Sporazum o priznanju krivice u Crnoj Gori: unaprjeđenje efikasnosti ili selektivna pravda?

Karakteristike instituta sporazuma o priznanju krivice u pravosudnom sistemu Crne Gore

Različiti oblici konsenzualnih postupaka usmjerenih na ubrzanje kaznenog postupka i rasterećenje pravosudnog sistema od velikog broja predmeta razvili su se i postoje u brojnim evropskim kontinentalnim sistemima.

U Crnoj Gori je institut sporazuma o priznanju krivice uveden 2009. godine Zakonikom o krivičnom postupku, kao instrument koji omogućava okrivljenima da priznaju krivicu u zamjenu za potencijalne olakšavajuće okolnosti. Uspostavljen je kako bi se poboljšala efikasnost i brzina okončanja krivičnih postupaka, brže rješavanje predmeta i smanjenje troškova. Počeo se primjenjivati 2010. i prvobitnim rješenjem je mogao biti zaključen za sva krivična djela za koja je maksimalna zaprijećena kazna bila do 10 godina zatvora. Međutim, izmjenama iz 2015. godine proširen je krug krivičnih djela, te se sada može primijeniti na sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, osim za djela terorizma i ratnih zločina.

Propisano je da sporazumom o priznanju krivice okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti, te se odriče prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazuma o priznanju krivice
kad je sud u potpunosti prihvatio sporazum.
Zaključenje sporazuma o priznanju krivice mogu inicirati obje strane u postupku – okrivljeni, odnosno njegov branilac i državni tužilac koji postupa u predmetu. Državni tužilac pribjegava ovom institutu kako bi izbjegao kontradiktorni dokazni postupak i ulagao dodatne napore da dokaže krivicu, a u cilju efikasnosti postupka. Nadalje, interes tužilaštva je i dokazivanje krivice eventualno drugih saizvršilaca u kontradiktornom dokaznom postupku koji nijesu priznali krivično djelo, što im je olakšano ukoliko postoji priznanje jednog izvršioca krivičnog djela. Svakako, interes je i odbrane, odnosno okrivljenog, jer se ide do ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma.
U smislu kaznene politike, nakon postignutog sporazuma, sankciju ne odmjerava sud shodno pravilima o individualizaciji kazne, već je stranke same ugovaraju. Priznanje krivičnog djela podrazumijeva priznanje svih navoda optužnice, te se stoga stepen krivice, okolnosti izvršenja djela i druge činjenice iz optužnice smatraju nespornim i ne podliježu daljem dokazivanju. Sud može odbiti sporazum ukoliko smatra da je predložena kazna zakonita, ali da je neprimjerena konkretnom slučaju, odnosno, da ne ispunjava svrhu zbog koje se izriče.
Preduslovi koje je potrebno ispuniti da bi sud usvojio sporazum su definisani Zakonom o krivičnom postupku. Propisano je da će sud rješenjem usvojiti sporazum o priznanju krivice i donijeti odluku koja odgovara sadržini sporazuma, ako utvrdi:

da je okrivljeni svjesno i dobrovoljno priznao krivično djelo, odnosno krivična djela koja su predmet optužbe, da je priznanje u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta i da je isključena mogućnost priznanja okrivljenog u zabludi;
da je sporazum zaključen u skladu sa članom 301 Zakonika kojim se određuje predmet sporazuma;
da okrivljeni potpuno razumije posljedice zaključenog sporazuma, a naročito da se odriče prava na suđenje i prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazuma;
da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog;
da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.

Primjena sporazuma o priznanju krivice u praksi

Primjena instituta sporazumnog priznanja krivice u stalnom je rastu, od uvođenja u pravni sistem Crne Gore, od 2010. godine. Nakon više od trinaest godina primjene, može se konstatovati da se ovaj vid skraćenog postupka sve češće primjenjuje u praksi crnogorskih pravosudnih organa.

U periodu od 2010. godine do kraja 2021. godine, zaključeno je ukupno 2048 sporazuma o priznanju krivice, prema podacima iz izvještaja o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva. Od 2010. godine do 2016. godine taj broj je bio značajno manji što je ukazivalo na nedovoljnu spremnost i interesovanje tužilaca, optuženih i njihovih branilaca da iniciraju pregovore o zaključivanju sporazuma o priznanju krivice.
U kasnijem periodu, broj zaključenih sporazuma se značajno uvećao, a u najvećem obimu sporazume su zaključivali tužioci Osnovnog državnog tužilaštva Podgorica, Vrhovnog državnog tužilaštva i Specijalnog državnog tužilaštva.

Slijedi uporedni pregled ukupnog broja zaključenih sporazuma o priznanju krivice po godinama, od 2010. godine do kraja 2021. godine, po podacima Tužilačkog savjeta, kao i po tužilaštvu za 2019., 2020. i 2021.

2010	3
2011	14
2012	24
2013	14
2014	15
2015	53
2016	167
2017	240
2018	298
2019	371
2020	559
2021	290
UKUPNO	2048

Tabela 1: Zaključeni sporazumi o priznanju krivice po godinama (2010 – 2022)

**Grafik 1: Broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice (2010-2022) prema podacima Tužilačkog savjeta**

Državno tužilaštvo	2019	2020	2021
ODT Bar	2	4	7
ODT Berane	0	0	2
ODT Bijelo Polje	42	8	11
ODT Cetinje	10	2	15
ODT Herceg Novi	20	9	14
ODT Kolašin	1	0	2
ODT Kotor	6	10	1
ODT Nikšić	9	6	6
ODT Plav	0	0	0
ODT Pljevlja	1	0	0
ODT Podgorica	100	247	81
ODT Rožaje	11	1	0
ODT Ulcinj	6	2	6
VDT Bijelo Polje	3	7	12
VDT Podgorica	110	151	74
SDT	50	112	65
UKUPNO	371	559	296

Tabela 2: Pregled zaključenih sporazuma o priznanju krivice na osnovu Izvještaja Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2019. 2020 i 2021. godinu

Analizom podataka iz godišnjih izvještaja Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva, uočeno je da postoji neujednačenost u pogledu načina izvještavanja od strane državnih tužilaštava, pa s tim u vezi dovodi se u pitanje relevantnost konačnog broja zaključenih sporazuma i lica. U izvještaju o radu Sudskog savjeta nema podataka o broju presuda na osnovu sporazuma o priznanju krivice na nivou svih sudova, zbog čega ti podaci neće biti obrađeni.

Podaci su takođe nedostupni i kada su u pitanju žalbe i imovinsko pravni zahtjevi u kojima su sudovi odlučivali u sklopu sporazuma.

U odnosu na najveći broj zaključenih sporazuma po tužilaštvu, podaci pokazuju da prednjače ODT Podgorica, ODT Bijelo Polje, VDT i SDT.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici
U periodu od 2010. do 2013. godine, ODT Podgorica nije zaključivalo sporazume sa okrivljenima. Od 2014. do 2021. godine zaključeno je ukupno 650 sporazuma. Od ovog broja, na predlog branitelja zaključeno je 548, a na predlog tužioca 102 sporazuma. Od sporazuma koji su zaključeni na predlog tužioca, svi su zaključeni 2017. godine. Svih ostalih godina su svi sporazumi zaključeni isključivo na predlog branioca.

Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju
Ukupan broj zaključenih sporazuma je 151 i svi sporazumi zaključeni su na predlog tužilaštva. Najviši broj zaključenih sporazuma po godini bio je 2018. i to 41, odnosno 2019. godine i to 45 sporazuma.

Više državno tužilaštvo u Podgorici
Za period od 2010. do 2022. godine, VDT je zaključio 442 sporazuma o priznanju krivice. Svi sporazumi su zaključeni na predlog branioca okrivljenih lica, dok nije bilo predloga od strane tužilaštva. Isto tako, najveći broj sporazuma zaključen je 2019. i 2020. godine sa 112, odnosno 177 zaključenih sporazuma.
Specijalno državno tužilaštvo
U periodu od 2010. do 2021. godine, ukupan broj zaključenih sporazuma bio je 314, za 810 lica, od čega 6 pravnih, kada broj zaključenih sporazuma drastično opada. Imajući u vidu kontinuirane i precizne kritike Evropske komsije, kao i promjene u tužilačkoj organizaciji, posebno izbor novog Specijalnog državnog tužioca, može se zaključiti da su upravo ova dva elementa uticala na značajno smanjenje zaključenih sporazuma. Nijedan od zaključenih sporazuma nije zaključen na predlog SDT-a.
Praksa pokazuje visoku zastupljenost sporazuma o priznanju krivice u radu SDT-a, kod krivičnih djela organizovanog kriminala i koruptivnih krivičnih djela.

SDT preduzima brojne aktivnosti na polju otkrivanja i procesuiranja počinioca krivičnih djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala. Prema raspoloživim podacima, sporazume o priznanju krivice najčešće su potpisivali predstavnici velike i srednje privrede, kao i lokalni funkcioneri, ali uz konfiskaciju nižih iznosa imovinske koristi u odnosu na visinu pretpostavljene koristi koju su kriminalne organizacije i njihovi članovi stekli kriminalnim aktivnostima, kao i uz izricanje nižih kazni od onih koje se, u pravilu, izriču u sudskom postupku. Na ovaj problem je ukazala i Evropska komisija u nedavno objavljenom Radnom dokumentu o stanju u poglavljima 23 i 24, u kojem je navedeno da kazne obezbijeđene kroz sporazume o priznanju krivice, podrazumijevaju nekoliko mjeseci zatvora i nekoliko hiljada eura novčane kazne.1 Tako su primjenom ovog instituta okončani neki od najkompleksnijih slučajeva, poput tzv. slučaja ’’Budva’’. To što se mnogi takvi predmeti završavaju u ranoj fazi krivičnog postupka, može negativno uticati na izgradnju još uvijek nedovoljno razvijene sudske prakse u oblasti koruptivnih krivičnih djela, posebno u korelaciji sa malim brojem pravosnažnih osuđujućih presuda za krivična djela korupcije na koji je nedavno ukazala Evropska komisija.2

Posmatrajući period od 2010. do 2021. godine, te broj zaključenih i od strane sudova prihvaćenih sporazuma o priznanju krivice, evidentno je da je broj sporazuma na nivou svih tužilaštava i sudova u konstantnom porastu. Svi osnovni sudovi, osim suda u Pljevljima, imaju zaključene sporazume o priznanju krivice.

1 Radni dokument Evropske komisije o stanju u poglavljima 23 i 24, novembar 2019. godine, op.cit. str. 7.
2 Ibid, str. 7.

Efekti i izazovi u primjeni
Istraživanje efekata primjene sporazuma o priznanja krivice nakon 13 godina aktivne primjene, koje su sproveli CIN CG i CEGAS od 2019. do 2022. godine, ukazuje na to da su se definisane prednosti sporazuma o priznanju krivice u značajnom broju slučajeva pretvorile u svoju suprotnost.

Ključni izazovi u primjeni sporazuma o priznanju krivice vezani su za opseg krivičnih djela na koja se ovaj institut odnosi, kao i na pitanje kaznene politike. Nije postignut odgovarajući balans između učinjenih krivičnih djela i izrečenih sankcija. Transparentnost postupka je na izuzetno niskom nivou. Sporazumi nijesu dostupni na zvaničnim web stranicama nadležnih institucija. Dodatno, finansijski efekti sporazuma su prisutni, međutim rezultati u finansijskim istragama u slučajevima tzv. visoke korupcije ostali su izuzetno skromni i primjena instituta nije doprinijela unaprijeđenju.

**Grafik 2: Ključni izazovi u primjeni sporazuma o priznanju krivice**

Analiza zaključenih sporazuma o priznanju krivice za posmatrani period pokazuje da se sporazumi zaključuju za najteža krivična djela, kao što su trgovina ljudima, nasilje u porodici, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, čak i kada je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Takođe, sporazumi se često zaključuju i za krivična djela organizovanog kriminala i visoke korupcije.
Ove sporazume prati neadekvatna kaznena politika koja je u najvećem broju slučajeva ispod zakonskog minimuma. U postupku odmjeravanja kazne, sudovi su u velikom broju predmeta primjenjivali institut ublažavanja kazne i izricali kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Dodatno, u praksi je primijećeno i da državni tužioci zaključuju sporazume sa licima koja su više puta osuđivana (neka lica čak i do 12 puta), dok su na drugoj strani sudovi takve sporazume prihvatali, čime je pravosudni sistem doveo u pitanje postizanje svrhe kažnjavanja.
Nepredvidljive zakonske kazne izazov su za sve stranke u postupku. Nepostojanje preciznih smjernica od strane Tužilačkog savjeta o primjeni i preduslovima za zaključivanje sporazuma je značajan nedostatak koji uzrokuje većinu navedenih izazova u primjeni.
Analiza je pokazala da ne postoje ni uputstva kod zaključivanja sporazuma o priznanju krivice za krivična djela organizovanog kriminala i visoke korupcije i pranja novca, kao ni kod naročito osjetljivih krivičnih dijela kod kojih postoje posebno osjetljive žrtve.
U strukturi krivičnih sankcija dominiraju kazne, pri čemu su u značajnom dijelu primijećene kazne koje
se izdržavaju u prostorijama za stanovanje.

Značajnu prepreku u prikupljanju podataka i analizi efekata primjene predstavlja činjenica da se presude na osnovu sporazuma o priznanju krivice ne objavljuju na internet sajtu sudova, a pokazalo se izazovnim prikupiti i statističke podatke o broju zaključenih sporazuma. Problem predstavlja i činjenica da se statistički podaci Tužilačkog i Sudskog savjeta razlikuju, kao i podaci dobijeni ZSPOI putem od strane tužilaštava.

Izvještaji Evropske komisije za Crnu Goru u odnosu na primjenu sporazuma o priznanju krivice

U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz 2020. godine navedeno je da Crna Gora treba da poboljša ostvarene rezultate na suzbijanju i sprječavanju korupcije, uključujući i nametanje djelotvornih sankcija i preduzimanje konkretnih mjera da se priznanje krivice ograniči na izuzetne slučajeve, kako bi se poboljšala transparentnost i kredibilitet odgovora pravosuđa na korupciju kroz više odvraćajuću i dosljedniju kaznenu politiku. U oblasti borbe protiv organizovanog kriminala Crna Gora je pozvana da preduzme konkretne mjere za ograničavanje primjene sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se povećala transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz više odvraćajuću i dosljedniju politiku sankcionisanja.
Identične ocjene su ponovljene i u Izvještaju iz 2021. godine, da bi u posljednjem Izvještaju Evropske komisije (2022) bili notirani konkretniji problemi u vezi primjene instituta sporazuma o priznanju krivice: Korišćenje sporazuma o priznanju krivice mora se primjenjivati s krajnjom pažnjom, u prave svrhe i uz poštovanje svih potrebnih mjera zaštite. Pravna analiza troškova i koristi u interesu pravde treba da se sprovodi sistematski kada se koristi ovaj mehanizam. Ni u kom slučaju sankcije ne mogu biti ispod zakonskog minimuma. Da bi se poboljšala njegova djelotvorna upotreba, potrebno je izraditi smjernice za specijalizovane sudove i tužilaštva.
Sporazumi o priznanju krivice i dalje su bili široko korišćeni u slučajevima organizovanog kriminala i rezultirali su zatvorskim kaznama, novčanim kaznama i oduzimanjem imovine, što su bile nesrazmjerno niske kazne s obzirom na težinu krivičnog djela. Kazne u kontekstu sporazuma o priznanju krivice kretale su se od 2 i po mjeseca do 3 godine i 8 mjeseci zatvora, a novčane kazne od 1 500 do 50 000 eura. Sporazume o priznanju krivice treba koristiti oprezno i treba ih regulisati primjenom smjernica za poboljšanje transparentnosti i kredibiliteta pravosudnog odgovora na organizovani kriminal, kao i za obezbjeđivanje odvraćajuće i dosljednije politike kažnjavanja.
S tim u vezi, zaključeno je da Crna Gora tek treba da riješi neke sistemske nedostatke koji postoje horizontalno u sistemu krivičnog pravosuđa, uključujući način na koji sudovi postupaju po predmetima organizovanog kriminala, što će zahtijevati odvraćajuću politiku određivanja kazni i reviziju korišćenja sporazuma o priznanju krivice u slučajevima organizovanog i teškog kriminala.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaključci
Institut sporazuma o priznanju krivice ima sve veći uticaj na praksu pravosudnih institucija u Crnoj Gori, iz razloga koji su opravdano vezani za povećanje efikasnosti krivičnog postupka, brže rješavanje predmeta i smanjenje troškova, pod uslovom da je procedura sprovedena u skladu sa zakonom i da se kazne kreću u rasponu koji zakon određuje.
Međutim, prednosti sporazuma o priznanju krivice su se u značajnom broju slučajeva pretvorile u svoju suprotnost, jer pravosudni organi nisu pronašli način za ograničenje upotrebe sporazuma za određena krivična djela, zaštitu interesa pravičnosti i prava oštećenih. Sporazumi o priznanju krivice se zaključuju za krivična djela koja, imajući u vidu način izvršenja i/ili posljedice, ne bi trebalo da budu predmet sporazuma ili bi trebalo da to bude rijetka praksa opravdana okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Prema podacima iz godišnjih izvještaja o radu Tužilačkog savjeta, u periodu od 2010. godine primjećuje se kontinuirani rast zaključenih sporazuma o priznanju krivice sve do 2021. godine, kada broj zaključenih sporazuma drastično opada. Imajući u vidu kontinuirane i precizne kritike Evropske komsije, kao i promjene u tužilačkoj organizaciji, posebno izbor novog Specijalnog državnog tužioca, može se zaključiti da su upravo ova dva elementa uticala na značajno smanjenje zaključenih sporazuma.
Iz dosadašnjeg dijela Izvještaja, i na osnovu prikupljenih i prikazanih podataka, se može zaključiti da su primarni izazovi u primjeni sporazuma o priznanju krivice vezani za opseg krivičnih djela na koja se ovaj institut odnosi, kao i na pitanje kaznene politike. Naime, sporazume o priznanju krivice ne bi trebalo zaključivati za teška krivična djela (poput organizovanog kriminala, visoke korupcije, trgovine drogom, oružjem i ljudima) što je moguće shodno važećem zakonodavstvu i čini visok procenat u ukupnom broju zaključenih sporazuma. Osim toga, Krivičnim zakonikom Crne Gore bi trebalo jasno propisati uslove za smanjenje kazne u određenim granicama u slučaju sporazuma o priznanju krivice, kako bi se postigla koherentnija kaznena politika.
Indikativno je da se kao inicijatori zaključenja sporazuma o priznanju krivice u najvećem broju slučajeva javljaju okrivljeni i branioci. Posebno zabrinjava što u slučajevima VDT i SDT nijedan sporazum nije iniciran od strane tužilaštva.

U postupku odmjeravanja kazne, sudovi su velikom broju predmeta primjenjivali institut ublažavanja kazne i izricali kazne ispod zakonom propisanog minimuma, iako ZKP jasno propisuje da sporazum mora da bude u skladu sa interesima pravičnosti i da sankcija mora odgovorati svrsi zbog koje je izrečena.

Takođe, u praksi je primijećeno i da državni tužioci zaključuju sporazume sa licima koja su više puta osuđivana (neka lica čak i do 12 puta), dok su na drugoj strani, sudovi takve sporazume i prihvatali, čime je pravosudni sistem doveo u pitanje postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 32 KZ CG.
Sudovi u visokom procentu potvrđuju sporazume. Praksa pokazuje da je uloga suda formalne prirode, dok sudovi rijetko provjeravaju da li su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za zaključenje sporazuma na strani osumnjičenog/optuženog.
Transparentnost nije na zadovoljavajućem nivou i presude po zaključenim sporazumima nisu dostupne na internet adresi nadležnog suda.

Preporuke
Ograničiti mogućnost zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica.

Tužilački savjet i VDT treba da donesu smjernice o radnjama u postupku zaključenja sporazuma o priznanju krivice koji će na detaljan način urediti sprovođenje radnji tužilaca u ovom postupku, čime će se uticati na otklanjanje nekonzistentne prakse kada je riječ o radnjama koje tužioci na nivou osnovnih državnih tužilaštava preduzimaju u procesu pregovora o zaključenju sporazuma o priznanju krivice. Smjernice treba prioritetno da riješe pitanja odmjeravanja kazne, koje ne mogu biti ispod zakonskog minimuma u ovim slučajevima.
U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve.
Ujednačiti metodologiju pripreme izvještaja državnih tužilaštava u vezi sa zaključenim sporazumima o priznanju krivice. Preispitati uzroke različitih podataka u izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta, u dijelu ukupnog broja zaključenih sporazuma.
Preispitati kaznenu politiku dosadašnjih sporazuma o priznanju krivice, posebno za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kako bi se obezbijedila ujednačenost kaznene politike na nivou suda.
Unaprijediti transparentnost pravosudnih organa, na način što će se presude na osnovu sporazuma o priznanju krivice redovno i blagovremeno objavljivati na internet sajtu sudova i uložiti napore na poboljšanju internet portala sudova i državnih tužilaštava.

Avgust 2023.
Istraživanje je podržala Ambasada Kraljevine Holandije u sklopu projekta “Istraživanje istraga”

27.08.2023

Lalatović: Zborove mjesnih zajednica vide kao partijsko nadmetanje

Tim CEGAS-a je u cilju razvoja neposredne demokratije kroz oživljavanje i osposobljavanje mjesnih zajednica razgovarao sa sekretarom Sekretarijata za lokalnu samoupravu Nikšića, Duškom Lalatovićem. Građani u različitim Opštinama, samim tim i mjesnim zajednicama, imaju različite zahtjeve, pa su tako i servisi za građane drugačije organizovani. Ipak, za funkcionisanje MZ postoje neki osnovni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni i na primjeru Opštine Nikšić možemo vidjeti to kako se lokalna samouprava suočava sa posledicama dugogodišnjeg zanemarivanja mjesnih zajednica i šta može i planira da promijeni.

1.Kako funkcionišu mjesne zajednice u Nikšiću?

– Mjesne zajednice u Nikšiću nijesu bile funkcionalne. Od 32 mjesne zajednice samo su četiri funkcionisale. Mjesne zajednice nijesu imale predsjednika, Savjet, Nadzorni odbor. Pretprošle godine smo donijeli Odluku i formirali smo organe u gotovo svim MZ, samo su 4 ostale koje trenutno ne finkcionišu. To su gradske MZ, ali nije problem, jer postoje poslovni sekretari, referenti kojima se građani mogu obratiti sa svojim zahtjevima. Sekretarijat za lokalnu samoupravu je pokušao u dva navrata da formira organe MZ, ali nije se sakupio dovoljan broj ljudi da bi izbor bio legitiman. Ljudi to pogrešno doživljavaju, kao izbore i partijsko nadmetanje, dakle u tome je problem. Nakon formiranja organa MZ Sekretarijat za lokalnu samoupravu istakao je na sajtu kontakte novih predsjednika MZ, Odluku, i to je korak naprijed, a sve u cilju lakšeg pristupa stanovnika MZ.

U svim MZ Sekretarijat za lokalnu samoupravu je organizovao zborove, o kojim postoji dokumentacija, kojom prilikom su izabrani Savjeti, predsjednici MZ i Nadzorni odbori.

Zborovi za MZ koje nemaju kancelarije su se održavali u sali Skupštine Opštine.

MZ Župa i MZ Ozrinići su primjer funkcionalnih MZ. Rade sve javno i transparentno i konkretnim stvarima se bave. Mogu da pohvalim rad te dvije mjesne zajednice.

2. Da li su nadležnosti u svim MZ u Opštini Nikšić iste?

– Shodno sistematizaciji postoje šefovi mjesnih kancelarija u udaljenim MZ, koji imaju samo matične knjige vjenčanih, oni su ujedno i matičari, mogu da vjenčavaju i daju izvode iz matične knjige vjenčanih. Nijesu nadležni za izvode iz matične knjige rođenih, to je negdje od 2014.godine u nadležnosti MUP-a. Postoje eventualno stare knjige, ali su one skenirane i to je sad nadležnost MUP-a.

3.Da li MZ u Nikšiću imaju funkcionalne kancelarije, kontakt telefon, mejl?

– U Nikšiću je problem to što postoje mjesne zajednice koje nemaju kancelarije, to su ranije bili tzv. Socijalistički domovi mjesnih zajednica koji su mahom u lošem stanju i ruinirani. Postoje inicijative da se popravljaju i adaptiraju. U suštini, nikada Opština nije imala obavezu da to održava i gradi. U većini MZ su nefunkcionalne kancelarije mjesnih zajednica.

Još jedan problem je što se dio objekata (Domova MZ) vodi na državu. Problem je da im prikopčamo struju, vodu jer imaju dugove od ranije. Postoje MZ koje imaju i poslovne prostore, o tome se stara Direkcija za imovinu, za poštovanje ugovora o zakupu i naplatu potraživanja vezano za ugovore, mada je toga jako malo.

Za Ugovore o zakupu je nadležna Direkcija za imovinu, ako je ona ustupila prostor mjesnoj zajednici. Direkcija za imovinu treba da formira komisiju, koja bi obilazila te objekte i vodila računa o tome da li se izmiruju obaveze i slično.

Moguće je da u narednom periodu otvorimo mejl za mjesne zajednice, za sada je na sajtu kontakt predsjednika MZ, što je u ovom momentu optimalno. Ukoliko bude zainteresovanih predsjednika MZ Sekretarijat za lokalnu samoupravu će naravno pomoći u realizaciji.

4.Kako opština finansira MZ?

– Što se tiče finansiranja MZ, ne znam da li je obuhvaćeno budžetom za ovu godinu. U Nikšiću je veliki broj mjesnih zajednica i sve one imaju svoje potrebe, a sredstva koja bi u ovom momentu opredijelila Opština bi bila neznatna. Postoje MZ koje se nečim bave, rade, prikupljaju donacije, nakon čega Opština pomogne donacijom u skladu sa mogućnostima kada naprave neki projekat, od interesa za cijelu MZ.

Nagomilani su bili računi za struju i vodu, svuda su dugovi, postoje mjesne zajednice sa dugom od oko 20.000 eura za struju. Svaka od tih MZ ima probleme koji su naslijeđeni. Sekretarijat za lokalnu samoupravu nije nadležan da rešava te probleme, on je formalno-pravno tu da formira mjesne zajednice i da vodi registar, nadležni su neki drugi sekretarijati. Jako je teško doći do odgovornosti za to imajući u vidu prethodni period od 20-ak godina.

Formalno-pravno kad se donese odluka o izboru organa MZ, Sekretarijat za lokalnu samoupravu ih upiše u registar, nakon čega stiču status pravnog lica, imaju svoj račun, svoj PIB. Neki računi mjesnih zajednica su blokirani, neki su funkcionalni. Sekretarijat za lokalnu samoupravu nema nadležnost vezano za novčana sredstva, to kontroliše Nadzorni odbor mjesne zajednice, kao i trošenje novca. Organi MZ su decentralizovani, sami odlučuju kako će trošiti novac.

Predsjednik MZ ne prima nikakvu naknadu. Što se tiče Odluke, predviđeno je da je rad u mjesnoj zajednici volonterski. Bilo je inicijative da se taj rad plaća, ali to bi stvorilo ogroman broj faktički zaposlenih. Članovi Savjeta i Nadzornog odbora bi tražili da i oni primaju neki novac i a ne znam ko bi to isfinansirao. Imamo 32 MZ u Nikšiću, i to bi predstavljalo veliki izdatak. U MZ koje imaju sopstvene izvore prihoda i izvjesne donacije, postoji mogućnost da se predsjedniku MZ odredi naknada iz sopstvenih prihoda.

Mjesne zajednice su počele da predaju zahtjeve preko Prijemnog biroa, tj. pisarnice, za svoje potrebe, što ranije nije bio slučaj, s obzirom na to da su funkcionisale samo za vrijeme izbora. Zahtjev se kasnije upućuje nadležnom Sekretarijatu, Službi predsjednika, Direkciji za imovinu.. Postoji veliki broj zahtjeva i sve je nemoguće riješiti u kratkom periodu.

Od momenta kad su MZ formirane u Nikšiću, mogu da apliciraju za razne projekte. Otvorene su nove mogućnosti i sada je na Organima MZ da te mogućnosti iskoriste a sve u cilju razvoja i napretka istih.

26.08.2023

Radulović: MZ Župa Nikšićka nema nijedan euro od boksita, već samo napuštene rudokope

U cilju boljeg funkcionisanja MZ i boljeg razumijevanja rada Savjeta, tim CEGAS-a je razgovarao sa Radulović Dragoljubom, koji je u rukovodstvu Savjeta MZ Župa Nikšićka poslednjih 7 godina. Profesionalno iskustvo gospodina Radulovića nam ukazuje na konkretne probleme u sistemu lokalne samouprave koji onemogućavaju funkcionisanje i razvoj MZ, ali i upućuje nas smjernicama na izmjenu Odluke o MZ i razvoj neposredne dremokratije.

Koji faktori sprečavaju Savjete MZ da budu ravnopravan činilac u društvenoj zajednici, odnosno ravnopravan partner prilikom donošenja odluka koje se tiču neke teritorije?

– Na osnovu sedmogodišnjeg iskustva u rukovođenju Savjeta MZ Župa Nikšićka vidljivi su veliki nedostaci koji su proizašli iz same Odluke o MZ koju je krajem 2021.god. donijela Opština Nikšić, a koji su veliki teret u funkcionisanju samih Savjeta MZ.

Na početku je dovoljna činjenica da Savjet MZ nema ni jednog centa finansiranja ni od Opštine, ni od države, odnosno njenih institucija. Samim tim je jasno da ni predsjednik Savjeta MZ, ni članovi Savjeta, nemaju nikakve novčane nadoknade za svoj rad, već sve što rade je na volonterskoj osnovi.

Odnos lokalne samouprave prema mjesnoj zajednici najbolje se vidi kroz primjer naše mjesne zajednice.

Da li je Vaša mjesna zajednica u povoljnijoj poziciji činjenicom da je bogata prirodnim mineralnim sirovinama?

– Činjenica da je naša mjesna zajednica bogata prirodnim mineralnim sirovinama, umjesto da nam je prednost i garant razvoja nama predstavlja samo teret i devastacije okoline. Po osnovu koncesije za eksploataciju rude boksita svake godine se u budžet Opštine i u budžet države sliva minimum oko 700.000 eura, a naša mjesna zajednica nema ni jedan euro da se slije na naš ziro račun od tih sredstava. Kroz druge razne oblike sa teritorije naše MZ se slije u budžete Opštine još najmanje 800.000 eura. I pored ovoga, mi nemamo nikakvih uslova za normalno funkcionisanje Savjeta, odnosno da mi kao mjesna zajednica, na osnovu svih tih sredstava opredjeljujemo prioritetne programe i projekte koji bi rješavali probleme naših stanovnika, nego se osjećamo kao stranci na svome.

Kakav je odgovor institucija na Vaše apele?

– Ono što je vidljivo je da svaka kritika koja ide prema institucijama ne nailazi na dobar odgovor, čak dolazimo u situaciju ignorisanja i izbjegavanja bilo kakvog razgovora, što svakako dovodi u ‘’pat’’ poziciju rad samog Savjeta. Višedecenijska praksa odnosa prema Savjetima mjesnih zajednica se nije mijenjala, pa ljudi koji rukovode samim opštinama, nastoje da na čelo mjesnih zajednica i u sastave samih Savjeta MZ izguraju partijski podobne kadrove kako bi imali uticaj na rad samih Savjeta MZ.

Iz razgovora sa predstavnicima drugih mjesnih zajednica skoro pa da su isti problem, a postoje i Savjeti MZ koji nemaju ni prostorije u kojima bi normalno funkcionisali.

Da li su građani i građanke zainteresovani za rad Savjeta MZ?

– Izražena je velika pasivnost stanovnika MZ prilikom samog izbora Savjeta, jer su isti izgubili povjerenje u njihov rad, loše su informisani ili ih ne zanima volonterski rad. Veoma mali broj žena učestvuje u radu MZ, pa u samom Savjetu MZ Župa nema, od ukupno 13 članova, ni jedna žena, a ni to nije definisano samom odlikom o MZ.

Sami način izbora članova Savjeta je sporan, jer se isti biraju na zborovima na kojima jedva da se skupi, a u većini slučajeva ni ne skupi, potreban broj stanovnika datog naselja, a novom odlukom je predviđeno da to bude 5%.

Realno gledano, svaki Savjet mjesnih zajednica zbog ovakvog odnosa samo figurira i ne služi svrsi svoga izbora.

Kako unaprijediti rad Savjeta MZ?

– Potrebno je:

-Promijeniti izbor članova Savjeta MZ i samog predsjednika mjesne zajednice na način što bi taj izbor bio indentičan izboru odbornika u nekoj opštini, jer bi tako sami Savjet imao svoj puni legitimitet;

-Kroz budžet opština i Ministarstva za lokalnu samoupravu opredijeliti sredstva za funkcionisanje Savjeta MZ;

-Predsjednik Savjeta MZ treba da ima mjesečnu nadoknadu za svoje djelovanje, ne manju od minimalne cijene rada. Ova nadoknada se može i regulisati na osnovu veličine teritorije, broja stanovnika…

-Prije određivanja predloga budžeta treba sa Savjetom mjesne zajednice precizirati koji su to prioritetni projekti koji bi morali biti realizovani kroz budžet, a ne kao do sada da se od strane Opštine predloži budžet, pa se onda na javnim raspravama daju primjedbe, od kojih se praktično nijedna ne usvoji;

-Da mjesne zajednice sa čijih teritorija se vrši eksploatacija mineralnih sirovina imaju zagarantovan prihod, ne manji od 60% ubiranih koncesija, koji bi išao isključivo za potrebe mjesta i realizovanje projekata u istom;

-Da se prilikom izbora samog Savjeta sa opštinom precizira koji su to projekti koje se moraju raelizovati u toku trajanja mandata samog Savjeta;

Ovo je samo dio aktivnosti koje bi trebalo zakonski urediti, jer sve drugo nije dobro i minimizira mjesne zajednice i njihove Savjete, tj. njihovo djelovanje je bespredmetno i nema potrebu postojanja.

Sigurno je da postoji još niz drugih prijedloga i primjera kako unaprijediti rad samih Savjeta MZ, ali to bi zahtijevalo mnogo dublju analizu, ali vjerujem da ćemo zajednički nastojati da od Savjeta MZ stvorimo institucije koje će biti poštovane i čiji glas će se čuti na pravi način.

23.08.2023

Kontrolisati sve prostore date na korišćenje mjesnim zajednicama

Centar za građanske slobode (CEGAS), već punu deceniju govori o nesvrsihodnosti i zloupotrebi mjesnih zajednica, isključivo u partijske svrhe, kao i zloupotrebu prostora koji im se daje na korišćenje od strane Glavnog grada i ostalih opština u Crnoj Gori.

Princip neposredne demokratije i decentralizacije nikada nije zaživio, a više puta smo upozoravali na činjenicu da je Zakon o lokalnoj samoupravi još 2003. godine jasno odredio principe funkcionisanja mjesnih zajednica u korist građana i građanki, odredivši mjesne zajednice kao pravna lica sa mogućnošću nezavisnog djelovanja, a sve u cilju što većeg učešća građana i građanki u okviru najužih lokaliteta.

CEGAS je apelovao na protiv-pravno korišćenje prostorija, koje su se davale u podzakup fizičkim licima zarad sticanja materijalne koristi, a na naša pitanja iz Sekretarijata za loklanu samoupravu Glavnog grada dobili smo odgovor da su ugovori sa Udruženjem penzionera raskinuti, kao i da je tržišna inspekcija uspjela zatvoriti tri sporna objekta.

Zbog opšteg interesa i prava javnosti da zna, očekujemo od Glavnog grada spisak svih prostorija koje su date u zakup kao i ugovore o zakupu, uz jasno obavještenje šta je od prostorija dato na korišćenje mjesnim zajednicama.

Podsjećamo da su mjesne zajednice u najčešće zapuštenim objektima, bez interneta i računara za rad, zvaničnih brojeva žiro računa i posebnog izdvajanja iz opštinskih budžeta, sa otvorenim pitanjem – “Koji opštinski poslovi su delegirani ovim tijelima?”.

Ako uzmemo u obzir da su se zborovi građana jedino održavali zbog izbora rukovodstva i eventualne rasprave o DUP-u, dok inicijativa skoro da nije ni bilo, jasno je da one nijesu mogle osigurati napredak neposredne demokratije društva.
Odluke o radu mjesnih zajednica najčešće su zaostale u davno minulom vremenu, pa neke datiraju i iz 2005. godine, dok neke koje su se “promijenile” identične su u odnosu na ranije, ako izuzmemo u obzir datum njihovog donošenja.

CEGAS smatra da se predstavnici mjesnih zajednica moraju birati neposredno, a da ovo pravno lice mora dobiti adekvatan tretman i po pitanju prostora i izdvajanja iz budžeta, uz jasno otvaranje ka građanima i građankama.

18.08.2023

Kontinuitet nečinjenja se nastavlja

Ako uzmemo u obzir da smo nezakoniti izbor vd VDT-a opet “ozakonili”, na šta nas je i u poslednjem izvještaju i upozorila Evropska komisija, onda je jasno da se kontinuitet netalasanja i nečinjenja nastavlja. Nasilno prekidanje disciplinskih postupaka, jednak način ocjenjivanja tužilaca i nesvrsishodnost postojanja brojnih komisija unutar Tužilačkog savjeta, uz izbor vd VDT-a na pravno upitan način, može biti jedan od karakteristika prethodnog vd stanja, koje se sada, već je izvjesno, nastavlja narednih 6 mjeseci.

Ohrabruje saznanje da je disciplinska tužiteljka, Nišavić, pokrenula žalbeni postupak protiv odluke Tužilačkog savjeta, kojom je odbijen optužni predlog protiv tužiteljke Lepe Medenice, gdje je i stručna i laička javnost uskraćena za saznanje istine, a o čemu je bilo puno riječi.

Nastavlja se, sada je i očigledno, jednaka saglasnost jednih nasuprot stavu predstavnika nevladinog sektora i Ministarstva pravde.

Na to koliko smo spremni za reformu jasno ukazuje činjenica da se i pravilo dobre prakse u dijelu raspisivanja javnog poziva za vd VDT-a prevazilazi, pod velom neophodnog kontinuiteta, koji nam ni u poslednjim primjerima nije dao potreban rezultat.

08.08.2023

Nizak broj osnovanih pritužbi na rad državnih tužilaca i dalje trend Tužilačkog savjeta

Činjenicom da je od ukupnog broja od 667 podnesenih pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca u pogledu zakonitosti rada za poslednjih 7 godina svega 39 pritužbi proglašeno osnovanim, objektivnost ovakvog sistema funkcionisanja i u normativnom i u institucionalnom smislu dovodi se u pitanje, zaključio je CEGAS prilikom izlaganja ključnih nalaza na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva”.

Taj trend se održava i u 2023. godini, pa je od januara do 30.juna 2023. godine od ukupnog broja od 70 pritužbi svega 6 bilo u cjelosti osnovano, a njih 3 djelimično osnovano.

Evropska komisija je više puta navodila da je potrebno revidirati disciplinski i etički okvir za tužioce, kako bi se pojačala objektivnost, proporcionalnost i djelotvornost. Analogno tome, jednako moramo pristupiti i samim pritužbama od strane fizičkih i pravnih lica a sve na račun rada državnih tužilaca u pogledu njihove zakonitosti rada, koje mahom sačinjavaju advokati, kao stručna lica, pa se i ovdje postavlja pitanje, kako je moguća tolika disproporcija, tj. neznatan broj osnovanih pritužbi u odnosu na podnesene.

CEGAS je mišljenja da Komisija koja je nadležna da odlučuje po pritužbama, kao i sami Tužilački savjet, u ovom dijelu moraju imati veće nadležnosti i mogućnosti tokom ovog postupka, kako bi sa sigurnošću mogli donositi objektivne odluke.

CEGAS smatra da je u dijelu povećanja transparentnosti rada Tužilačkog savjeta jako važno sve pritužbe sa odlukama Tužilačkog savjeta nakon anonimizacije okačiti na zvanični sajt ovog tijela.

Podsjećamo da se tokom cjelokupnog postupka prilikom donošenja odluka po pritužbi nikada nije pozvao ni jedan pomenuti tužilac na razgovor od strane pomenute Komisije i Tužilačkog savjeta

19.07.2023

Novi sastav Komisije za Etički kodeks daje isti rezultat kao i raniji

Na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” CEGAS je objavio podatak da je od 2016. do kraja izvještajne 2022.godine, rad Komisije za Etički kodeks bilježio od 2 do 4 predloga za utvrdjivanje povrede načela Etičkog kodeksa, sa razlikom za 2019., kada taj broj iznosi 12 predloga. Uzevši u obzir to da je od 44 podnesena predloga, u periodu od 7 godina (2016-2022.), u samo 6 slučajeva utvrdjena povreda načela Etičkog kodeksa, postavlja se pitanje svrsishodnosti ove Komisije.

Evropska komisija ukazuje na ograničen bilans ostvarenih rezultata u ovom dijelu, i navodi nužnost regilisanja kroz posebna zakonska rješenja. Zakon o državnom tužilaštvu ne propisuje da kršenje Kodeksa predstavlja disciplinski prekršaj i ne utiče na napredovanje tužilaca, takodje, postojanje pravnog lijeka protiv jedne ovakve odluke nije predviđen zakonskim rješenjem.

CEGAS poručuje da princip utvrđenog kršenja pravila načela Etičkog kodeksa mora imati sagledivu posledicu. On mora imati uticaj sa vođenjem disciplinskog postupka kao i načinom ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

CEGAS smatra da mora postojati pravni lijek protiv odluke Komisije o utvrdjenoj povredi pravili Etičkog postupka sa zakonskim uporištem.

18.07.2023

Trenutni sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti je nefunkcionalan

CEGAS je na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” među ključnim nalazima projekta ”Istraživanje istraga” objavio podatak da je od ukupnog broja podnesenih predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca (svega 20) utvrđeno 10 disciplinskih odgovornosti, u periodu od 2016-2022. godine, i zaključio da način vođenja disciplinskih postupaka i utvrđivanje odgovornosti ne vode svrsi.

Cijeneći po broju podnesenih prijava i izrečenih kazni, sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti državnih tužilaca za disciplinske prekršaje u vezi sa vršenjem tužilačke funkcije nije funkcionalan.

CEGAS poziva da ponovo razmotrimo preporuku Venecijanske komisije da na poziciju disciplinskog tužioca bude izabrana osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja disciplinske odgovornosti.

17.07.2023

Učenici filosofije sistemski diskriminisani uprkos nagradama na svjetskim takmičenjima

Centar za građanske slobode (CEGAS) izražava duboku zabrinutost povodom dugotrajne diskriminacije koju filozofija kao predmet susreće u našem obrazovnom sistemu. Ova zabrinjavajuća situacija dovela je do ozbiljnog zanemarivanja filozofije kao discipline u Crnoj Gori, čime se nanosi šteta budućim generacijama i našem društvu u cjelini.

U novoj epizodi podkasta „Diskriminacija“ pod nazivom „Šta sistem uči djecu“, sa profesorkom Filosofije Jasminkom Milošević i poslovnim konsultantom i psihologom Radojem Cerovićem skrenuta je pažnja na mnogobrojne probleme obrazovnog sistema u Crnoj Gori.

Filosofija, kao važan dio šireg obrazovnog spektra, pruža učenicima jedinstvene alate i vještine koje su ključne za razumijevanje svijeta oko nas, kritičko razmišljanje, analizu i argumentaciju. Međunarodna filosofska olimpijada (IPO) je podržana od strane UNESCO-a i uz matematičku se smatra za najprestižnije i najstrožije takmičenje za srednjoškolce na međunarodnom nivou. Od 2012. godine, crnogorski srednjoškolci ostvaruju značajan uspjeh na Međunarodnoj filozofskoj
olimpijadi, osvajajući nagrade i postavljajući našu zemlju na mapu filosofskih dostignuća.

Nažalost, Ministarstvo prosvete Crne Gore i Ispitni centar odbija da prizna Filozofsko državno takmičenje u našem obrazovnom sistemu. Ova nepravedna praksa ne samo da marginalizuje filosofiju, već i ponižava naše filosofske nastavnike i učenike koji su postigli izvanredne rezultate na međunarodnom nivou. Ova situacija je skandalozna i zahtijeva hitno rješavanje kako bismo osigurali ravnopravnost i poštovanje svih predmeta u našem obrazovnom sistemu.

U podkastu, Milošević je skrenula pažnju da od državnih institucija ne mogu da obezbijede ni avionske karte za takmičare, a kamo li ozbiljniju podršku, pa su primorani da učešće finansiraju iz alternativnih sredstava.

Jedan od voditelja, Danilo Đukanović, naveo je da su on i njegove kolege 2017. godine isključeni iz nagrada za državne takmičare, iako je jedini u generaciji te godine osvojio nagradu na takmičenju svjetskog nivoa.

„Posle kad su reagovali na to što me nisu zvali, uprava Gimnazije ,,Slobodan Škerović” mi je poklonila kalendar, hemijsku i notes. Notes je bio koristan, pisao sam recepte kuhinjske za vrijeme studija tu, mislim da ga i dalje imam“, istakao je Đukanović.

U 2018-oj godini, profesorica Jasminka Milošević, bila je domaćin ove prestižne manifestacije u opštini Bar. Bez obzira na diskriminaciju i skandalozan nedostatak podrške, takmičenje je sprovedeno uspješno, na uštrb toga što je profesorka Milošević ostala u ličnim dugovima.

Centar za građanske slobode apeluje na Ministarstvo prosvete i Ispitni centar da hitno preispitaju svoju politiku prema filosofiji i prizna njenu važnost kao integralnog dijela obrazovnog programa. Pozivamo nadležne institucije da donesu odluke koje će garantovati jednakost prava za sve predmete i pružiti podršku filosofiji kao nezamjenjivoj disciplini.

Ovaj apel je takođe usmeren na širu javnost, koja bi trebalo da bude svjesna ove diskriminacije i da podrži naše filosofske nastavnike i učenike koji su ostvarili izuzetne rezultate na međunarodnoj sceni. Pozivamo novinare, medije i građane da podrže našu borbu za jednakost i pravdu u obrazovanju.

22.06.2023

NOVE PREPORUKE SU MINIMUM ZA RAD MJESNIH ZAJEDNICA

CEGAS (Centar za građanske slobode) je, u sklopu projektnih aktivnosti i višemjesečnog bavljenja mjesnim zajdnicama, danas imao sastanak sa sekretarkom Sekretarijata za lokalnu samoupravu , Dragicom Milačić i Borisom Pješivcem, zaduženim za rad MZ u Podgorici.
CEGAS je izložio svoje primarne preporuke predstavnicima lokalne samouprave, u kojima insistira na minimumu uspostavljenih uslova za rad mjesnih zajednica:
 – MZ u svakom trenutku moraju u svojim kancelarijama imati makar jednog predstavnika u predviđenom random vremenu, pa i u trenutku godišnjih odmora;
– Sve MZ moraju biti pokrivene internetom i zvaničnom e-mail adresom, koju do danas ne posjeduju;
– Oformiti posebne sajtove za svaku MZ, na kojima će objavljivati svoje aktivnosti i rad MZ učiniti pristupačnim za sve građane i građanke na isti način, uz ispunjavanje potpune transparentnosti;
– S obzirom na to da su MZ u Zakonu o lokalnoj samoupravi predviđene kao posebna pravna lica, bilo bi poželjno oformiti za svaku od njih poseban broj žiro računa u okviru kojh bi se sakupljala sredstva, ne samo iz opština nego i od ostalih načina koji su predviđeni gorenavedenim zakonom (aktivnosti, donacije, članarine i sl.);
– Korak dalje bilo bi sačinjavanje registara stanovništva po MZ pojedinačno.
Raduje nas činjenica da su se predstavnici Sekretarijata za lokalnu samoupravu usaglasili sa dobrim praksama koje smo naveli, u nadi da će učiniti sve da dođe do realizacije navedenih preporuka u okviru svoje nadležnosti.
Kako je predmet našeg interesovanja posebno bila odluka o davanju prostora Udruženju penzionera, a da se prema pojedinim navodma ta odluka kao takva zloupotrebljavala davanjem tog prostora za stvaranje privatnih ugostiteljskih objekata, dobro je bilo jutros saznati da je takva odluka ukinuta i da je Tržišna inspekcija do sada zatvorila tri takva objekta, kao i da ide u dalju kontrolu, kako navode iz Sekretarijata.
CEGAS će do kraja insistirati na svim navedenim preporukama, a onda kroz dalje istraživanje i djelovanje unaprijediti rad MZ nekim novim.

16.06.2023