Autor: CEGAS

Indikatori zarobljene ekonomije

Autor: Nikola Mumin

Fenomen koji se često javlja u javnom narativu kada se govori o crnogorskoj ekonomiji jeste konstantno koincidiranje perioda ekonomskog prosperiteta i ekonomske krize. Od ekonomskog tigra, do okovanog kineskog zmaja, pa do zavidne u komšiluku skoro 500 eura minimalne plate, fluktuacije i stagnacije crnogorske ekonomije srasle su u istu ravan. Sankcije, obnova nezavisnosti, investicije, kolaps berze, duge zime, autoput, korona, 30. avgust, THE Nova Vlada, javni dug preko 100%, zaduženje 750 miliona eura, Evropa Sad i konačno Crna Gora Odmah (što i zvuči kao u mahu izmišljena sintagma), simplifikovana su hronologija privredno-političkog toka stvari u Crnoj Gori.

Kakva je crnogorska ekonomija sad i odmah?

U izvještaju Heritage fondacije[1] objavljenom u februaru 2022. godine se navodi da je prema indeksu ekonomskih sloboda, Crna Gora rangirana na 41. mjestu u Evropi, od 45 posmatranih zemalja. Crna Gora je takoreći prva u petoj polu-desetici ispred Turske, Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Kao jedni od glavnih faktora koji utiču na ovako lošu poziciju Crne Gore navode se stanje vladavine prava i fiskalno zdravlje, odnosno stabilnost sistema javnih finansija.

Podaci UN-a iz 2020. godine govore da je 40% stanovništva u Crnoj Gori na ivici siromaštva[2]. UNICEF procjenjuje da najmanje trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu, dok ta stopa u sjevernom regionu dostiže i 45%[3]. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, u martu 2022. godine stopa nezaposlenosti bila je 23%[4].

Izvoz robe u 2020. godini imao je vrijednost od 366 miliona eura, a uvoz 2,1 milijardu eura. Pokrivenost uvoza izvozom bila je 17,4%[5]. Prije krize izazvane kovidom, 2019. godine izvoz je bio 415 miliona eura a uvoz 2,6 milijardi[6]. Procenat pokrivenosti uvoza izvozom iznosio je 16%. Takođe 2019. godine, procijenjeno je da je „BDP“ neformalne, „sive,“ ekonomije bio oko 1,5 milijardi eura; što je oko trećina „stvarnog“ BDP-a[7]. Nevezano za Crnu Goru, ali te godine je klimaks Marvelove franšize filmova Avengers: Endgame za 11 dana zaradio preko 2 milijarde dolara[8].

Komparaciji spoljnotrgovinske razmjene jedne države sa takozvanim „box-office“ rezultatom holivudskog blokbaster filma vjerovatno nije mjesto u ekonomskoj analizi, ali ovo i nije ekonomska analiza. Crnogorska ekonomija ne egzistira u zatvorenom mjehuru, izolovana od svijeta i svjetskih prilika, pa se ni ne može tako posmatrati. S druge strane, globalna ekonomija bi mogla egistirati u zatvorenom mjehuru bez Crne Gore, budući da je njen udio u ukupnom svjetskom BDP-u 0,000055%.

Spor razvoj crnogorske ekonomije prouzrokovan je brojnim istorijskim, kulturološkim, geografskim, političkim, religijskim, tehnološkim, socijalnim i drugim faktorima. Oni se i prepliću kroz prostor i vrijeme i kreiraju jednu konzistentnu cjelinu procesa i postojanja. Oni su i sami uzroci i posljedice.

Na primjer, 40% populacije na ivici siromaštva je jednako istorijski faktor koliko i ekonomski. To je istorijski faktor; ili podloga na kojoj će se graditi budućnost našeg društva. To je naša kultura – akumulirano kolektivno znanje. Kao geografski faktor: pozicija Crne Gore na planeti uslovila je razvoj siromašne moderne države – njen razvoj je bio ograničen brojnim faktorima: ratovima, nedostatkom tehnološkog i insfrastrukturnog razvoja, nedostatak privrede i obrazovanja, i tako dalje. Kao posljedica geografije problem se javlja i unutar same države. Sjeverni region ima stopu siromaštva djece od 45% i stopu nezaposlenosti od 35%[9]. Siromaštvo je politički faktor, vjerovatno je i samoobjašnjivo. Religijski faktor: kao posljedica brojnih društvenih procesa kroz istoriju, dominantno katoličke i protestantske zemlje zapadne i centralne Evrope, kao i SAD, ekonomski i politički su mnogo stabilnije i prosperitetnije od pravoslavnih zemalja regiona Balkana i istočne Evrope. Siromaštvo je tehnološki faktor; cjelokupna infrastruktura sjevernog regiona je veoma slabo razvijena, industrijski pogoni su većinom stavljeni van upotrebe, a poljoprivreda je u kolapsu. Siromaštvo kao socijalni faktor nosi sa sobom svoje pune socio-psihološke implikacije na samu strukturu i organizaciju društva.

Tako da, teško je naći granice siromaštva kao striktno ekonomskog problema ili striktno političkog. Siromaštvo je uzrok određenih procesa u Crnoj Gori, a samo je i posljedica prethodnih.

Ako bi siromaštvo, na primjer, kao problem, moralo da ima etiketu, onda bi to bila etiketa državnog problema ili bolje reći društvenog problema. Rješavanje tog problema znači adresiranje svih uzroka i posljedica siromaštva. Takav pristup se odnosi i na probleme nezaposlenosti, vladavine prava, političke nestabilnosti, odliva mozgova i tako dalje. Dogmatičan pristup, crtanje blokova i kvadrata i konstantno ograđivanje nije način pristupa društvenim problemima koji prelaze usko definisane granice. S toga, iz ovog prema „brojevi naspram broja riječi u blogu“ skali izuzetno intenzivnog bloga, ne želim izvlačiti etikete i crtati mete, već ukazati na potrebu brisanja istih zarad društvene dobiti i napretka naše zajednice.

Bilješke:

[1] Izvještaj dostupan na: https://www.heritage.org/index/country/montenegro

[2] Vidjeti: https://rtcg.me/vijesti/drustvo/340057/oko-40-odsto-cg-u-riziku-od-siromastva.html

[3] Procjena UNICEF-a: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/591308/unicef-najmanje-jedna-trecina-djece-u-crnoj-gori-zivi-u-siromastvu

[4] Mjesečni statistički izvještaj ZZZCG za mart, 2022. godine: https://www.zzzcg.me/wp-content/uploads/2022/04/Mjese%C4%8Dni-statisti%C4%8Dki-izvje%C5%A1taj-31.3.2022..pdf

[5] Podaci Monstat-a: https://www.monstat.org/cg/page.php?id=171&pageid=171

[6] Vidjeti: https://cegasme.wordpress.com/wp-content/uploads/2021/04/zatvorena-ekonomija.pdf

[7] Vidjeti: https://investitor.me/2019/02/19/crna-gora-i-siva-ekonomija-15-milijardi-eura-van-zvanicnih-tokova/

[8] Članak Variety-a: https://variety.com/2019/film/news/avengers-endgame-2-billion-record-time-1203205293/

[9] Podaci za 2020. godinu preuzeti od Monstat-a, dostupni takođe na: https://cegasme.wordpress.com/wp-content/uploads/2021/04/zatvorena-ekonomija.pdf

***

Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta i Vlade SAD.

IZVJEŠTAJ TUŽILAČKOG SAVJETA I DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA ZA 2021.: SVE JE DOBRO, SAMO SE DROGA DRŽI PO KANCELARIJAMA

U saradnji sa CIN/CG, donosimo još jednu analizu izvještaja Tužilačkog savjeta i Državnog tužilastva.

KOMISIJA ZA ETIČKI KODEKS DONOSILA MIŠLJENJA ISKLJUČIVO NA OSNOVU STAVA TUŽIOCA PROTIV KOGA JE PODNIJETA PRITUŽBA I NA OSNOVU UVIDA U SPISE. NI U JEDNOM SLUČAJU NIJE SASLUŠAN PODNOSILAC PRIJAVE, IAKO SU SE PRITUŽBE UGLAVNOM ODNOSILE NA POSTUPANJE TUŽIOCA PREMA PODNOSIOCU, NAGLAŠAVA MARIJA VESKOVIĆ (HRA)

Svi tužioci koji su ocjenjivani prošle godine, ocijenjeni su najboljom ocjenom. Samo je jedan iz osnovnog državnog tužilaštva disciplinski odgovarao. I to radi nedostavljanja imovinskog kartona Agenciji za sprečavanje korupcije. Utvrđene su dvije povrede Etičkog kodeksa i to zbog međusobnih odnosa zaposlenih. To su navodi iz Izvještaja o radu Tužilačkog savjeta (TS) i Državnog tužilaštva za 2021.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) su ranije objavili da je za pet godina, od 2016. do 2020, u ukupno 25 pokrenutih postupaka povrede Etičkog kodeksa u tužilaštvima, u svega četiri slučaja utvrđena povreda. U istom periodu disciplinska odgovornost utvrđivana je samo u devet predmeta, a izrečeno je šest novčanih kazni i to zbog neprijavljivanja imovine.

U Izvještaju nema detaljnih podataka o izvršenim nadzorima u tužilaštvima. Navodi se, međutim, da u većini tužilaštava nema potrebnog broja tužilaca, dok su u nekim tužilaštvima rukovodioci u v.d. stanju. Veliki problem je i nedostatak prostornog kapaciteta pa se, kako se ističe, oduzeti narkotici drže i po kancelarijama Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

”Ne postoji adekvatan prostor za smještaj oduzetih predmeta, posebno opojne droge i oružja, već je veća količina oružja i veća količina opojne droge smještena u prostorije koje su namijenjene za preduzimanje radnji u istrazi, a manje količine opojnih droga se smještaju u kancelarijama zaposlenih”, piše u izvještaju.

Nema prostora, ali zato tužioci sjajno rade. Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija je ocijenila osam državnih tužilaca. Svi su dobili odličnu ocjenu. TS još nije izmijenio pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca tužilaštava, što, prema Izvještaju, planiraju za ovu godinu.

CIN-CG i CEGAS su ranije pisali i da je, u periodu od 2016. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, čak njih 115 ocijenjeno ocjenom odličan.

Da nijesu baš svi tužioci besprekorni u radu, najbolje govore njihovi rezultati, ali i višegodišnja upozorenja iz Brisela da je vladavina prava najveća kočnica Crne Gore na putu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

”Rezultati reformi i dalje su ograničeni, naročito bilans ostvarenih rezultata u oblasti odgovornosti u pravosuđu”, ističe se u Izvještaju Evropske komisije (EK) za 2021.

EK je u izvještajima više puta ukazivala i da odluke Tužilačkog savjeta nijesu adekvatno obrazložene, te da bi se moralo obezbijediti da svi slučajevi koji ukazuju na disciplinsku ili etičku odgovornost budu procesuirani.

Nema odgovornosti za (ne)rad

Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija za Etički kodeks državnih tužilaca trebalo je da odluči o deset predmeta. Riješeno je, međutim, samo pet.

Diciplinsko vijeće je, u prošloj godini, odlučivalo o samo dva predmeta. U jednom je utvrđeno da se radi o težem disciplinskom prekršaju (nedostavljanju podataka o imovini i prihodima) i izrečena je novčana kazna. U drugom predmetu o kojem je odlučivalo, postupak je obustavljen, jer je disciplinski tužilac odustao od optužbe prije završetka rasprave. Dakle, nije bilo utvrđivanja odgovornosti vezano za vršenje tužilačke funkcije i postupanje u konkretnim predmetima.

Marija Vesković
foto: HRA

Izvještaj za 2021. godinu ne donosi ništa novo u smislu odgovornosti tužilaca, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

”Nema detaljnih podataka, ni obrazloženja, samo brojevi, koji građanima ne govore ništa”, zaključuje Vesković.

Komisija za Etički kodeks je donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. ”Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu”, naglašava Vesković.

Komisija nije podnijela nijedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, iako je u dva slučaja gdje je utvrdila kršenje Kodeksa bilo osnova da se to uradi, ocjenjuje Vesković.

Za prethodne dvije godine, nijedna od sedam usvojenih pritužbi na zakonitost rada tužilaca, koje su ukazivale na ozbiljno kršenje zakona, nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa. Vesković ističe da osnovane pritužbe na rad tužilaca nijesu imale nikakvu sankciju. Tužiocima se samo ukazivalo kako da isprave propust. U HRA naglašavaju da je mnogo više pritužbi moralo biti usvojeno, posebno u pogledu postupanja državnih tužilaca po prijavama torture.

Nema podataka o prijavama odbačenim zbog zastare

Vesković ističe i da su Savjetu bili predočeni slučajevi koji su ukazivali na ozbiljne sumnje u propuste u radu tužilaca. Međutim, izostala je inicijativa TS da sve te slučajeve detaljno provjeri i pokrene postupak. Tužilački savjet je o pritužbama odlučivao neblagovremeno i neujednačeno.

”Posebno je zabrinjavajuće to što ni prošle godine nije usvojena praksa da se provjeravaju razlozi zbog kojih je došlo zastarjevanja krivičnog gonjenja, odnosno da li je do toga došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada tužioca”, navela je ona.
Izvještaj za 2021. ne pokazuje ni koliki je broj odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja. Ti su podaci uvijek bili prikazani u ranijim godinama. Iz HRA upozoravaju da prethodni izvještaji o radu državnog tužilaštva pokazuju veliki procenat odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, i to od 70 do čak 98 procenata, koliko ih je bilo u 2018. godini.

Sinisa Gazivoda 
Foto Boris Pejović

Gazivoda: Nismo imali vremena za previše izmjena

TS u novom sastavu u punom kapacitetu radi tek od početka ove godine, a prvu sjednicu održao je u januaru ove godine.
Član TS-a Siniša Gazivoda ističe da je Nacrt izvještaja dostavljen Savjetu tek sredinom marta, a kako je zakonski rok za predaju Izvještaja Skupštini 31. mart, nije se moglo više intervenisati.

”U tom kratkom vremenskom periodu uspjeli smo da dodamo informacije koji se odnose na trajanje finansijskih istraga, sa pojedinačnim podacima za Specijalno državno tužilaštvo i Više državno tužilaštvo, te ograničenjima tih tužilaštava kada su u pitanju postupci finansijskih istraga. Izvještaj je dopunjen i u dijelu određenih informacija o pritužbama na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, informacijama oko saradnje sa EUROJUST-om, informacijama o mjerama tajnog nadzora, izuzeću tužilaca”, navodi Gazivoda.

Gazivoda naglašava i da Izvještaj obuhvata period u kojem ovaj saziv TS nije bio ni konstituisan, te da je radna grupa koja je oformljena u tužilaštvu pripremala izvještaj pridržavajući se forme i sadržine koju su imali raniji izvještaji.

Dodaje da će Komisija TS za normativnu djelatnost ubrzo početi sa radom na pripremi nacrta nove metodologije, kako bi izvještaji odražavali stvarno stanje u tužilačkom sistemu Crne Gore.

NADZOR NAD SPECIJALNIM TAJNA?

U Izvještaju piše i da je nadzor nad radom Višeg državnog tužilaštva Podgorica obavljen početkom decembra i utvrđena je neophodnost pokretanja finansijskih istraga u fazi izviđaja ili tokom krivične istrage. U Izvještaju se ističe i potreba vođenja finansijskih istraga u bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu. O nadzoru nad Specijalnim državnim tužilaštvom u Izvještaju nema informacija, osim da je započet 27. decembra 2021. godine. CIN–CG i CEGAS su takođe nedavno pisali o tome da interna kontrola nije vršena gotovo pet godina u većini tužilaštava.

Izvori: cin-cg.me

Podkast 06: Boris Marić

Gost u ovoj epizodi bio je Boris Marić, građanski aktivista i jedan od osnivača Centra za građanske slobode.

https://www.youtube.com/watch?v=YspiQpUvrXE

Da li mjesne zajednice brinu o potrebama građana?

”Mjesna zajednica je prva i osnovna stanica ili polazna tačka pri rješavanju određenih problema i zahtjeva mještana tog područja…”. Ovo je odgovor muškarca iz Sanskog Mosta, Bosna i Hercegovina, na istraživanje “Nova vizija mjesnih zajednica BiH”, koju je prije nekoliko godina Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) sproveo u toj zemlji.

Mjesna zajednica, i prema propisima Crne Gore, jeste upravo to – polazna tačna za rješavanje zahtjeva građana na području koje mjesna zajednica obuhvata. Mjesne zajednice u praksi, međutim, kao da su izgubile svoju primarnu ulogu. Najvidljivije su tokom predizbornih kampanja, kada su mjesto okupljanja onih koji podržavaju vladajuću strukturu. Građani koji ne znaju da je mjesna zajednica njihova prva adresa za rješavanje pitanja koja se tiču lokaliteta gdje stanuju, probleme nerijetko adresiraju Skupštini i Vladi, u čijoj nadležnosti najčešće i nisu lokalna pitanja.

A pravni okvir omogućava da u mjesnim zajednicama u svim crnogorskim opštinama građani odlučuju i učestvuju u odlučivanju u oblastima kao što su uređivanje naselja, stanovanje, zaštita potrošača, kultura, fizička kultura, zaštita i unapređivanje životne sredine… Dodatno, u mjesnim zajednicama, kako to predviđa Zakon o lokalnim samoupravama, građani odlučuju i učestvuju u odlučivanju o ostvarivanju potreba i interesa lokalnog stanovništva i u oblastima koje se odnose na utvrđivanje programa i planova razvoja mjesne zajednice, pripremu programa snabdijevanja vodom na seoskom području, predloga za sanaciju deponije komunalnog otpada, zaštitu i namjensko korišćenje javnih površina, predloge za dodatno uređenje saobraćaja (saobraćajna signalizacija, uređenje prilaza…), učešće u izgradnji i održavanju lokalnih i nekategorisanih puteva, organizovanje i sprovođenje mjera za sprečavanje i otklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda, stvaranje uslova za rad kulturnih i sportskih institucija i održavanje manifestacija u ovim oblastima, vaninstitucionalnu brigu o starim licima…

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS), međutim, kažu da građani nemaju baš jasnu sliku o tome šta je uloga mjesnih zajednica. Kažu i da rad mjesnih zajednica nije transparentan, pa se u pitanje dovodi njihova svrha.

”Kada se problem jednog lokaliteta (jedne ili više mjesnih zajednica) počne rješavati prvenstveno sa ljudima koji taj lokalitet nastanjuju i kojih se prvo tiče, onda možemo razmišljati i govoriti o građanskom društvu i pravu građana, ne samo da znaju, već i da donose odluke”, kazala je izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović Kalezić.

Pravni položaj mjesnih zajednica u okviru opština u kojima se nalaze regulisan je Zakonom o lokalnoj samoupravi i odlukama koje donosi svaka opština.

”Odluke su u najvećoj mjeri usklađene sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, ali ima prostora za značajna unapređenja, kako samih odluka, tako i funkcionalnosti i efikasnosti samih mjesnih zajednica”, dodaje Popović Kalezić.

Zakonom o lokalnoj samoupravi precizirani su i pravni instituti na kojima bi trebalo da počivaju odluke mjesnih zajednica – zbor građana, građanska inicijativa, referendum, peticije, prijedlozi i žalbe. Iz Glavnog grada pojašnjavaju da je referendum oblik donošenja odluka, a da su inicijativa, građanska inicijativa i zbor građana oblici prethodnog izjašnjavanja kao dio procesa odlučivanja, kojima građani predlažu skupštini i drugim organima opštine da se neko pitanje riješi njihovim odlukama.

Iz CEGAS-a, međutim, navode da su kroz istraživanja došli do saznanja da su svi ti instituti u kontinuitetu slabo zastupljeni.

”Kroz izučavanje rada i načina funkcionisanja mjesnih zajednica došli smo do saznanja da je njihov rad ‘nevidljiv’. To je, prvenstveno, zbog nepostojanja transparetnosti u radu, ali i zbog manjka zainteresovanosti zajednice za lokalne odluke i javne politike unutar njihovih lokalnih samouprava. Kako ne postoje informacije o broju i problemima adresiranim putem zbora građana, građanskih inicijativa, referenduma, peticija, predloga i žalbi od strane građana i građanki, dolazi se do zaključka da dati pravni instituti nemaju potrebnu praktičnu primjenu”, kazali su redakciji iz CEGAS-a.

Kazali su i da je odnos građana i građanki pasivan, da ne postoje potrebne informacije koje bi ih uputile u na njihovu ulogu u mjesnim zajednicama, pa ni to čemu mjesne zajednice služe, što, kako navode, dovodi do zaključka da je pravni okvir van stvarne upotrebe.

CEGAS je Glavnom gradu uputio više zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

”Nismo uspjeli da dođemo do informacije kada je gradonačelnik Glavnog grada iskoristio zakonsku mogućnost sazivanja zbora građana, koliki je broj građanskih inicijativa i koju problematiku te inicijative obuhvataju, koliko su mjesne zajednice kroz svoja sredstva finansiranja doprinijele u rješavanju određenog problema za taj lokalitet, koliko često se sastaje Savjet za razvoj i zaštitu lokalne samouprave Glavnog grada i koja je obavještenja donio od osnivanja do danas, a zakonski ima prilično široka zaduženja i uticaj na rad mjesnih zajednica unutar Glavnog grada”, kažu iz CEGAS-a.

Iz Glavnog grada su kazali su da je Savjet, od 28. novembra 2019, kada je donijeto Rješenje o imenovanju Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave Glavnog grada, održao pet sjednica – tri 2020. i dvije sjednice 2021. godine.

Ne zna se koliko troše

Iz CEGAS-a su kazali i da mjesne zajednice, kao pravno lice, moraju da imaju svoj bankovni račun i transparentan vid finansiranja.

”Mjesne zajednice ne omogućavaju neposredno obavještavanje građana i građanki o svom radu i načinu vođenja javnih politika u okviru svoje lokalne zajednice. Kroz analizu sajtova opština u Crnoj Gori, kao i kroz korišćenje instituta zahtjeva za slobodan pristup informacijama, utvrdili smo da je rad mjesnih zajednica netransparentan”, kazali su iz te NVO.

“Držati uspravno”, “Dalje nećeš moći” i 95-godišnjak pred vozilom policije

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) objavio je sredinom 2020. godine priručnik “Mehanizmi građanskog učešća u donošenju odluka na nacionalnom i lokalnom nivou”. Kroz priručnik građane upoznaju sa mehanizmima koji su im na raspolaganju i na državnom i na lokalnom nivou.

Ukazuju da su, na lokalnim nivou, organi lokalne samouprave obavezni da građanima u ostvarivanju njihovih prava i interesa daju potrebne podatke, objašnjenja i obavještenja.

U priručniku su navedeni i primjeri građanskog aktivizma na lokalnom nivou. Inicijativa “Držati uspravno” pokrenuta je nakon što su u januaru 2019. u dvorištu Gimnazije “Niko Rolović” posječeni čempresi kako bi se na tom mjestu izgradio vrtić. “Dalje nećeš moći” je akcija građana na Žabljaku, nakon što se u aprilu 2019. saznalo da je plan da se na obali Crnog jezera grade bugalovi. Iste godine u maju mještani sela na Sinjajevini, nevladine organizacije, ekolozi i aktivisti protestovali su zbog najave Ministarstva odbrane da se na toj planini gradi vojni poligon.

Podsjetili su i na borbu mještana Beransela i hapšenje jednog od najstarijih aktivista, tada 95-godišnjeg Đorđija Tomovića, koji je legao na put ne dozvoljavajući devastaciju svog sela.

Sve navedene aktivnosti građana koji su se borili za svoj i interes svih u lokalnoj zajednici rezultirale su ili time da vlasti promijene odluke ili da zaustave planove.

Izvori: vijesti.me

Pravosudna Inspekcija: unaprijeđenje rada tužilaštva

U godišnjem izvještaju Evropske komisije iz oktobra 2021. godine, ističe se potreba za
reformom pravosudnog sistema Crne Gore. Poseban akcent stavlja se na oblast
odgovornosti u pravosuđu i jačanje kapaciteta Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih
prava za sprovođenje pravosudne inspekcije.
Pravosudna inspekcija, koja u okviru Ministarstva prvade vrši poslove nadzora nad
tužilaštvom utvrdila je u posljednjih šest godina samo tri nepravinosti u radu, prema
nalazima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) i Centra za građanske slobode
(CEGAS). Inspekcija je u ovom periodu izvršila 75 nadzora, a u posljednje četiri godine
nije utvđena ni jedna nepravilnost.


Inspekcijski nadzor vrši se u skladu sa godišnjim Planom nadzora uz mogućnost vršenja
vanrednog nadzora, koji određuje ministar pravde na predlog Vrhovnog državnog
tužioca, rukovodioca neposrednog Višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog
savjeta. Broj izvšenih vanrednih nadzora od 2016-e do danas je nula.
Od marta 2020 do januara 2022 kontrolu sudova i tužilaštva vršio je samo jedan
ispektor. Početkom ove godien služba je ojačana sa još dva inspektora.


Inspekcijski nadzor Pravosudne inspekcije utvrđen je Zakonom o Državnom tužilaštvu i
Zakonom o sudovima Crne Gore, a predviđen je i za kontrolu sprovođenja Pravilnika o
unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva.

Pravosudni inspektori dužni su da vrše nadzor nad radom pisarnice i arhive, vođenjem
službene evidencije, kao i drugim poslovima vezanim za pravilan rad tužilačke uprave.
Prema uvidu CIN-CG i CEGAS u dokumentaciju, svi zapisnici o izvršenim nadzorima od

2016. do 2022. godine izgledaju identično, pa se čini da se radi više o ispunjavanju
forme, a manje o stvarnoj kontroli.


Pravilnik o unutrašnjem radu državnog tužilaštva ima 160 članova. Ako bi se suštinski
postupalo po onom što Pravilnik predviđa, pravosudni inspektori bi trebalo da utvrde:
– Da li je ispravno vršeno rukovođenje državnim tužilaštvom;
– Da li se pravilno sprovodi Pravilnik o unutrašnjem radu državnog tužilaštva;
– Da li je u zakonom propisanom roku vršena kontrola rada nižih tužilaštava od
strane vrhovnog i viših tužilaštava;
– Da li su postojale pritužbe na rad tužilaštva i kako se po njima postupalo;
– Da li se po krivičnim prijavama pristupa u zakonski razumnom roku;
– Kako se oduzimaju i dodjeljuju predmeti u tužilaštvu;
– Kako se postupa sa oduzetim predmetima;

– Kako se sprovodi program rada državnih tužilaštava, koji se donosi za godinu
dana;
– Kako se obezbjeđuje javnost rada tužilaštva;
– Na koji način je osigurana zaštita podataka o ličnosti;
– Da li je pravilno uređen godišnji raspored poslova, radno vrijeme i spisak dežurnih
tužilaca i dežurstava;
– Kako funkcioniše pisarnica a kako informatička služba;
– Da li postoji bilten o pitanjima za potrebe nastale u radu državnog tužilaštva na
pojedinim predmetima, značajnim krivičnim predmetima, značajnim odlukama
ustavnog suda, evidencija, izvještaji o radu i statistika.


Godišnji plan nadzora u državnom tužilaštvu za 2022.godinu predviđa redovni nadzor
Pravosudne inspekcije nad 13 osnovnih tužilaštava, dva viša, kao i nad Specijalnim i
Vrhovnim tužilaštvom.
Ako bi se zaista Pravosudna inspekcija bavila svim zakonom predviđenim poslovima,
onda bi ona bila značajan mehanizam kontrole rada cjelokupnog pravosuđa i jedan od
neophodnih instrumenata reformi tužilaštva neophodnih za tranziciju Crne Gore ka
društvu u kojem će vladati pravo, na čemu insistira i Evropska unija.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑