Tekst budućeg propisa mogao bi da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano
Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje podržao je na današnjoj sjednici Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO), uz saglasnost članova da tekst mora da pretrpi izmjene i da se na njega mora amandmanski djelovati. “Zeleno” svjetlo, uz jednake sugestije da su izmjene teksta neophodne, Predlog zakona prethodno je istog dana dobio na Odboru za rodnu ravnopravnost.
Tako bi tekst budućeg propisa mogao da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano.
Tamara Vujović, članica oba odbora na kojima je diskutovano o predlogu propisa koji se bavi liječenjem steriliteta, i članica Kolegijuma Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, podsjetila je da je važeći, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, usvojen još 2009, da je skoro istovjetan tekst predložen i u vrijeme prethodne Vlade i da je u međuvremenu arhiviran. Kazala je i da je tokom proteklih godina medicina napredovala, da su desile brojne promjene, a da ih je, zbog toga što nisu dio predloženog teksta, neophodno implementirati u buduće zakonsko rješenje.
Prema riječima Vujović, Predlog zakona neophodno je i dodatno usaglasiti sa direktivama Evropske unije.
Pojasnila je i zbog čega, iako je predlog teksta, kako je rekla, neophodno mijenjati u velikoj mjeri, nisu pristupili pisanju novog zakona.
“Jer smo čuli da je već prošao evropsku proceduru, to je jedno od prelaznih mjerila za poglavlje 28 – Zaštita zdravlja i potrošača. Zato smo se zajednički usaglasili da to budu brojna amandmanska djelovanja, zbog toga što je potrebno donijeti jedan novi zakon u skladu sa savremenim kontekstom, direktivama EU, koji će na najbolji način služiti građanima koji žele da se ostvare kao roditelji”, rekla je ona.
Na sjednicama oba odbora od više učesnika čulo se kako bi budući zakon trebalo da bude liberalniji u odnosu na važeći, ali i u odnosu na predloženo rješenje, pa su najavljeni brojni amandmani.
Kako je saopšteno, Ženski klub i Odbor za rodnu ravnopravnost, od Ministarstva zdravlja, kroz predloge, traže da se, pored ostalog, u zakonu jasno definiše ko ima pravo na postupke medicinski potpomognute oplodnje, posebno u dijelu koji to pravo garantuje ženi bez partnera; da se precizno formuliše norma kojom se propisuje ko sve ima pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupaka MPO i obezbijedi adekvatna sudska zaštita osobama o čijem pravu na liječenje odlučuje komisija.
“Kao još jednu novinu, definisali smo određivanje starosne granice za osobe koje su u procesu MPO i predlog je da se ona sa 43, poveća na 52 godine”, pojasnila je Vujović.
Predloženo je i da se jasno propišu mogućnosti uvoza i izvoza – ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala, te da se razmotri i surogat među srodnicima.
Vujović je kazala da je svjesna da pitanje surogata treba uvesti oprezno, ali i dodala da o toj temi treba da počne da se govori “u skladu sa tendencijama koje kažu da treba omogućiti sve postojeće i moguće načine osobama koje žele da se ostvare kao roditelji”.
Evropski parlament usvojio je krajem juna rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, čiji je predlagač bio hrvatski zastupnik Predrag Fred Matić.
Rezolucijom se, u dijelu koji se odnosi na liječenje neplodnosti, države članice pozivaju da osiguraju da sve osobe reproduktivne dobi imaju pristup liječenju neplodnosti bez obzira na njihov socioekonomski status ili bračno stanje, identitet ili seksualnu orijentaciju… Ujedno, članice se pozivaju da “u pogledu plodnosti primjene holistički, uključiv i nediskriminirajući pristup koji se temelji na pravima, uključujući mjere za sprečavanje neplodnosti, i osiguraju jednak pristup uslugama za sve osobe reproduktivne dobi te dostupnost i pristupačnost medicinski potpomognute oplodnje u Evropi”.
Sjednicama i Odbora za zdravstvo i Odbora za rodnu ravnopravnost prisustvovale su Anka Vukićević, državna sekretarka u resoru zdravlja i, kao gošća, Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS).
Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.
Već petu godinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i većinu ostalih tužilaštava u Crnoj Gori niko ne kontroliše, iako je to predviđeno zakonom.
Zašto to nije rađeno u vrijeme dok je na čelu VDT-a bio Ivica Stanković, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio da dobije odgovor. Služba za odnose sa javnošću aktuelnog vršioca dužnosti VDT-a Dražena Burića izostanak kontrole pravda različitim razlozima – od epidemioloških do nedostatka kadra.
Početkom ove godine VDT je doduše donio odluku o vršenju nadzora nad tužilaštvima za 2017, 2018, 2019. i 2020. Posao je trebalo da završe 2021. godine, ali kako do početka novembra do toga nije došlo, produženi su rokovi. Tako će i 2021. proći bez nadzora najznačajnijih tužilaštava.
Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.
Ništa od toga u ovih pet godina u većini tužilaštava nije rađeno.
U Zakonu o državnom tužilaštvu piše da VDT vrši nadzor nad radom SDT-a, viših i osnovnih tužilaštava neposrednim uvidom u njihov rad i drugim mjerama radi efikasnosti i zakonitosti. Taj nadzor vrši se u skladu sa planom koji donosi vrhovni državni tužilac.
Zakonom je kao teži disciplinski postupak propisano onemogućavanje vršenja nadzora, ali i ako se u postupku nadzora utvrde nepravilnosti i nezakonitosti u radu.
Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva propisano je da Vrhovno državno tužilaštvo vrši analizu svih tužilaštava jednom godišnje.
U dokumentima, koje smo za potrebe ovog teksta dobili slobodnim pristupom informacijama, piše da je nakon više izmjena planova, predviđeno da nadzor nad radom SDT-a i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici započne u novembru ove godine, a da se takva kontrola u Višem tužilaštvu u Bijelom Polju i osnovnim državnim tužilaštvima obavi u decembru.
Međutim, ta kontrola neće biti obavljena ni ove godine, makar ne u najznačajnijim tužilaštvima, uprkos brojnim upozorenjima koja na rad tužilaštava dolaze od strane Evropske unije (EU), ali i dijela domaće stručne javnosti.
Iz VDT-a su za CIN-CG potvrdili da je kontrola nad radom SDT-a rađena samo jednom i to 2017. godine, kada su provjeravali 2016, početnu godinu rada Specijalnog tužilaštva. Od tada je rad glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove organizacije potpuno bez kontrole, iako je upravo SDT ključna institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na najvišem nivou.
Iz VDT-a, međutim, nijesu odgovorili na pitanje šta je utvrđeno provjerom 2017, ali ni zašto već petu godinu ne kontrolišu rad najznačajnijeg tužilaštva u zemlji.
Nadzor je za 2017. i 2018. godinu vršen nad Višim tužilaštvom u Bijelom Polju i osnovnim tužilaštavima u Bijelom Polju, Pljevljima, Kolašinu i Ulcinju, ali ni u tim institucijama nije bilo kontrole u posljednje tri godine.
Međutim iz VDT-a nijesu bili voljni da saopšte ni šta je utvrđeno tim malobrojnim kontrolama, ali ni zašto tek sada najavljuju da će u svim tužilaštvima izvršiti zakonske obaveze za prethodne četiri godine.
Nadležni su nedostatak nadzora u izjavi za CIN-CG pokušali da opravdaju time što su četiri državna tužioca koji su trebali da vrše kontrolu otišla u penziju, te da su dva državna tužioca koja su izabrana u aprilu ove godine upućena na ispomoć u Specijalno drzavno tužilaštvo na period od tri do šest mjeseci. Međutim, svi ti tužioci bili su na pozicijama u ranijem periodu, a kontrola ipak nije vršena.
”Takođe, jedan od razloga nevršenja nadzora jeste i situacija nastala povodom pandemije virusa kovid-19”, navode iz VDT-a.
Pandemija je počela u martu 2020. i nikako nije mogla biti opravdanje za nevršenje zakonskih obaveza u prethodne tri godine.
Marić: Grub propust u radu
Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Boris Marić, za CIN-CG istakao je da je neshvatljivo da tako dugo nije vršen nadzor nad radom tužilaštava, ocjenjujući da se radi o grubom propustu u radu i obavezama.
On je dodao da Ministarstvo nije nadležno da inicira postupak odgovornosti za eventualne propuste u dijelu internog nadzora nad radom tužilaštava.
Marić podsjeća da je stanje u pravosudnom sistemu zabrinjavajuće, s obzirom da nije konstituisan Tužilački savjet, a da je stanje u Sudskom savjetu, Vrhovnom i Ustavnom sudu ili v.d. ili na ivici kvoruma za rad.
”U tom kontekstu svaki interni propust u radu dodatno dobija na težini”, naveo je Marić, dodajući da bi se što prije moralo krenuti u parlamentarni dijalog, ali i onaj između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.
Centar za građanske slobode (CEGAS) postavio je pitanje zašto su redovi ispred prostorija Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Mojkovcu, Cetinju i Petnjici ako su građani, shodno Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, obavezni da odjavljuju svoje prebivalište iz jedne i isto prijavljuju unutar druge opštine, isključivo sa namjerom da unutar druge stalno žive.
Iz CEGAS-a su kazali da je Zakon o biračkom spisku usko povezan sa Zakonom o crnogorskom državljanstvu i Zakonom o registrima prebivališta i boravišta Crne Gore, a da licenakon završene promjene upisa u registar prebivališta i boravišta (u roku od 48 sati) stiče pravo glasa, ukoliko je navršilo 18 godina života.
“Usled ovako uređenih propisa, nije čuditi, da političke snage treba izmjeriti i u pronalaženju zakonskih propusta, kako bi što bolje došlo do zloupotrebe prava glasa (što većeg broja glasova). Ovakav vid “ubiranja” glasova se može isključivo moralno osuditi, ali na žalost ne i u zakonskom smislu. Dugi niz godina, svjedočimo da nijesmo u stanju sankcionisati i ono što smo zakonski predvidjeli za sankciju a kamo li ono za šta ne postoji zakonska prepreka”, kazali su iz CEGAS-a.
Ističu da su u više navrata, posljednjih godina, apelovali na donosioce odluka kao i na zainteresovanu javnost, da mora doći do promjene seta zakona koji se tiču izbornog zakonodavstva kao i na promjenu Zakona o registrima prebivališta i boravista Crne Gore.
“CEGAS je uputio i pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore, na osnovu Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama, koji je to broj traženih prijava prebivališta iz jedne crnogorske opštine u drugu, neprosredno u susret lokalnim izborima, na šta očekujemo odgovor, a nakon toga ćemo obavijestiti i cjelokupnu javnost Crne Gore”, kazali su.
Nedovoljan učinak u sistemu disciplinkse odgovornosti, transparentnosti rada, objavljivanju potpuno obrazloženih odluka o unaprijeđenju, kao i imenovanju državnih tužilaca je konstantna opomena u izvještajima Evropske Komisije. Koliko dugo ćemo čekati na reforme?
Ovaj video je kreiran u sklopu projekta “Istraživanje istraga” koji realizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Centar za građanske slobode i Nedeljnik Monitor. Projekat finansira Ambasada Holandije.
U duhu afirmacije konstruktivnih demokratskih reformi u društvu, pozivamo poslanike u Parlamentu Crne Gore da usvoje predloženu inicijativu o održavanju 16 lokalnih izbora u jednom danu.
Usvajanje ove inicijative bilo bi samo prvi, ali izuzetno važan korak ka demokratizaciji društva, reformi lokalne samouprave i izlasku iz konstante političke kampanje koja se drži u životu neodržavanjem lokalnih izbora u jednom danu. Ovom prilikom, apelujemo na donosioce odluka da dalje rade na reformi lokalne samouprave koja je prijeko potrebna crnogorskom društvu.
Ove reforme podrazumijevaju i usvajanje posebnog Zakona o lokalnim izborima, koji bi regulisao izborni proces na lokalnom nivou. Taj Zakon bi trebalo da podrazumijeva održavanje lokalnih izbora u svim opštinama u jednom danu.
Takođe, ono o čemu bi trebalo raspravljati, a što bi dugoročno potencijalno uticalo na depolitizaciju i decentralizaciju u crnogorskom društvu jesu otvorene liste i individualne kandidature.
Taj Zakon bi takođe trebalo da bude praćen adekvatnim reformama lokalne samouprave – uvođenje politipskog sistema organizacije i smanjenje birokratskog aparata na lokalnom nivou. Na taj način bi se optimizovala javna uprava, ali i omogućio efikasniji i održiviji razvoj crnogorskih opština.
Ovakve promjene bile bi u skladu sa preporukama Evropske Komisije i vratile bi smisao postojanju lokalnih izbora, ali i uopšte lokalne samouprave. Lokalni izbori više ne bi bili „teren za anketiranje“ prije parlamentarnih izbora i omogućili bi građanima i građankama da suštinski donose odluke u svojoj lokalnoj zajednici.
Načela i pravila Etičkog kodeksa obavezuju tužioce da moraju biti moralno odgovorni za postupke koji su u suprotnosti sa Kodeksom. Državni tužioci u svom radu moraju poštovati etička načela savremenog društva. Prilikom obavljanja svog posla, državni tužioci moraju učvršćivati ugled kako na ličnom tako i na tužilačkom nivou.
U poslednjih pet godina, utvrđene su samo četiri povrede načela i pravila Etičkog kodeksa, od strane državnih tužilaca i rukovodilaca tržavnog tužilaštva.
Umjesto da im pomogne da se ostvare kao roditelji, država Crna Gora parove i žene bez partnera i dalje tjera da odlaze na inostrane klinike, izlažu se troškovima liječenja, puta i smještaja.
Godinama unazad parovi i žene iz Crne Gore odlaze na češke klinike, a posljednjih godina, adresa su i makedonske klinike (EPA)
Žene i muškarci koji žive u vanbračnoj zajednici ili su u braku, ali i žene bez partnera, imaju pravo na liječenje primjenom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje, pa i pravo na donaciju – sperme, jajnih ćelija, embriona. Tako kaže zakon. Praksa, međutim, kaže da već 11 godina, koliko je važeći zakon na snazi, u Crnoj Gori niko nije ostvario pravo na donaciju, jer nikad nisu donesena i podzakonska akta kojim se donacija uređuje.
Tokom protekle tri godine, posljednji put nedavno, u septembru, utvrđen je i novi prijedlog zakona o liječenju neplodnosti. Njime je pitanje doniranja polnih ćelija uređenije, ali donacija bi bila moguća samo ako su i oni koji doniraju u Crnoj Gori. Prijedlog zabranjuje uvoz.
Tako bi, ako bude usvojen, umjesto da pomogne da se ostvare kao roditelji, takav zakon parove i žene bez partnera, kao godinama unazad, i dalje tjerao da iz matične zemlje odlaze na inostrane klinike, izlažu se troškovima liječenja, ali i putnim i troškovima smještaja…
Kada je 2009. usvojen Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, Crna Gora bila je na neki način lider u regionu. Jedanaest godina kasnije, dok ovdje važi isti zakon, države u susjedstvu donosile su i mijenjale svoje propise. Srbija i Sjeverna Makedonija, u međuvremenu, omogućile su uvoz polnih ćelija, a Sjeverna Makedonija, isključivo za državljane, omogućava i surogat.
Zašto je surogat zabranjena tema?
Moja je mama peto dijete u porodici. Kad je rođena, njen stric nije imao djece. Samo zato jer strina nije pristala, mama je ostala sa svojim roditeljima. I danas ona na neki način podržava to da je zamalo odrasla vjerujući da su joj stric i strina zapravo otac i majka. Kao, sevap je.
Kad sam pomenula surogat, usprotivila se, kaže – ko bi rodio dijete za drugoga?
Razlika mora biti velika. U jednom slučaju, žena rodi dijete i praktično nepitana, daje dijete drugome, pa makar i srodniku. U drugom, žena tek nakon što je unaprijed informisana o svemu i prošla je psihološku procjenu, pristaje da nosi dijete za drugoga.
Kad je Prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) utvrđen prvi put, 2018. godine, u dijelu struke zalagali su se za to da surogat bude odobren kad je to medicinski opravdano – žena je rođena bez materice ili joj je materica odstranjena. Prijedlog je odbijen, uz obrazloženje da je „ishod ovih postupaka neizvjestan i nije racionalno propisivati predloženo rješenje“.
Posljednji Prijedlog zakona utvrđen je bez javne rasprave, u septembru, a zadržan je stav da surogat mora biti zabranjen.
Evropska iskustva
Evropski parlament je u više izvještaja o ljudskim pravima i demokratiji u svijetu, te politici Evropske unije u toj oblasti, tretirao temu surogatstva. Evropski parlament je 17. decembra 2015. usvojio Prijedlog rezolucije u kojem se, u dijelu Prava žena i djevojčica, navodi da “osuđuje praksu surogatstva koja potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba; smatra da praksu gestacijskog surogatstva koja uključuje reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju, treba zabraniti te se njome treba hitno pozabaviti u okviru instrumenata ljudskih prava”.
U Izvještaju o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU, Evropski parlament ”osuđuje nezakonitu trgovinu djecom u svrhu toga da ih usvoje roditelji iz Evrope koji plaćaju velike iznose kako bi dobili željenu djecu, što se odnosi i na praksu kupovanja djece koju su rodile surogat-majke u trećim zemljama”.
U istom dokumentu, EP “osuđuje praksu trgovanja ljudima u cilju prisilnog surogatskog majčinstva kao kršenje prava žena i prava djeteta”. Dodatno, EP u izvještaju “napominje da potražnju potiču razvijene zemlje na štetu ugroženih i siromašnih osoba koje često žive u zemljama u razvoju te traži od država članica da razmotre posljedice vlastitih restriktivnih reproduktivnih politika”.
Svi stavovi iznijeti u tim dokumentima odnose se, ne na potpunu zabranu surogatstva, već na komercijalne i one oblike surogat majčinstva gdje je surogat majka pretvorena u robu kojom se trguje.
U oktobru, 2016. Parlamentarno vijeće Savjeta Evrope glasalo je protiv prijedloga za uvođenje evropskih smjernica za zaštitu prava djeca u odnosu na aranžmane za surogat.
Promocija komercijalnog surogatstva zabranjena
Među državama u Evropskoj uniji gdje je surogat dozvoljen je Holandija. Prema propisima te zemlje, namjeravani roditelji mogu da sklope ugovor o surogatstvu sa osobom koju poznaju i mogu da joj nadoknade troškove nošenja djeteta, ali je promocija komercijalnog surogatstva zabranjena.
Dozvoljena su dva oblika surogatstva – oplodnja sa jajnim ćelijama surogat majke – u tom slučaju je surogat majka biološka majka djeteta; surogat gdje ne postoji biološka veza surogat majke i djeteta – surogat majka se ne navodi kao biološka majka djeteta.
Surogatstvo je bilo dozvoljeno samo za žene rođene bez materice, ali sa funkcionalnim jajnicima, ali je lista indikacija za zamjensko majčinstvo proširena 2016. godine, pa je surogat materinstvo sada dozvoljeno i ženama koje imaju ozbiljan zdravstveni problem i trudnoća bi za njih bila potencijalno opasna po život.
Holandski zakon omogućava surogat majčinstvo i gej osobama koje žele da imaju dijete.
Surogat materinstvo je dozvoljeno i u Velikoj Britaniji, takođe isključivo na altruističkoj osnovi. Surogatstvo je dozvoljeno i za hetero i homoseksualne parove u bračnoj i vanbračnoj zajednici, kao i za samce.
Surogat majka može, a ne mora da bude u biološkom srodstvu sa djetetom čije dijete nosi. Praksa u Velikoj Britaniji pokazuje da surogat majke u principu ne žele da budu smatrane majkama, odnosno roditeljem djeteta koje nose.
Dva su modela surogatstva u Velikoj Britaniji: tradicionalno, u kojem se za oplodnju koristi jajna ćelija surogat majke i gestacijsko, kad surogat majka samo nosi dijete i njene jajne ćelije ne učestvuju u oplodnji. Postoje i surogat udruženja i država preporučuje da se namjeravani roditelji u postupku povežu sa njima kako bi pronašli surogat majku.
U Britaniji, surogat majka je roditelj djeteta koje je rođeno u tom postupku. Ukoliko surogat majka ima partnera, tada je on i zakonski otac tog djeteta. Namjeravani roditelji starateljstvo dobijaju tek usvajanjem djeteta nakon rođenja, odnosno prenosom starateljstva.
U slučaju da postoji neslaganje oko toga ko bi trebalo da bude zakonski roditelj, sudovi donose odluku na osnovu procjene šta je najbolji interes djeteta.
U Sjevernoj Makedoniji dozvoljeno
U regionu, surogat materinstvo od 2014. dozvoljeno je u Sjevernoj Makedoniji, kada su usvojene Izmjene i dopune zakona o biomedicinskoj oplodnji.
Surogat je dozvoljen bračnim hetero parovima, makedonskim državljanima. Državljanka mora biti i surogat majka. Uz to, to mora biti žena koja je dobrog psihofizičkog i opšteg zdravstvenog stanja, starija od 25 godina. Uslov je i da je rodila makar jedno dijete u trenutku započinjanja postupka.
Surogat majčinstvo u Sjevernoj Makedoniji bazirano je na altruističkoj osnovi, a surogat majka tokom trudnoće dobija nadoknadu od državnog fonda zdravstva u visini prosječne zarade u zemlji. Zakon predviđa kazne zatvora do pet godina ukoliko surogat majka uzme novac od bračnog para za kojeg rađa dijete.
Pravo da podnese zahtjev za surogat majku ima par kod kojeg su u pitanju medicinski razlozi – urođeno ili stečeno odsustvo materice ili urođena anomalija koju je hirurški nemoguće korigovati.
I par koji se prijavljuje za surogat i surogat majka prije postupka moraju proći psihološka testiranja i pravno savjetovanje.
Surogat majka nema roditeljska prava, niti obaveze prema djetetu, odnosno djeci rođenoj u toku postupka. Bračni par koji je dobio dijete u postupku MPO sa surogat majkom, u obavezi je da preuzme dijete i onda ako je dijete rođeno sa invaliditetom, koji nije otkriven standardnim medicinskim procedurama tokom trudnoće surogat majke.
Srbija razmatra mogućnosti
U Srbiji je, kao i u Crnoj Gori, surogat zabranjen. To pitanje, međutim, razmatra se kroz Nacrt građanskog zakonika i u njemu su data različita rješenja. Tako, pored ostalog, predlaže da se surogat dozvoli i za supružnike ili vanbračne partnere. Dato je i više prijedloga između koga sve može biti zaključen ugovor o surogatstvu – da to bude između srodnika i između lica koja nisu u srodstvu, samo između srodnika, samo između lica koja nisu u srodstvu.
Postoje i dva prijedloga o tome ko može da zaključi ugovor – državljani Srbije i lica koja imaju prebivalište u Srbiji najmanje pet godina ili samo državljani Srbije.
Nacrt razmatra surogat i za žene i muškarce koji žive sami, uz upotrebu njihovih polnih ćelija i doniranim ćelijama. Nije dozvoljeno korišćenje jajne ćelije surogat majke.
Predloženo je čak i da se, u izuzetnim slučajevima, mogu koristiti polne ćelije jednog od namjeravanih roditelja koji više nije živ, ali je prije smrti dao pismenu saglasnost, ovjerenu kod sudije ili notara, da se njegove polne ćelije mogu koristiti posthumno.
Kao u Sjevernoj Makedoniji, i Nacrt u Srbiji zabranjuje komercijalno surogatstvo.
Uvoz i izvoz polnih ćelija
Prijedlog zakona o MPO koji je Vlada Crne Gore utvrdila u septembru, zabranjuje uvoz i izvoz polnih ćelija, polnih tkiva i embriona za vršenje postupka, osim u slučaju ako se to čini za zahtjev pojedinca za njegove potrebe – lice iz Crne Gore može da zahtijeva izvoz sopstvenih polnih ćelija, te ponovni uvoz.
Doniranje polnih ćelija je i sada dozvoljeno u Crnoj Gori, ali u praksi nije zaživjelo, pa je praktično nemoguće obezbijediti polne ćelije za postupke MPO kada je doniranje jedina opcija.
Zabranom uvoza polnih ćelija, kada je doniranje neophodno, a polne ćelije nisu dostupne u Crnoj Gori, pacijentima se onemogućava da urade postupak na crnogorskim klinikama. Umjesto toga, oni se moraju uputiti u inostranstvo – o svom trošku.
Godinama unazad parovi i žene iz Crne Gore odlaze na češke klinike, a posljednjih godina, adresa su i klinike u Makedoniji, gdje je zakonom dozvoljen uvoz polnih ćelija iz registrovanih banaka.
Prema zakonu, biološki materijal jednog donora koristi se za postupak oplodnje kod samo jednog para ili jedne žene, a u cilju uspostavljanja kontrole, vode se baze korištenih donora i ishoda oplodnje.
Uvoz reproduktivnih ćelija dozvoljen je u Srbiji – onda kad se one ne mogu obezbijediti u toj državi.
Život ne prestaje jer zakon nešto nije uredio
Da li potreba za donacijama, surogatom prestaje jer propisi to nisu uredili? Ne. Prije nekoliko godina, iz Ministarstva vanjskih poslova nezvanično su ranije kazali da je crnogorsko diplomatsko-konzularno predstavništvo u Ukrajini 2016. godine za blizance izdalo putni list, a da su tek kasnije saznali da su u pitanju djeca rođena zahvaljujući surogat majci.
I parovi iz Crne Gore i žene bez partnera odlaziće i dalje u inostranstvo i na inostranim klinikama dobijaće embrione, jajne ćelije i spermatozoide.
Ovo su dijelovi pisma jednog para. A mnogo je sličnih među nama:
“U braku smo od 2011. Nakon višegodišnjeg pokušavanja prirodnim putem, odlučili smo se za IVF tretman, 2018. nakon čega je došlo do začeća. Nažalost, trudnoća nije bila uspješna, a zdravlje moje supruge se iskomplikovalo do te mjere da su se ljekari borili za njen život.
Nakon svega, prema mišljenju ljekara […] trudnoća bi bila rizična po njen život. Takođe, ni bilo koju vrstu hormonske stimulacije. Jedina preostala opcija i nada nam je surogat […] posjedujemo sopstvene zamrznute embrione. Nije nam dozvoljeno da sopstveni genetski materijal iznesemo iz zemlje”.
“Život je”, kaže Meša Selimović, “širi od svakog propisa”.
Neka onda propisi ne čine živote baš ovoliko tijesnim.
Autorka teksta je Damira Kalač, novinarka, blogerka, podkasterka.
Prema podacima koje smo dobili od Ministarstva unutrašnjih poslova putem zahtjeva za Slobodan pristup informacijama, ove godine se za dobijanje ekonomskog državljanstva prijavilo ukupno 130 aplikanata i 308 članova njihovih porodica.
Ekonomsko državljanstvo dobilo je ukupno 166 lica, zaključno sa podacima od 11.10.2021. godine. Najveći broj lica su državljani Ruske federacije – 118.
Poseban program ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes Crne Gore, kako je zvaničan naziv programa “ekonomskog državljanstva”, uvela je Vlada premijera Duška Markovića 2019. godine, a isti će biti okončan 31. decembra 2021.
Vlada Crne Gore je u martu usvojila odluku prema kojoj se ovaj program neće nastavljati.
U obrazloženju odluke stoji da se ovaj program kosi sa načelima Evropske Unije i da bi njegov eventualni produžetak ugrozio proces evropskih integracija. Evropske institucije nisu naklonjene ovakvim programskim rješenjima dobijanja državljanstva i privlačenja investicija, zbog uticaja koji mogu imati na finansijski integritet u državama članicama i kandidatima za članstvo.
EKONOMSKA DRŽAVLJANSTVA OD 01.01.2021. DO 11.10.2021.
PREDLOG
RJEŠENJE
25.11.2020. Duško Marković
21.04.2021. – Alexander Nikolaev, Natalia Nikolaeva, Ksenija Nikolaeva, Stanislava Nikolaeva – Ruska Federacija
19.05.2021. Zdravko Krivokapić
26.08.2021. – Yury Shorikov, Iulia Shorikova, Sofiia Shorikova, Aleksandr Shorikov – Ruska Federacija
19.05.2021. Zdravko Krivokapić
30.08.2021. – Evgenii Shorikov, Zhanna Shorikova, Eseniia Shorikova – Ruska Federacija
04.06.2021. Zdravko Krivokapić
05.08.2021. – Vladimir Pravdivyy, Elena Pravdivaya, Aleksandra Pravdivaya, Miroslava Pravdivaya, Yaroslav Pravdivyy – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
14.09.2021. – Rustem Khaliullin, Anzhelika Khaliullina, Askar Khaliullin – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
25.08.2021. – Ivan Zykov, Anastasiia Zykova – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
25.08.2021. – Dmitry Kasilov, Elena Kasilova, Alena Kasilova, Maria Kasilova – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
01.09.2021. – Andrey Litvinov, Olga Litvinova, Alexander Litvinov, Mikhail Litvinov – Ruska Federacija
05.07.2021. Zdravko Krivokapić
14.09.2021. – Andrey Gorodilov, Anastasiia Panchenko (ćerka) – Ruska Federacija
01.04.2021. Zdravko Krivokapić
06.09.2021. – Maksim Skovorodnik, Oskana Skovorodnik, Daria Skovorodnik, Demid Skovorodnik – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
15.09.2021. – Alexander Shiryaev, Liudmila Shiryaev – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
27.07.2021. – Andrei Tsvetkov, Tatiana Tsvetkova, Aleksej Tsvetkov, Olga Tsvetkova – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
03.08.2021. – Konstantin Aristarkhov, Valentina Aristarkhova, Marianna Aristarkhova, Oliviia Aristarkhova, Maksim Aristarkhov – Ruska Federacija
19.04.2021. Zdravko Krivokapić
20.07.2021. – Dmitry Vinogradov, Ekaterina Epanchinova (supruga), Ivan Vinogradov, Kirill Vinogradov, Daria Vinogradov – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
05.07.2021. – Konstantin Shapsharov, Nadežda Shapsharova – Ruska Federacija
04.05.2021. Zdravko Krivokapić
06.07.2021. – Nikolay Misyura, Kseniia Misyura, Elizaveta Misyura, Timofei Misyura – Ruska Federacija
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedeljnik Monitor, u naredne dvije godine će kroz projekat Istraživanje istraga pratiti rad i reformu crnogorskog tužilaštva. Projekat podržava Ambasada Kraljevine Holandije, a realizacija je počela u septembru. Ključni cilj je jačanje vladavine prava u Crnoj Gori, kao i podrška evropskim integracijama, naročito u poglavljima 23 i 24. Planirano je da se doprinese ovim ciljevima kroz sveobuhvatnu analizu rada crnogorskih tužilaca i uticaja Tužilaštva na ispunjavanje kriterijuma i zatvaranje navedenih poglavlja.
Tokom implementacije projekta planirano je više aktivnosti, od koji su glavne:
Izrada studije i analiza pravnih akata koji regulišu rad Tužilaštva, sa posebnim fokusom na interne procedure koje se tiču disciplinske odgovornosti tužilaca (evaluacija njihovog rada, sankcije, unapređenja itd);
Ispitivanje javnog mnjenja o povjerenju građanki i građana u pravosudni sistem s akcentom na Tužilaštvo;
Najmanje 12 istraživačkih priča vezanih za rad tužilaca i Tužilaštva;
Podizanje svijesti u društvu o radu pravosudnog sistema kroz kampanje na društvenim mrežama i tradicionalnim medijima;
Dijalog zainteresovanih strana kroz debate kojima će prisustvovati predstavnici pravosudnog sistema, civilnog sektora, medija, donosioci odluka, političari i pravni eksperti.
Zatvaranje poglavlja 23 i 24 neophodno je da bi Crna Gora napravila ključni napredak u pristupnim pregovorima i postala članica Evropske unije. Jasno je da je u tom procesu najvažnija refroma pravosudnog sistema kao i spremnost i volja donosilaca odluka da mijenjaju sistem u skladu sa standardima i praksom EU, ali dio odgovornosti snose i drugi društveni akteri pogotovo mediji i civilni sektor, koji bi trebalo da doprinesu cjelokupnom procesu transformacije Crne Gore ka funkcionalnoj demokratiji.
Organizacije koje implementiraju projekat Istraživanje istraga nastojaće da tokom dvogodišnje realizacije daju svoj doprinos vladavini prava u Crnoj Gori i pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom.
