upotrebu ovog instituta, ako uzmemo u obzir veliki broj sprovedenih, nesrazmjeno mali broj onih koji rezultiraju osuđujućim presudama i nesprovođenje kontrole.

Kada adekvatne kontrole nema, a i kada nam se ograničava pristup brojkama, svakako da sumnja u valjano sprovedene mehanizme mjera tajnog nadzora ne izostaje.

Pored sudske i tužilačke kontrole mjera tajnog nadzora u vidu odobravanja istih i praćenja procedure sprovođenja u kontinuitetu, kao i parlamentarnog nadzora, CEGAS se obratio Ministatsvu unutrašnjih poslova, Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije, preko Zahtjeva za slobodan pristup informaciji, tražeći broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora u periodu za 2020, 2021, 2022. i 2023.godinu, gdje smo dobili odbijajuće Rješenje, jer kako navode iz Ministarstva unutrašnjih poslova, “traženi podaci se odnose na dokumentaciju koja je označena stepenom tajnosti”.

CEGAS smatra da podatak o broju kontrolisanih mjera tajnog nadzora ne može i ne smije biti tajni podatak, čime se svakako ne može ugroziti ničije pravo, kao ni sam postupak, već se isključivo može saznati da li se ovo Odjeljenje i u kojoj mjeri bavi poslovima iz svoje nadležnosti, u dijelu kontrole sprovođenja mjera tajnog nadzora.

Pored broja kontrolisanih mjera tajnog nadzora, od svih institucija koje na to imaju pravo, CEGAS smatra da bi bilo dobro imati broj i o uništenom materijalu, dobijenom mjerama tajnog nadzora, kao i broj onih kojima su bez zakonskih ograničenja prisustvovala lica koja su bila predmet mjera tajnog nadzora.

Bilo bi dobro znati u kojem broju se obavještavaju lica prema kojima je preduzeta mjera tajnog nadzora, u slučaju kada ne dođe do pokretanja krivičnog postupka (a njih ima u velikom broju), u skladu sa Članom 162 Zakona o krivičnom postupku Crne Gore.

U cilju zaštite prava građana/ki, u budućem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, bilo bi dobro da se u dijelu obavještenja o sprovedenim MTN, nađe i rubrika sa brojkom onih lica koja su obaviještena o sprovedenim MTN, jer su sama bila predmet mjera, a protiv njih se nije sproveo krivični postupak, u skadu sa ZKP-om.

22.01.2024

“Sumnje da su se zloupotrebljavali sporazumi o priznanju krivice”

Sa konferencije, Foto: Miloš Rudović

Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.

U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine.”

“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.

Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona.

Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.

Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.

Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.

“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.

Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.

Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca.

“To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.

Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).

Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).

Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1 odsto.

“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.

Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.

“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.

Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.

“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.

Izvor: www.vijesti.me

30.05.2022