Autor: CEGAS

Mladi – rješenje u problemu

“Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji oni tretiraju svoju djecu” Nelson Mandela


Prema poslednjem popisu iz 2011. godine mladi (izmeđi 18 i 29 godina) čine 21,4% ukupne populacije Crne Gore. Ovaj podatak predstavlja jedan od rijetkih pokazatelja postojanja mladih. Njihova interesovanja, potrebe i ciljevi velikim dijelom predstavljaju nepoznanicu, što je posljedica njihove slabe participacije u društvenim procesima. Postavlja se pitanje kako smo kao mladi ljudi, od važne društvene karike svedeni na sekundarnu, marginalizovanu grupu?


Na ovakvu situaciju značajno su uticala najmanje dva faktora – prvenstveno pasivnost i slabo interesovanje mladih za oblast omladinske politike; a sa druge strane zanemarivanje i nedovoljno podsticanje mladih unutar institucija.


Rezultati studije o mladima u Crnoj Gori fondacije Fridrih Ebert iz 2018/2019 godine, pokazuju da 62,7% mladih nije zainteresovano za politiku uopšte. Definišući političku kulturu kao stavove prema političkom sistemu i prema ulozi pojedinca u tom sistemu, jasno je da tu mladi ne vide svoju ulogu. U prilog tome ide i podatak iz istraživanja Strategija za mlade 2017-2021 (Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta i UN Montenegro) da više od polovine ispitanika ne poznaje mehanizme učešća građanki i građana u društvu i što većina ne pravi distinkciju između političkog aktivizma u užem značenju (glasanje na izborima, članstvo u partijama) i u širem značenju (inicijative, udruženja, lokalne zajednice).


Svjedoci smo da vrhunac ambicije mladih doseže do nekritičkog polemisanja o svakodnevnim temama uz neizostavnu dozu kofeina. Uzroke pasivnosti mladih nalazimo u negativnom poimanju politike, iako bi ona trebalo da predstavlja sredstvo za promjene koje žele. Gledano sa psihološke strane, stanje mladih opisuje fenomen naučene bespomoćnosti, koji podrazumijeva da nakon jednog ili par neuspjeha, osoba stekne uvjerenje da nema kontrolu nad dešavanjima oko sebe, kao i da je lična inicijativa neće dovesti do željenog cilja.


Da bi demokratija bila potpuna, neophodno je učešće svih u kreiranju političkog života, a ne samo izlazak na izbore. Jedan od glavnih činilaca onemogućavanja adekvatne participacije u društvenim tokovima je nezaposlenost mladih. Stopa nezaposlenosti mladih je 43,8%, prema istraživanjima objavljenim u Strategiji za mlade 2017-2021 (Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta i UN Montenegro), a i oni koji su uspjeli da nađu posao, bivaju aktivno onemogućeni da preuzmu odgovornost i budu ravnopravni sa starijim kolegama i koleginicama.


Sistem na snazi nije inkluzivan prema mladima, već stoji kao prepreka koja ih tjera na margine društva. Mnogi traže izlaz van granica zemlje ili bježe u letargiju i pasivan odnos prema zajednici oko sebe. Potrebno je unaprijeđenje omladinskih politika, konkretnije aktivnosti nevladinog sektora i inkluzivan pristup institucija kako bi se afirmisalo aktivno učešće mladih u društvenom životu ove zemlje. Formalnu moć da ovo promijene imaju glavni donosioci odluka, koji su i sami postavili ove prepreke za generacije koje bi trebalo da budu pogon promjena u Crnoj Gori. Da bi budućnost Crne Gore bila ona ekonomskog prosperiteta, pravde, inkluzije, mira i tolerancije, vrijeme je da te prepreke budu uklonjene.


Autorke: Bojana Joksimović, studentkinja psihologije

Milena Savić, studentkinja novinarstva

Blog “Diskriminacija” #3
***
Projekat “Diskriminisani zajedno – bez obzira na pol, naciju i religiju” finansira Ambasada SAD-a u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Katnića niko ne kontroliše

Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.

Već petu godinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i većinu ostalih tužilaštava u Crnoj Gori niko ne kontroliše, iako je to predviđeno zakonom.

Zašto to nije rađeno u vrijeme dok je na čelu VDT-a bio Ivica Stanković, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio da dobije odgovor. Služba za odnose sa javnošću aktuelnog vršioca dužnosti VDT-a Dražena Burića izostanak kontrole pravda različitim razlozima – od epidemioloških do nedostatka kadra.

Početkom ove godine VDT je doduše donio odluku o vršenju nadzora nad tužilaštvima za 2017, 2018, 2019. i 2020. Posao je trebalo da završe 2021. godine, ali kako do početka novembra do toga nije došlo, produženi su rokovi. Tako će i 2021. proći bez nadzora najznačajnijih tužilaštava.

Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.

Ništa od toga u ovih pet godina u većini tužilaštava nije rađeno.

U Zakonu o državnom tužilaštvu piše da VDT vrši nadzor nad radom SDT-a, viših i osnovnih tužilaštava neposrednim uvidom u njihov rad i drugim mjerama radi efikasnosti i zakonitosti. Taj nadzor vrši se u skladu sa planom koji donosi vrhovni državni tužilac.

Zakonom je kao teži disciplinski postupak propisano onemogućavanje vršenja nadzora, ali i ako se u postupku nadzora utvrde nepravilnosti i nezakonitosti u radu.

Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva propisano je da Vrhovno državno tužilaštvo vrši analizu svih tužilaštava jednom godišnje.

U dokumentima, koje smo za potrebe ovog teksta dobili slobodnim pristupom informacijama, piše da je nakon više izmjena planova, predviđeno da nadzor nad radom SDT-a i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici započne u novembru ove godine, a da se takva kontrola u Višem tužilaštvu u Bijelom Polju i osnovnim državnim tužilaštvima obavi u decembru.

Međutim, ta kontrola neće biti obavljena ni ove godine, makar ne u najznačajnijim tužilaštvima, uprkos brojnim upozorenjima koja na rad tužilaštava dolaze od strane Evropske unije (EU), ali i dijela domaće stručne javnosti.

Iz VDT-a su za CIN-CG potvrdili da je kontrola nad radom SDT-a rađena samo jednom i to 2017. godine, kada su provjeravali 2016, početnu godinu rada Specijalnog tužilaštva. Od tada je rad glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove organizacije potpuno bez kontrole, iako je upravo SDT ključna institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na najvišem nivou.

Iz VDT-a, međutim, nijesu odgovorili na pitanje šta je utvrđeno provjerom 2017, ali ni zašto već petu godinu ne kontrolišu rad najznačajnijeg tužilaštva u zemlji.

Nadzor je za 2017. i 2018. godinu vršen nad Višim tužilaštvom u Bijelom Polju i osnovnim tužilaštavima u Bijelom Polju, Pljevljima, Kolašinu i Ulcinju, ali ni u tim institucijama nije bilo kontrole u posljednje tri godine.

Međutim iz VDT-a nijesu bili voljni da saopšte ni šta je utvrđeno tim malobrojnim kontrolama, ali ni zašto tek sada najavljuju da će u svim tužilaštvima izvršiti zakonske obaveze za prethodne četiri godine.

Nadležni su nedostatak nadzora u izjavi za CIN-CG pokušali da opravdaju time što su četiri državna tužioca koji su trebali da vrše kontrolu otišla u penziju, te da su dva državna tužioca koja su izabrana u aprilu ove godine upućena na ispomoć u Specijalno drzavno tužilaštvo na period od tri do šest mjeseci. Međutim, svi ti tužioci bili su na pozicijama u ranijem periodu, a kontrola ipak nije vršena.

”Takođe, jedan od razloga nevršenja nadzora jeste i situacija nastala povodom pandemije virusa kovid-19”, navode iz VDT-a.

Pandemija je počela u martu 2020. i nikako nije mogla biti opravdanje za nevršenje zakonskih obaveza u prethodne tri godine.

Marić: Grub propust u radu

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Boris Marić, za CIN-CG istakao je da je neshvatljivo da tako dugo nije vršen nadzor nad radom tužilaštava, ocjenjujući da se radi o grubom propustu u radu i obavezama.

On je dodao da Ministarstvo nije nadležno da inicira postupak odgovornosti za eventualne propuste u dijelu internog nadzora nad radom tužilaštava.

Marić podsjeća da je stanje u pravosudnom sistemu zabrinjavajuće, s obzirom da nije konstituisan Tužilački savjet, a da je stanje u Sudskom savjetu, Vrhovnom i Ustavnom sudu ili v.d. ili na ivici kvoruma za rad.

”U tom kontekstu svaki interni propust u radu dodatno dobija na težini”, naveo je Marić, dodajući da bi se što prije moralo krenuti u parlamentarni dijalog, ali i onaj između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.

Preuzeto sa: https://www.vijesti.me/vijesti/crna-hronika/577316/katnica-niko-ne-kontrolise

VDT već petu godinu ne vrši nadzor nad radom većine tužilaštava: Katnića niko ne kontroliše

Marija Popović Kalezić o vršenju nadzora rada nad tužilaštvom – pregled štampe | Boje jutra

Zbog čega u poslednjih 5 godina nije došlo do vršenja nadzora nad Specijalnim, Višim i Osnovnim tužilaštvima?

Ne možemo prihvatiti obrazloženje u kojem se ne vršenje nadzora opravdava virusom Covid-19 i odlaskom u penziju trojice tužilaca iz Vrhovnog državnog tužilaštva.

Marija Popović Kalezć, izvršna direktorica CEGAS-a, gostovala je jutros u emisiji TV Vijesti “Boje jutra” i imala priliku da prokomentariše rad prenesen pod nazivom “VDT VEĆ PETU GODINU NE OBAVLJA NADZOR NAD RADOM TUŽILAŠTVA” u okviru naslovnice Vijesti, koji je nastao kao rezultat projekta “Istraživanje istraga”, koji realizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Centar za građanske slobode i nedeljnik Monitor, uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.

CEGAS: Lice 48 sati nakon promjene prebivališta stiče pravo glasa, dolazi do zloupotrebe

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Centar za građanske slobode (CEGAS) postavio je pitanje zašto su redovi ispred prostorija Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Mojkovcu, Cetinju i Petnjici ako su građani, shodno Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, obavezni da odjavljuju svoje prebivalište iz jedne i isto prijavljuju unutar druge opštine, isključivo sa namjerom da unutar druge stalno žive.

Iz CEGAS-a su kazali da je Zakon o biračkom spisku usko povezan sa Zakonom o crnogorskom državljanstvu i Zakonom o registrima prebivališta i boravišta Crne Gore, a da licenakon završene promjene upisa u registar prebivališta i boravišta (u roku od 48 sati) stiče pravo glasa, ukoliko je navršilo 18 godina života.

“Usled ovako uređenih propisa, nije čuditi, da političke snage treba izmjeriti i u pronalaženju zakonskih propusta, kako bi što bolje došlo do zloupotrebe prava glasa (što većeg broja glasova). Ovakav vid “ubiranja” glasova se može isključivo moralno osuditi, ali na žalost ne i u zakonskom smislu. Dugi niz godina, svjedočimo da nijesmo u stanju sankcionisati i ono što smo zakonski predvidjeli za sankciju a kamo li ono za šta ne postoji zakonska prepreka”, kazali su iz CEGAS-a.

Ističu da su u više navrata, posljednjih godina, apelovali na donosioce odluka kao i na zainteresovanu javnost, da mora doći do promjene seta zakona koji se tiču izbornog zakonodavstva kao i na promjenu Zakona o registrima prebivališta i boravista Crne Gore.

“CEGAS je uputio i pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore, na osnovu Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama, koji je to broj traženih prijava prebivališta iz jedne crnogorske opštine u drugu, neprosredno u susret lokalnim izborima, na šta očekujemo odgovor, a nakon toga ćemo obavijestiti i cjelokupnu javnost Crne Gore”, kazali su.

Preuzeto sa:

https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/576935/cegas-lice-48-sati-nakon-promjene-prebivalista-stice-pravo-glasa-dolazi-do-zloupotrebe-prava-glasa

http://www.rtcg.me/vijesti/politika/342352/zloupotreba-prava-glasa-zbog-losih-zakonskih-rjesenja.html

VIDEO: Kako do reforme tužilaštva?

Nedovoljan učinak u sistemu disciplinkse odgovornosti, transparentnosti rada, objavljivanju potpuno obrazloženih odluka o unaprijeđenju, kao i imenovanju državnih tužilaca je konstantna opomena u izvještajima Evropske Komisije. Koliko dugo ćemo čekati na reforme?

Ovaj video je kreiran u sklopu projekta “Istraživanje istraga” koji realizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Centar za građanske slobode i Nedeljnik Monitor. Projekat finansira Ambasada Holandije.

Svi lokalni izbori moraju biti u jednom danu

U duhu afirmacije konstruktivnih demokratskih reformi u društvu, pozivamo poslanike u Parlamentu Crne Gore da usvoje predloženu inicijativu o održavanju 16 lokalnih izbora u jednom danu.

Usvajanje ove inicijative bilo bi samo prvi, ali izuzetno važan korak ka demokratizaciji društva, reformi lokalne samouprave i izlasku iz konstante političke kampanje koja se drži u životu neodržavanjem lokalnih izbora u jednom danu. Ovom prilikom, apelujemo na donosioce odluka da dalje rade na reformi lokalne samouprave koja je prijeko potrebna crnogorskom društvu.

Ove reforme podrazumijevaju i usvajanje posebnog Zakona o lokalnim izborima, koji bi regulisao izborni proces na lokalnom nivou. Taj Zakon bi trebalo da podrazumijeva održavanje lokalnih izbora u svim opštinama u jednom danu.

Takođe, ono o čemu bi trebalo raspravljati, a što bi dugoročno potencijalno uticalo na depolitizaciju i decentralizaciju u crnogorskom društvu jesu otvorene liste i individualne kandidature.

Taj Zakon bi takođe trebalo da bude praćen adekvatnim reformama lokalne samouprave – uvođenje politipskog sistema organizacije i smanjenje birokratskog aparata na lokalnom nivou. Na taj način bi se optimizovala javna uprava, ali i omogućio efikasniji i održiviji razvoj crnogorskih opština.

Ovakve promjene bile bi u skladu sa preporukama Evropske Komisije i vratile bi smisao postojanju lokalnih izbora, ali i uopšte lokalne samouprave. Lokalni izbori više ne bi bili „teren za anketiranje“ prije parlamentarnih izbora i omogućili bi građanima i građankama da suštinski donose odluke u svojoj lokalnoj zajednici.

Liberalna oligarhija

„Da glasanje pravi razliku, ne bi nam bilo dozvoljeno.“ Mark Tven

Ova rečenica otprilike sumira lokalne izbore u Crnoj Gori.

Od kada je uveden višepartijski sistem u Crnoj Gori, nijedan izborni proces nije prošao bez kontroverzi – kupovina glasova, lažni identifikacioni dokumenti, ucjene, prijetnje, teroristički napadi. Rekli biste, zvuči kao prilično nestabilna sredina za održavanje izbornih procesa. Ali, demokratija mora živjeti i narod mora birati, pa su u Crnoj Gori ove godine već održana 2 izborna procesa na lokalnom nivou – u Nikšiću u martu i Herceg Novom u maju, a 5. decembra će se istovremeno birati lokalna vlast u opštinama Cetinje, Mojkovac i Petnjica. Sigurno nas očekuju tektonske promjene.

Monotonost i predvidivost četvorogodišnjih mandata lokalnih vlasti uvijek nadomjesti mjesec dana turbulentnosti i živopisnosti političke kampanje. Sjetite se samo lokalnih izbora u Nikšiću. Tačnije, kampanje za lokalne izbore u Nikšiću koja je sa sobom donijela „hapšenje“ Brana Mićunovića, novu pjesmu Jadranke Barjaktarević i činilo se beskonačne kolone automobila. Tada je gorivo bilo jeftinije.

Naziru se i obrisi političkih kampanja u opštinama Cetinje, Mojkovac i Petnjica. Političke partije će sigurno prirediti dobar show. Nekadašnji predsjednik Saveza Komunista i aktuelni predsjednik države, Milo Đukanović najavljuje „nakon rata za Nikšić, rat za Mojkovac“. Mislim da je tokom kampanje korišćena sintagma „bitka za Nikšić“, ali to je sada manje bitno, muče nas i druge stvari.

Narativ devedesetih prilagođen za 21. vijek, circa 2021

Kada će rat da postane rad? U Cetinju je zaposleno svega 43% lica između 18 i 65 godina, u Mojkovcu živi 27% manje ljudi nego 2000. godine, a u Petnjici postoji 5 firmi. Radi poređenja, u Podgorici ih je preko 11 000.

Odavno je u Crnoj Gori, čini se, izgubljena vizija. Ako je naša budućnost stalno na ivici da postane bolja, kako to da svaki dan donosi samo nove probleme, a nikad rješenja? Ne bih da zvučim kao pesimista, ali zaista ne vidim kako će bilo koja politička opcija koja bude izabrana na lokalnom nivou donijeti promjenu u ovim opštinama. A ljudi će glasati. Neko zbog rođaka, neko zbog posla, neko zbog ideološke naklonjenosti, neko zbog osjećaja sigurnosti, a svako zbog nade i vjere da će mu zbog takve odluke na izborima sjutra biti makar malo bolje. Veliko povjerenje i velika odgovornost se prenosi na izborima, formalno i neformalno. Veće se razočaranje ispoljava kada svo to povjerenje i ta odgovornost budu zloupotrijebljeni radi ostvarivanja uskih ličnih interesa.

Da li je zaista neophodno da u opštinama u kojima živi jedva 30 000 ljudi bude više od 90 odbornika? U prosjeku to je 1 na svaka 333 stanovnika u ove 3 opštine. Da ne govorimo o tome koliko je još zaposlenih u lokalnoj administraciji. Decentralizacija? Da! Dodatna politizacija opštinskih institucija kroz njihovo pretrpavanje partijskim vojnicima koji nemaju nikakvu formalnu vlast nad tom opštinom, čineći ih vječno zavnisnim od centralne Vlade? Ne!

Crna Gora je već jako ispolitizovano društvo. Da li je politika institucionalizovana ili su institucije politizovane? Gdje je granica i može li se uopšte pobjeći od politike? Kolika uopšte može bit decentralizacija u državi sa manje od 700 000 stanovnika, sa jednom opštinom u kojoj živi više od 100 000 i sa 9 opština sa manje od 10 000 stanovnika? Kakva bi onda trebalo da bude lokalna samouprava? Politipsko uređenje ili je to isuviše kompleksno? Zaboravili smo da imamo i mjesne zajednice. Čemu njihovo postojanje?

Lokalni izbori otvaraju brojna pitanja i ostavljaju ih bez odgovora do sljedećeg ciklusa. Srećom, u Crnoj Gori novi ciklus uvijek dođe brzo, te nas početkom 2022. godine očekuju izbori u Beranama i Ulcinju, pa zatim u 13 opština sredinom sljedeće godine. Političari će još jednom izaći na pozornicu, da nam zaokupiraju pažnju i zagolicaju maštu tek onoliko koliko je potrebno da odemo do glasačkog mjesta i zaokružimo broj pored imena njihove stranke na parčetu papira, davajući time legitimitet ovom statusu quo koji živimo već godinama. Znači li to da ipak imamo mogućnost da biramo?

Autor: Nikola Mumin, koordinator projekta i istraživač u Centru za građanske slobode

***

Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta i Vlade SAD.

Nacionalni identitet – prava vrijednost ili kolektivni mit?

Dok postoje životinje koje imaju veoma kompleksne socijalne sisteme, nijedna vrsta nije sposobna da organizuje toliku skupinu jedinki na tako apstraktan način kao čovjek. Ovo uspijevamo kreiranjem kolektivnih mitova kao što su društvene uloge, religija, zakoni i naravno nacionalni identitet.

Izvor: https://nationalismstudies.org/do-national-identities-exist/

Crna Gora je multietnička, evropska i građanska država, stara 1000 godina koja se ponosi svojim srpskim porijeklom i koja je na bespravan način 1918. godine izgubila svoj suverenitet, mnoge boli, a ona vječna da je.

Nacionalni identitet u Crnoj Gori predstavlja glavni politički narativ, slično kao dimenzija republikanci-demokrate u SAD-u. Prije nego što se kao društvo počnemo baviti javnim interesom, nezaposlenošću, poboljšavanjem obrazovanja, treba konačno razriješiti neke preče centralne probleme kao što je na primjer da li se 1918. desila okupacija, đe da ustoličavamo mitropolite, čiji je Cetinjski manastir i hoće li se uvoditi vjeronauka u školama. Vjerujem da većina čitalaca i čitateljki zna svoje porijeklo i neke prave vrijednosti, ali umjesto toga koje su to prave vrijednosti, obratimo pažnju na to zašto uopšte volimo da ih imamo.

Nacionalna struktura stanovništva Crne Gore na popisu iz 2011. godine se sastojala od: 44,98% Crnogoraca, 28,73% Srba, 8,65% Bošnjaka, 4,91% Albanaca, itd. Veoma je zanimljivo uporediti ove podatke sa rezultatima popisa iz 1981. godine kada se isto stanovništvo koje živi na istom području izjasnilo na sljedeći način: 68,54% su bili Crnogorci; 3,32% ih se izjasnilo Srbima, dok „Bošnjaci“ u tom periodu nisu ni postojali kao kategorija i kategorisani su u skladu sa njihovom religijom, odnosno „Muslimani”. Ako se vratimo stotinu godina unazad, na kontroverzni prvi popis stanovništva Crne Gore iz 1909. godine, može se naići na još zanimljiviju uporedbu. Iako je predmet diskusije i zloupotreba za političke narative raznih strana, ne zna se da li je na popisu bilo pitanja o nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti u direktnom smislu. Zna se međutim, da se 94,38% stanovništva izjašnjeno da je pravoslavne vjeroispovjesti, dok se 95% stanovništva izjasnilo da govori srpski jezik. Današnji pluralizam etničkih i nacionalnih identiteta u Crnoj Gori nije posledica migracija, kao na primjer u Americi. Nisu ljudi različitih korijena naseljavali ovaj prostor, već je raznolikost u “etničkim” i “nacionalnim” identitetima posledica ideoloških i religijskih izbora koje je zasnovano na trenutnim interesima pojedinaca i grupa.

Dok postoje životinje koje imaju veoma kompleksne socijalne sisteme, nijedna vrsta nije sposobna da organizuje toliku skupinu jedinki na tako apstraktan način kao čovjek. Ovo uspijevamo kreiranjem kolektivnih mitova kao što su društvene uloge, religija, zakoni i naravno nacionalni identitet. Vjeruje se da je prirodna veličina grupe koja je moguća da se samoreguliše  principima direktnog poznanstva i tračeva iznosi nekih 100-150 ljudi. Da bi šire grupe mogle funkcionisati potrebna je vjera u zajedničke simbole i kolektivne mitove. Nacionalni identitet integriše, ali i fragmentira grupe ljudi, zasnovavši kompletan proces na interesu i adaptaciji. Tokom istorije, bila je neophodna vjera u objektivnost i istinitost postojanja ovih konstrukta koje smo kreirali. Čovjek može danas biti član jedne grupe, kleti se u njihove simbole, a sjutra preći u grupu koju je smatrao stranom i neprijateljskom.

Zanimljivo je da je Crna Gora bogata tim primjerima, a i dalje kao država volimo biti najveći Crnogorci, najbolji Srbi, najveći komunisti itd. Frojd je vjerovao da se netrpeljivosti između grupa zasnivaju na “narcizmu malih razlika”, odnosno da grupe teže diskriminisati i napadati drugu grupu kada su razlike između njih minimalne, jer ne mogu izgraditi i fragmentirati svoj identitet za kojim imaju potrebu. Pijažeov koncept “metafizičkog egocentrizma” nam govori o adolescentu koji, oduševljen svojim novostečenim sposobnostima apstraktnog mišljenja,  stvara svoju ideološku sliku svijeta koja je zasnovana na pravim vrijednostima i ima rješenje svih društvenih problema. Ukombinujmo ove činjenice i dobijamo mladog crnogorskog političara koji, ubijeđen u svoje prave vrijednosti, porijeklo i nacionalni identitet, je spreman da učini da ovo društvo sjutra bude malo gore ili makar isto kakvo je bilo danas.

Autor: Danilo Đukanović, psiholog

***

Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Povrede Etičkog kodeksa u državnom tužilaštvu

Načela i pravila Etičkog kodeksa obavezuju tužioce da moraju biti moralno odgovorni za postupke koji su u suprotnosti sa Kodeksom. Državni tužioci u svom radu moraju poštovati etička načela savremenog društva. Prilikom obavljanja svog posla, državni tužioci moraju učvršćivati ugled kako na ličnom tako i na tužilačkom nivou.

U poslednjih pet godina, utvrđene su samo četiri povrede načela i pravila Etičkog kodeksa, od strane državnih tužilaca i rukovodilaca tržavnog tužilaštva.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑