Centar za građanske slobode održao je fokus grupu sa 6 učesnika koji su predstavljali institucije relevantne za donošenje odluka koji se tiču položaja mladih u Crnoj Gori 14. decembra 2021. godine. Fokus grupa je održana u okviru projekta Centra za građanske slobode (CEGAS) “Diskriminisani zajedno bez obzira na pol, naciju i religiju” koji finansira Ambasada SAD-a u Crnoj Gori sa ciljem utvrđivanja i rada na sistemskim faktorima pasivne diskriminacije mlade populacije.
Učesnici su pokazali dobru volju i motivaciju da učestvuju u diskusiji. Tok je tekao veoma uspješno, u diskusiji su se nadograđivale ideje i argumenti u tonu saglasnosti i poštovanja. Učesnici su pokazali dobru intuiciju i poznavanje potreba mladih, što ukazuje da se potencijalni uzroci neobraćanja pažnje na perspektivu mladih nalaze u ustrojenju sistema i institucija. Kao glavni problemi mladih identifikovani su: nedostatak prilika za uklučivanje u društvo i nedostatak pomoći pri zaposlenju i usmjeravanju u karijeri, a uzroci tome nađeni su u netransparentnosti i neinkluzivnosti institucija i zastarjelosti obrazovnog sistema. Ovo sugeriše da se problemi položaja mladih koji se tiču institucija nalaze u dubokim sistemskim faktorima i komunikacionim kanalima koji bi trebalo da pružaju informacije i usluge svojoj ciljnoj grupi, odnosno građanima.
Amandmani na Predlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, dovešće do značajne izmjene starog zakonskog rješenja i mnogo više prava, ako kao takvi svi do jednog budu usvojeni. Očekujemo da će se i u Crnoj Gori moći ostvariti pravo na donaciju genetskog materijala, koja će garantovati anonimnost davalaca; mogućnost rada nad embrionima u naučno istaživačke svrhe, uvoz i izvoz genetskog materijala; postojanje banke u kojima će se genetski materialčuvati kao i jasno preciziranje ko su titulari prava, kada je ovaj zakon u pitanju.
Za titulara prava, na osnovu amandmana podnijetih Skupštini Crne Gore 27.12.2021.godine “Svako lice ima pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupka MPO pod jednakim uslovima i shodno izraženom voljom, u skladu sa ovim zakonom i savremenim standardima medicinske nauke i prakse” (Amadman 1). Čuvanje genetskog materijala, bi se na osnovu do sada određenih 5 godina čuvanja, značajno produžio na 10 godina, a Crna Gora bi konačno mogla dobiti i jedinstveni registar podataka o svim sprovedinim postupcima MPO. Amandmanom 22 se skraćuje vrijeme donošenja podzakonskih akata sa 12 mjeseci na pola godine, u nadi da će se u propisanom zakonskom roku, ovaj zakon što bolje i jasnije odrediti a onda i sprovoditi. Napominjemo da mogućnost donacije jajne ćelije unutar naše zemlje postoji, ali se podzakonskim aktom nikada nije suštinski predvidjela, tako da do danas nijesmo imali ni jednu donaciju.
Nismo sigurni, zbog čega se među amandmanima nije našao surogat u formi srodničkog (porodičnog) surogata, kada su članovi oba Odbora (Odbor za rodnu ravnopravnost i Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje) bili za takav vid pomoći prilikom ostvarivanja prava na roditeljstvo.
Nikola Mumin i Danilo Đukanović iz Centra za građanske slobode, bili su gosti jutarnjeg programa “Rujna zora”, koji se emituje na Gradskoj Televiziji.
Tema razgovora bilo je naše skorašnje istraživanje percepcije položaja mladih u Crnoj Gori, koje smo sproveli u okviru projekta “Diskriminisani zajedno”, koji finansira Ambasada SAD-a u Crnoj Gori.
“Svak’ je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.”
Iako se ponosimo i pozivamo na obraz, čojstvo i junaštvo, nema osobe u Crnoj Gori koja nije bila dio razgovora koji se završavao mudrostima poput: “A to ti je naš mentalitet…”; “Sistem vrijednosti je nama katastrofa…”; “Nemamo mi kulturu…”
Ove vrste samokriticizma, na koje bi neusmnjivo žustro reagovali da ih upućuje neki stranac, služe kao sveobuhvatno objašnjenje svake negativne pojave u državi od nacionalizma u političkom narativu preko neljubaznosti i neefikasnosti javne uprave, kriminala, siromaštva u državi do obične tuče u kafani, na utakmici ili nekulture prolaznika. Da li su stvarno mentalitet, vrijednosti i kultura uzrok svih naših muka i problema? Iako ovo uzimamo kao finalno objašnjenje svih dilema i problema (jer kad bi dalje tražili sadržaj i uzroke došli bi možda, ne daj Bože, do toga da vrijednosti i mentalitet možemo mijenjati), da bi našli odgovor moramo otići korak dalje u psihološke i evolutivne mehanizme koji su kroz istoriju oblikovali naše društvo.
Pogledajmo na trenutak nama veoma “sličan” narod, Amerikance. Američki antropolozi i evolucioni psiholozi (Cohen & Nisbett, 1994; 1996; 1997; 1998) primijetili su zanimljivu razliku između stanovnika južnih brdovitijih i sjevernih brdovitijih predjela. Ta razlika sastojala se u tome da je stopa nasilja, kao i broj ubistava iz osvete ili zbog uvrede kroz istoriju bio značajno veći u južnim predjelima. Zbog čega je to tako?
Odgovor na ovo pitanje, kao i na pitanje o našem mentalitetu, treba tražiti u kontekstu u kojem se jedna kultura vjekovima razvija. Teorija kulture časti govori o tome kako život na neplodnom zemljištu sa malo resursa dovodi do razvijanja vrlo specifičnih osobina. U južnim predjelima Amerike, gdje je zemljište bilo neplodnije narod se bavio pretežno stočarstvom. Dok su psi i ograde mogle čuvati od životinjskih predatora, za odbranu od ljudskih predatora bilo je potrebno nešto drugo. Kažu da je glavni događaj u životu mladog pastira njegova prva tuča sa komšijom. Razvijanje drčnosti, maskulinosti, vrednovanja osvete, ali i “poštenja” i “čojstva” je nešto što je omogućavalo da se pridobije veoma bitan odbrambeni faktor – reputacija. Reputacija nekog s kim se ne isplati kačiti, ali i nekog ko se neće kačiti s vama je veoma važna u sredini u kojoj morate da čuvate svoje vrijedne resurse koji vas prehranjuju. U takvim predjelima, kojima se pridodaju i mediteranske zemlje u Evropi, kako pokazuju dalja istraživanja, česta je osveta kao regulator ljudskog ponašanja usled nerazvitka pravnog sistema, veća je stopa nasilja a često su vrlo uspješni u organizovanom kriminalu. Zvuči poznato?
Sa druge strane, vrijednosti odbrane od krađe i uvrede nisu bile toliko značajne za poljoprivrednike (osim u slučaju da komšija u toku noći preore cijelu njivu u pravom trenutku). Oni su iz tog razloga mogli razvijati sistematičnost u radu, odlaganje kratkoročnog zadovoljstva radi dugoročnog cilja, kolaboraciju koja je u funkciji zajedničkog interesa itd. Razvijanje takvih odnosa unutar zajednice dugo vremena u Crnoj Gori nije bilo moguće, te se posljedice toga osjećaju i dan danas.
Socijalni psiholog Geert Hofstede razvio je model mjerenja kulturnih karakteristka država, na sličan način kao što bismo mjerili osobine ličnosti individue. Na dimenziji “power distance”, koja se odnosi na stepen u kojem se društvo pridržava hijerarhija u kojima svako ima svoje mjesto i koje se ne preispituju, Crna Gora se nalazi na 88. centilu, što znači da ima rigidnije hijerarhijske društvene strukture od 88% država na svijetu. Na dimenziji “uncertainty avoidance” se nalazi na 90. centilu, što znači da je u našoj kulturi usađeno pridržavanje starih i sigurnih obrazaca, te da se iskakanje iz kolosjeka i predlaganje novih stvari kažnjava.
Izvor: Hofstede Insights
Crnoj Gori nije bilo u istorijskom i adaptivnom kontekstu optimalno razvijati inovativne mislioce, matematičare, filozofe i umjetnike, već borce za sušto preživljavanje. O uticaju istorijske adaptacije kulture u Crnoj Gori probajte da ramišljate kao o osobi koja, istraumirana lošim odnosima sa roditeljima u djetinjstvu, ne može da oformi zdrave i stabilne veze kasnije u životu. Ovo je naš prvi pokušaj rasvjetljavanja šta je to tačno uzrok toga da nam “mentalitet ne valja”. Mentalitet nije sam po sebi loš, već je viševjekovna kultura boraca za preživljavanje neprilagođena modernim demokratskim kontekstima u kojima se tehnologija i ekonomija rapidno mijenja i napreduje. Da bismo razvili kulturu prosperiteta, moramo prvo spoznati sebe, ne držati se egocentrično ustaljenih obrazaca i vrijednosti, te zatim razviti sisteme koji su nama najbolje prilagođeni.
Autor: Danilo Đukanović, psiholog
Reference korištene u tekstu za one koji žele da znaju više:
Cohen, D. (1996). Law, social policy, and violence: The impact of regional cultures. Journal of Personality and Social Psychology, 70, 961–978.
Google Scholar | Crossref | ISI
Cohen, D. (1998). Culture, social organization, and patterns of violence. Journal of Personality and Social Psychology, 75, 408–419.
Google Scholar | Crossref | Medline | ISI
Cohen, D. and Nisbett, R. E. (1994). Self-protection and the culture of honor: Explaining southern homicide. Personality and Social Psychology Bulletin, 20, 551–567.
Google Scholar | SAGE Journals | ISI
Cohen, D. and Nisbett, R. E. (1997). Field experiments examining the culture of honor: The role of institutions in perpetuating norms about violence. Personality and Social Psychology Bulletin, 23, 1188–1199.
Google Scholar | SAGE Journals | ISI
Cohen, D., Nisbett, R. E., Bowdle, B. F. and Schwartz, N. (1996). Insult, aggression, and the southern culture of honor: An “experimental ethnography.” Journal of Personality and Social Psychology, 70, 945–960.
Google Scholar | Crossref | Medline | ISI
Cohen, D., Vandello, J., Puente, S. and Rantilla, A. (1999). “When you call me that, smile!” How norms for politeness, interaction styles, and aggression work together in Southern culture. Social Psychology Quarterly, 62, 257–275
Google Scholar | Crossref | ISI
Hofstede, G. (2011). Dimensionalizing Cultures: The Hofstede Model in Context. Online Readings in Psychology and Culture, Unit 2. Retrieved from http://scholarworks.gvsu.edu/orpc/vol2/iss1/8
“With a very high score of 88, Montenegro is a nation where power holders are very distant in society. People in this society accept a hierarchical order in which everybody has a place, and which needs no further justification. Hierarchy is seen as reflecting inherent inequalities, and the different distribution of power justifies the fact that power holders have more benefits than the less powerful in society. The discrepancy between the less and the more powerful people leads to a great importance of status symbols.”
“At 90, Montenegro scores very high on Uncertainty Avoidance, demonstrating that as a nation they see mechanisms to avoid ambiguity. People do not readily accept change and are very risk adverse. They maintain rigid codes of belief and behaviour and are intolerant of unorthodox behaviour and ideas. To minimize the level of uncertainty, there is an emotional need for strict rules, laws, policies, and regulations.”
Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta i Vlade SAD.
Naša Marija Popović Kalezić, ispred Centra za građanske slobode (CEGAS) za Vijesti, izražava pozitivan stav o organizovanju javne rasprave povodom Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta, u okviru kojeg je došlo do uvažavanja sugestija i komentara dostavljenih od strane CEGAS-a, tokom rasprave.
Nadamo se da će i Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu dati svoj komentar na pomenuti tekst zakona, koji su od nadležnog Ministarstva dobili još u junu ove godine i dati dalji pravni slijed ovog zakonskog teksta, a sve u cilju usklađivanja registra prebivališta naših građana sa registrom birača, i vraćanje povjerenja građana u cjelokupan izborni proces.
Od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori svega sedam radi u punom kapacitetu, dok čak deset tužilaštava radi u okrnjenom sastavu.
Da bi se popunila upražnjena mjesta i to od Vrhovnog državnog tužioca pa dalje, neophodno je da se izabere Tužilački sastav, koji već mjesecima ne funkcioniše.
U prilogu je tabela u kojoj je predstavljen trenutni sastav svih tužilaštava u zemlji.
Naša Marija Popović Kalezić prisustvovala je juče sjednicama Odbora za rodnu ravnopravnost kao i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje u vezi Predloga Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Iskazujemo pozitivan stav, što oko ovakvog osjetljivog pitanja, nijesmo naišli na političke nesuglasice i oponiranja između predstavnika različiti političkih opcija, već su svi, u oba Odbora bili jednoglasni da se Predlog Zakona u velikoj mjeri mora mijenjati. Amandmani i izmjene koje je CEGAS predložio su naišli na apsolutnu podršku i obećanje da će biti uvršteni unutar zakonskog teksta. U Odborima očekuju da u konačnom zakon bude liberalniji, što znači:
uvoz doniranog reproduktivnog materijala;preciziranje ko su titulari prava kada je mogućnost medicinski potpomognute oplodnje u pitanju (sa akcentom na ženu bez partnera);
ukidanje članova koji su u koliziji kod anonimnosti davaoca reproduktivnog materijala i prava djeteta nakon 15-te godine da sazna identitet davaoca;
mogućnost naučnoistraživačkog rada nad genetskim materijalom (uz dozvolu vlasnika);
povećan broj oplodnji o trošku države (više od 3);
povećanje godina starosti kod žena kada je medicinski potpomognuta oplodnja u pitanju (sa 43 na 52 godine starosti) sa posebnim akcentom prihvatanja surogata (nekomercijalnog) unutar porodice.
Sjednice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje i Odbora za rodnu ravnopravnost pogledajte ovdje:
Tekst budućeg propisa mogao bi da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano
Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje podržao je na današnjoj sjednici Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO), uz saglasnost članova da tekst mora da pretrpi izmjene i da se na njega mora amandmanski djelovati. “Zeleno” svjetlo, uz jednake sugestije da su izmjene teksta neophodne, Predlog zakona prethodno je istog dana dobio na Odboru za rodnu ravnopravnost.
Tako bi tekst budućeg propisa mogao da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano.
Tamara Vujović, članica oba odbora na kojima je diskutovano o predlogu propisa koji se bavi liječenjem steriliteta, i članica Kolegijuma Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, podsjetila je da je važeći, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, usvojen još 2009, da je skoro istovjetan tekst predložen i u vrijeme prethodne Vlade i da je u međuvremenu arhiviran. Kazala je i da je tokom proteklih godina medicina napredovala, da su desile brojne promjene, a da ih je, zbog toga što nisu dio predloženog teksta, neophodno implementirati u buduće zakonsko rješenje.
Prema riječima Vujović, Predlog zakona neophodno je i dodatno usaglasiti sa direktivama Evropske unije.
Pojasnila je i zbog čega, iako je predlog teksta, kako je rekla, neophodno mijenjati u velikoj mjeri, nisu pristupili pisanju novog zakona.
“Jer smo čuli da je već prošao evropsku proceduru, to je jedno od prelaznih mjerila za poglavlje 28 – Zaštita zdravlja i potrošača. Zato smo se zajednički usaglasili da to budu brojna amandmanska djelovanja, zbog toga što je potrebno donijeti jedan novi zakon u skladu sa savremenim kontekstom, direktivama EU, koji će na najbolji način služiti građanima koji žele da se ostvare kao roditelji”, rekla je ona.
Na sjednicama oba odbora od više učesnika čulo se kako bi budući zakon trebalo da bude liberalniji u odnosu na važeći, ali i u odnosu na predloženo rješenje, pa su najavljeni brojni amandmani.
Kako je saopšteno, Ženski klub i Odbor za rodnu ravnopravnost, od Ministarstva zdravlja, kroz predloge, traže da se, pored ostalog, u zakonu jasno definiše ko ima pravo na postupke medicinski potpomognute oplodnje, posebno u dijelu koji to pravo garantuje ženi bez partnera; da se precizno formuliše norma kojom se propisuje ko sve ima pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupaka MPO i obezbijedi adekvatna sudska zaštita osobama o čijem pravu na liječenje odlučuje komisija.
“Kao još jednu novinu, definisali smo određivanje starosne granice za osobe koje su u procesu MPO i predlog je da se ona sa 43, poveća na 52 godine”, pojasnila je Vujović.
Predloženo je i da se jasno propišu mogućnosti uvoza i izvoza – ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala, te da se razmotri i surogat među srodnicima.
Vujović je kazala da je svjesna da pitanje surogata treba uvesti oprezno, ali i dodala da o toj temi treba da počne da se govori “u skladu sa tendencijama koje kažu da treba omogućiti sve postojeće i moguće načine osobama koje žele da se ostvare kao roditelji”.
Evropski parlament usvojio je krajem juna rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, čiji je predlagač bio hrvatski zastupnik Predrag Fred Matić.
Rezolucijom se, u dijelu koji se odnosi na liječenje neplodnosti, države članice pozivaju da osiguraju da sve osobe reproduktivne dobi imaju pristup liječenju neplodnosti bez obzira na njihov socioekonomski status ili bračno stanje, identitet ili seksualnu orijentaciju… Ujedno, članice se pozivaju da “u pogledu plodnosti primjene holistički, uključiv i nediskriminirajući pristup koji se temelji na pravima, uključujući mjere za sprečavanje neplodnosti, i osiguraju jednak pristup uslugama za sve osobe reproduktivne dobi te dostupnost i pristupačnost medicinski potpomognute oplodnje u Evropi”.
Sjednicama i Odbora za zdravstvo i Odbora za rodnu ravnopravnost prisustvovale su Anka Vukićević, državna sekretarka u resoru zdravlja i, kao gošća, Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS).
Dok medijskim i političkim prostorom vladaju populistički narativi, kako kod iskusnijih, pa tako i kod novih mladih političara, postavlja se pitanje da li su ti ljudi reprezenti za mlade u ovoj državi koji su, sudeći po izloženim podacima, možda jedna od prvih generacija u crnogorskoj istoriji kojoj je zapravo prilika za rad i napredak u karijeri bitnija tema od raznih “državnih istina”, “sprečavanja 1918-ih”, “bratstva i jedinstva”, “čuvanja svetinja” itd.
Sa ciljem afirmacije kontstruktivnog pristupa rješavanju društvenih problema i suočavanja sa realnim izazovima u našoj zajednici, predstavljamo vam neke od rezultata naše pilot studije istraživanja percepcije položaja mladih u Crnoj Gori.
Jedan od ciljeva ovog istraživanja, ali i cjelokupnog projekta koji realizujemo, jeste identifikovanje sistemskih problema koji izazivaju nezadovoljstvo kod mlade populacije u našoj zemlji.
Mladi kao glavne probleme nisu navodili (ne)povjerenje Vladi, nacionalne i etničke tenzije ili ugrožavanje antifašističkih tekovina Crne Gore, već konkretne probleme pri zapošljavanju i napredovanju u karijeri.
Ono što su naveli da bi voljeli da vide kao promjenu u svom položaju, u skladu sa njihovom percepcijom društvenih problema, bili su najčešće nova radna mjesta, pomoć pri usmjeravanju u karijeri i prilike za uključivanje u zajednicu.
Upravo zbog manjka ovakvih konkretnih akcija, nije čudo što je na pitanje li bi trajno ili privremeno napustili Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika čak 92% ispitanika odgovorilo da bi.
Naravno, ne možemo govoriti o tome da bi 92% populacije mladih napustilo Crnu Goru, zbog prirode ovog istraživanja, ali svakako je ovaj podatak dobar indikator realnog stanja. Prethodna istraživanja sprovođena na ovu temu govore da bi Crnu Goru napustilo otprilike 70% populacije mladih, međutim uglavnom su vršena prije pandemije. Postoji opravdan razlog da mislimo da se broj mladih koji bi napustili našu zemlju povećao zbog raznih socio-ekonomskih potresa u Crnoj Gori u prethodne dvije godine. Ukoliko ovoliki broj ljudi koji bi trebalo da budu sljedeća noseća generacija ovog društva ne vidi perspektivu u njemu i traži izlaz iz njega, ne bi li to trebalo predstavljati konačan signal da su ovoj zemlji potrebne promjene?
Postoji veliki raskorak između onoga kako mladi u Crnoj Gori percipiraju ovo društvo, šta očekuju od njega i onoga kako glavni donosioci odluka vode ovu zemlju i oblikuju budućnost njenih građanki i građana. Utisak da su diskriminisani iz procesa donošenja odluka i disonanca sadržaja političkog i medijskog prostora u odnosu na njihovu percepciju problema i potreba upravo može dovesti do odliva mozgova koji nam prijeti. Dok medijskim i političkim prostorom vladaju populistički narativi, kako kod iskusnijih, pa tako i kod novih mladih političara, postavlja se pitanje da li su ti ljudi reprezenti za mlade u ovoj državi koji su, sudeći po izloženim podacima, možda jedna od prvih generacija u crnogorskoj istoriji kojoj je zapravo prilika za rad i napredak u karijeri bitnija tema od raznih “državnih istina”, “sprečavanja 1918-ih”, “bratstva i jedinstva”, “čuvanja svetinja” itd.
Pozitivan indikator je to što, iako žele da napuste zemlju, mladi ispitanici iz našeg uzorka nisu nezainteresovani za društvene probleme. Ako žele biti aktivni, zašto postoji ovaj problem? Postojeće strukture pasivno i aktivno sasvim prirodno stvaraju kontekst u kojem se najlakše priključuju oni koji se u njega najbolje uklapaju. Čak i mladi političari koji se aktiviraju kao članovi partija su bolji reprezenti stanja koje su prethodne generacije stvorile, nego li reprezenti mladih ljudi u ovoj državi. Stvarajući sisteme i platforme koje omogućavaju da se glas mladih bolje čuje, kao i efikasne odgovore na njihove probleme i potrebe, možemo učiniti korak ka tome da nove vrhovne vrijednosti naše kulture budu prosperitet, održivi razvoj i optimalna alokacija resursa i kadrova.
Ovo istraživanje predstavlja pilot studiju koja treba da posluži kao osnova i smjernica za buduća istraživanja o potrebama, položaju, stavovima mladih o obrazovanju, društvenim problemima, zaposlenju i društvenoj inkluziji u Crnoj Gori, kao i osnov za preporuke na podacima zasnovanih javnih politika. Cilj je i utvrditi i predložiti adekvatnu metodologiju za dalje izučavanje, sa krajnjim ciljem boljeg poznavanja ove problematike zarad unaprijeđenja odnosa i komunikacije potreba i problema mladih sa institucijama i donosiocima odluka u Crnoj Gori.
Predmet ovog istraživanja su potrebe, položaj i stavovi mladih o obrazovanju, društvenim problemima, zaposlenju i društvenoj inkluziji u Crnoj Gori.
