Kategorija: AKTUELNOSTI

Država ne kontroliše svoj udio u javnim preduzećima

Ako sagledavamo javna preduzeća sa više aspekata, jasno je da su prepuštena samima sebi i da država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo.

Kada govorimo o transparentnosti, dobro je napomenuti da se određena javna preduzeća “osjećaju” Zakonski prozvano da postupajući  po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, dostave informacije i podatke u zakonskom roku, dok drugi odgovore da nijesu u zakonskoj obavezi ili samo  ne odgovre na isti. Imali smo i slučajeve odbijanja zbog nejasnoće Zahtjeva, dok su određeni zbog tih nejasnoća pozivali na kontakt telefon i tako bez dilemma odgovarali na Zahtjev.  Jedni traže troškove postupka, pa i onih koji idu ispod 2 eura, dok drugi ne žele naplaćivati trošak, iako bi on značajno premašio minimalnu cifru, postavljenu Uredbom o naknadi troškova u postupku za pristup informacijama.  Ako uporedimo transparednost u odnosu na ono što je Institut alterantiva predstavio na sajtu https://mojnovac.me/ za 2022.godinu, gdje je transparentnost u tom periodu bila predstavljena na način da je 101 preduzeće skroz zatvoreno od ukupno 177, danas je procjena CEGASa za 2024.godinu slična, ako uzmemo u obzir da 52% javnih preduzeća nije odgovorilo na Zahjev za slobodan pristup info.

Iznenađujuće je koliko je mali broj javnih preduzeća koje vode računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, gdje prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, privremenih i povremenih poslova, kod određenih,  ne postoji anonimizacija ličnih podataka.

Jednima je javni podatak Ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju Ugovor sa direktorom i menadžmentom, dok Rudnik Uglja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća. Imamo i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka, pa su tako i odgovorili.

Interna akta takođe nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati, osim Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, gdje takođe postoje brojne manjkavosti u dijelu vremena, načina donošenja i sadžine, pogotovu kada govorimo o opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje, iz pojedinih oblasti, te je i otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, ostaje prazan prostor za brojne pravne i suštinske manipulacije, od transparentnosti, kontrole, načina zapošljavanja, kao i određivanje visine zarada, sa akcentom na direktora i menadžment. Zakon o privrednim preduzećima je jedini koji obavezuje ova društva, čime nije zaštićen državni interes, a onda i nepostojanje adekvatnog Zakona o zaradama u javnom sektoru ostavlja mogućnost neuređenosti i neravnopravnosti i u tom dijelu.

Ako uzmemo u obzir da sindikalnih organizacija u Crnoj Gori ima oko 1926, a u javnim preduzećima, onih koji su odgovorili na Zahtjev za slobodan pristup informaciji, samo pola njih posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, govori o nedovljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Poziv za Policy Research poziciju za potrebe projekta

Centar za građanske slobode (CEGAS), raspisuje poziv za istrazivača/icu javnih politika iz oblasti reforme pravosuđa, za potrebe projekta “Podrška EU integracijama Crne Gore – za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov”.

Rok za prijavu je nedjelju dana od datuma objave.

Prijave dostavljati na adresu CEGAS-a,  Marka Miljanova 71, Podgorica, sa zapečaćenom kovertom, kao i lična dostava na navedenu adresu u vremenu od 9 do 16h.

TIM CEGAS-a

Broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora proglašen tajnim

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći upotrebu i način kontrole mjera tajnog nadzora, koje privremeno ograničavaju prava građana/ki, zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a koje (mjere) bi trebale biti u cilju suprotstavljanja teškim krivičnim djelima, počeo da sumnja na valjanu upotrebu ovog instituta, ako uzmemo u obzir veliki broj sprovedenih, nesrazmjeno mali broj onih koji rezultiraju osuđujućim presudama i nesprovođenje kontrole.

Kada adekvatne kontrole nema, a i kada nam se ograničava pristup brojkama, svakako da sumnja u valjano sprovedene mehanizme mjera tajnog nadzora ne izostaje.

Pored sudske i tužilačke kontrole mjera tajnog nadzora u vidu odobravanja istih i praćenja procedure sprovođenja u kontinuitetu, kao i parlamentarnog nadzora, CEGAS se obratio Ministatsvu unutrašnjih poslova, Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije, preko Zahtjeva za slobodan pristup informaciji, tražeći broj kontrolisanih mjera tajnog nadzora u periodu za 2020, 2021, 2022. i 2023.godinu, gdje smo dobili odbijajuće Rješenje, jer kako navode iz Ministarstva unutrašnjih poslova, “traženi podaci se odnose na dokumentaciju koja je označena stepenom tajnosti”.

CEGAS smatra da podatak o broju kontrolisanih mjera tajnog nadzora ne može i ne smije biti tajni podatak, čime se svakako ne može ugroziti ničije pravo, kao ni sam postupak, već se isključivo može saznati da li se ovo Odjeljenje i u kojoj mjeri bavi poslovima iz svoje nadležnosti, u dijelu kontrole sprovođenja mjera tajnog nadzora.

Pored broja kontrolisanih mjera tajnog nadzora, od svih institucija koje na to imaju pravo, CEGAS smatra da bi bilo dobro imati broj i o uništenom materijalu, dobijenom mjerama tajnog nadzora, kao i broj onih kojima su bez zakonskih ograničenja prisustvovala lica koja su bila predmet mjera tajnog nadzora.

Bilo bi dobro znati u kojem broju se obavještavaju lica prema kojima je preduzeta mjera tajnog nadzora, u slučaju kada ne dođe do pokretanja krivičnog postupka (a njih ima u velikom broju), u skladu sa Članom 162 Zakona o krivičnom postupku Crne Gore.

U cilju zaštite prava građana/ki, u budućem Izvještaju o radu Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, bilo bi dobro da se u dijelu obavještenja o sprovedenim MTN, nađe i rubrika sa brojkom onih lica koja su obaviještena o sprovedenim MTN, jer su sama bila predmet mjera, a protiv njih se nije sproveo krivični postupak, u skadu sa ZKP-om.

Unutrašnji nadzor od strane Vrhovnog državnog tužilaštva i Viših državnih tužilaštava pod velom tajnosti

Unutrašnji nadzor državnih tužilaštava čini još jedan vid kontrole rada cjelokupne tužilačke organizacije.

Kako se Centar za građanske slobode (CEGAS) i ranijih godina, između ostalog, bavio ovom vrstom nadzora kao i njegovom primjenom, uputili smo Zahtjev za slobodan pristup informaciji, 27.12.2023. godine Vrhovnom državnom tužilaštvu, u kojem smo tražili dostavljanje informacije o “izvršenom nadzoru prema Specijalnom i Višim tužilaštvima, kao i akta koja prate nadzor u skladu sa Zakonom i utvrđenim Planom nadzora za 2023.”.

Dobili smo odbijajuće Rješenje.

Po prvi put, u obrazloženju se navodi da Vrhovno državno tužilaštvo posjeduje informaciju, za koju je propisana mogućnost ograničenja pristupa informaciji, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. U navedenim članovima jasno stoji da se pristup informaciji može ograničiti ako je to u interesu prevencije istrage i gonjenja izvršilaca krivičnih djela.

“Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore je uzelo u obzir činjenicu da tužilaštvo, u skladu sa svojim ovlašćenjima, koja su mu data Ustavom i zakonima u svom posjedu ima vrlo osjetljive podatke, čije bi objavljivanje predstavljalo kršenje zakona i nanošenje znatne štete na prava i slobode lica na koja se ti podaci odnose.”

U obrazloženju, dalje se navodi, da je “Vrhovno državno tužilaštvo  sprovelo test štetnosti i utvrdilo da u konkretnoj upravnoj stvari se vrši odbijanje zahtjeva sa razloga što je članom 14 stav 1 tačka 3 alineja 3,4,5,7 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisano ograničenje pristupa informaciji, traženim informacijama u cjelosti te da bi prije okončanja postupka mogle nastupiti štetne posljedice kako po organ koji je preduzimao radnje, druge aktivnosti na osnovu kojih su prikupljeni dokazi izviđajem i istragom tako i u odnosu na lica protiv kojih su sprovedene radnje…”

Odbijajuće Rješenje CEGAS dobija i od Višeg državnog tužilaštva Podgorica, gjde smo na isti Zahtjev za slobodan pristup informaciji tražili informaciju o nadzoru nad osnovnim državnim tužilaštvima kao i akta koja prate nadzor predviđen Planom nadzora za 2023. U obrazloženju se, između ostaloga navodi, da se pristup informaciji ograničava jer bi “dostavljanje tražene informacije omogućilo uvid u sadržinu preduzetih radnji u predkrivičnom i krivičnom postupku, jer se isti može pokrenuti ponovo ako na to ukažu nove činjenice i novi dokazi, sve do nastupanja rokova zastarjelosti propisanih članom 124i 125 Krivičnog zakonika Crne Gore”. I ovo tužilaštvo sprovelo je test štetnosti, te je utvrdio da bi se objelodanjivanjem tražene informacije značajno ugrozio interes, odnosno izazvale štetne posljedice.  

Isti slučaj odbijanja, uslijedio je i od Višeg državnog tužilaštva Bijelo Polje, te se utvrdilo “da je informacija takvog karaktera da nijesu ispunjeni uslovi koji su propisani članom 17 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, posebno uzimajući u obzir da bi dostavljanje tražene informacije omogućilo uvid u sadržinu preduzetih radnji u predkrivičnom i krivičnom postupku, a za koje je propisana mogućnost ograničenja Zakonom o slobodnom pristupu informacijama.’’

 Centar za građanske slobode (CEGAS), raduje činjenica da VDT kreće u nadzor, u dijelu unutrašnje kontrole tužilaštava, ako uzmemo u obzir ovu problematiku ranijih godina, pogotovu kada je kontrola nad ranijim SDT-om u pitanju, ali isto tako zabrinjava odbijajuće Rješenje, gdje ne vidimo razloge za odbijanjem, u dijelu dostavljanja Plana nadzora za 2023.godinu, kao i Odluke o vršenju nadzora, bez preciziranja konkretnih slučajeva i pronalaženja nepravilnosti, uz zaštitu svega što ne smije biti dato javnosti na uvid, koje se svakako na određeni, zakonom prihvatljiv način, moraju naći u Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva za 2023.godinu.

U ranijem periodu, CEGAS je, prateći unutrašnji nadzor državnih tužilaštava, uočio  nepostojanje interne kontrole među tužilaštvima, iako ga Zakon eksplicitno nalaže. Od toga da SDT niko nije kontrolisao, za vrijeme GST Katnića, a onda i značajan izostanak nadzora u drugim tužilaštvima. Odgovornost za ovakav vid propustra je izostala. Nad SDT-om je prvi put vršen nadzor za 2016. godinu, pa je tek u 2021. započet (29. januara 2021. god.), Odlukom vd VDT-a, koja se zbog kadrovskih promjena mijenjala dva puta tokom iste godine, sa posebnim osvrtom na nadzor nad SDT-om.

Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore, Vrhovno državno tužilaštvo, najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada državnih tužilaštava, pa je jasno o kojem se zaostatku radi.

Prema podacima iz državnog tužilaštva, nadzor nad višim državnim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju, izvršen je u četvrtom kvartalu 2022. godine, dok je nadzor nad SDT-om i dalje u toku.

Podjećanja radi, prema Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva iz 2022. godine, imamo informaciju da će se nadzor nad SDT-om vršiti za period od 2017,2018,2019, 2020. koji je započet još u decembru 2021. godine, a da će u nadzor ući i 2021. godina.

CEGAS će iz interesa i prava javnosti da zna iskoristiti pravo na žalbu koje će uputiti Agenciji za zštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, vjerujući da se anonimizacijom dokumenta mogao dati odgovor na ove zahtjeve, kao i u ranijim periodima.

Podsjećamo da je u javnom, pa i svakom drugom interesu: reforma tužilaštva, unaprjeđenje pravnih procesa, izmjena zakonodavstva, jačanje institucionalne saradnje, odgovornost, unaprjeđenje obuka i edukacija kao i uloga civilnog društva, a sve to uz povećanje transparentnosti koje će nam svjedočiti o dobro sprovedenim reformama.

CEGAS pozdravlja donošenje smjernica za sporazum o priznanju krivice, ali i brine za njihovu upotrebnu funkciju

Centar za građanske slobode (CEGAS) je, baveći se dugogodišnjom analizom kaznene politike prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice, a onda i “administrativnom” ulogom suda prilikom donošenja presuda na ovaj način, nastojao da ukaže na pretvaranje ovog pravnog instituta u svoju suprotnost.

Izmjenom Zakona o krivičnom postupku, od 2015.godine, kreće ubrzan rast zaključivanja ove vrste sporazuma, sa akcentom na djela organizovanog kriminala i visoke korupcije, koja je dovela do pojave trenda blage kaznene politike iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, koja je išla čak i ispod jasno propisanog zakonskog minimuma. Bez postizanja odvraćajuće i srazmjerne kaznene politike, ne može se govoriti o vladavini prava i efikasnom pravosudnom sistemu.

Preporuke koje smo davali išle su u pravcu ograničavanja  mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Sporan je bio i način zaključivanja sporazuma o priznanju krivice sa povratnicima, čija je visina kazne bila nesrazmjerno mala. U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je bilo ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve.

Donešene smjernice za državne tužioce i sudije, od strane Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, čine mali korak ka napretku, uz bojazan njihove stvarne upotrebe.

Novim dokumentom, koji nije obavezujućeg već usmjeravajućeg karaktera, propisuju se načini sačinjavanja smjernica o sporazumijevanju, kao i sve ono što treba da sadrži jedan takav dokument, kao i predlog za početak vođenja postupka, upoznavanje oštećenog, kao i vođenje službene zabilješke o početku pregovora, tok pregovaranja, zapisnik o saslušanju okrivljenog, pisani sadržaj sporazuma, odmjeravanje kazne, propisane kazne za krivično djelo koje je predmet sporazuma, svrha kažnjavanja kao i okvir odmjeravanja kazne.

Jedna od novina koja je unešena novim Smjernicama jeste da kod odmjeravanja kazne, tužilac mora imati na umu kolika je očekivana sankcija za konkretno krivično djelo, kao i da sankacija odgovara svojoj svrsi, pravdi i pravičnosi, kao i to da državni tužioci određuju kazne u odnosu na praćenje kazni izrečenih za pojedina krivična djela.

U tom dijelu CEGAS izražava zabrinutost postizanja ovog vida kontrole, ako imamo u vidu nepostojanje razrađenog programa praćenja kazni za izrečena krivična djela, sa jasnim pojedinostima i svim relevantnim podacima, pa se za ovaj vid kontrole mora sačekati reforma pravosudnog informacionog sistema, koji će u ove i slične svrhe, razraditi vođenje jasne evidencije kaznene politike sudova.

Smjernice iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, idu isključivo u dijelu povećane opreznosti kod odmjeravanja kazne i date su uopšteno, a sudu  se sugeriše da se “prilikom odlučivanja o podnijetom sporazumu o priznanju kivice, u kojem je predložena kazna ispod zakonskog minimum, cijeni da li je stečena imovinska korist vraćena, odnosno da li su se stranke dogovorile u vezi imovinsko-pravnog zahtjeva. Ovaj vid preporuke, ne stavara pravnu sigurnost, da će i u konačnome doći do postizanja pravičnosti i smanjenju sporazuma o priznanju krivice u djelima iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije.

S obzirom na činjenicu da se institut sporazuma o prizanju krivice, u najvećem broju slučajeva odnosio i na krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, a da su kazne bile neujednačene i ispod propisanog minimum, smjernicom je određeno da sudovi u okviru odmjeravanje ove vrste kazne, moraju imati u vidu “težinu krivičnog djela izraženu kroz količinu i vrstu opojne droge i apstarktnu opasnost na zaštićena dobra”, gdje se iznova nalaže kreiranje tabela praćenja kaznene politike, što je još jedan pokazatelj da bez pravosudnog informacionog sistema nema mogućnosti jasne kontrole i upotrebe smjernica.

CEGAS smatra da, kada već nije došlo do ograničenja upotrebe sporazuma o prizanju krivice kod već navedenih krivičnih djela, bilo bi nužno predložiti izmjene i dopune Člana 45 Krivičnog zakonika Crne Gore u pogledu propisivanja granica ublažavanja kazne u slučajevima zaključenja sporazuma o priznanju krivice, baš kao što je to dato i u navedenim smjernicama.

Mjesne zajednice u Podgorici otvorile e-mail adrese za komunikaciju sa građanima

Nakon višebrojnih apela CEGAS-a Glavni grad je napravio i objavio na svom sajtu e-mail adrese za sve i uveo fiksnu telefonsku liniju za većinu mjesnih zajednica na teritoriji grada.

Ovo je jedna od prvih preporuka koje smo dali, u cilju povećane participacije građana prilikom učešća u donošenju odluka. Iako znamo koliko je minorna promjena u odnosu na sve što treba izmijeniti, radujemo se i obavještavamo javnost da budu slobodni da se obrate svojoj mjesnoj zajednici.

Nakon dobijanja Nacrta Odluke o mjesnim zajednicama informisaćemo građane o njenom sadržaju, kao i novinama koje nam donosi, a onda i otvoriti diskusiju o tome kako se može dalje unaprijediti.

I dalje insistiramo na tome da građani i građanke moraju direktno da izaberu Savjet MZ, koji bira predsjednika; MZ moraju da imaju osposobljene kancelarije za rad, otvorene žiro račune, definisana izdvajanja iz budžeta opština za rad MZ, naknadu za rad predsjednika i članova odbora MZ, otvoren sajt. Važno je obezbijediti predstavnicima MZ da prisustvuju sjednicama Skupštine Opštine. Takođe, treba razmisliti o brojnim MZ koje bi zbog potreba održavanja Zbora i Referenduma trebalo podijeliti na dvije ili više. Da bi se rad MZ profesionalizovao treba ići ka okupljanju građana i održavanju edukativnih sesija u prostorijama mjesnih zajednica u dijelu objašnjenja čemu one služe i pružanja direktne podrške građanaskim inicijativama.

Lokalna samouprava treba da razmisli o delegiranju poslova mjesnim zajednicama u vidu pružanja određenih usluga građanima i građankama, što, napominjemo, ne predstavlja građansku participaciju, ali stvara dobrobit građanima prilikom rješavanja nužnih administrativnih potreba, a onda i stvara naviku za ostvarivanjem kontakta sa svojom mjesnom zajednicom.

Vlada i Skupština da reaguju – 40 godina radnog staža ne smije biti jedini minimalni uslov za penziju

Ustavni sud je juče objavio odluku kojom je ukinuta odredba člana 17 stav 1 Zakona o PIO. Ukidanjem ove odredbe, odlazak u starosnu penziju muškarcima sa 66 i ženama sa 64 godine života, uz minimum 15 godina radnog staža, je onemogućen. Sada, nakon što je ova odredba ukinuta, muškarci i žene mogu steći uslove za starosnu penziju kada napune 61. godinu, ali da za to moraju imati minimum 40 godina radnog staža, ili 30 godina staža u rudnicima.

Za ovu odluku glasalo je četiri od šest sudija Ustavnog suda, a protiv su bile sutkinje Snežana Armenko i Momirka Tošić.

U prvom saopštenju nakon donošenja ove odluke, Ustavni sud se pozvao na to da zakon o penziji diskriminiše žene, budući da im je zakonom predviđen odlazak u starosnu penziju dvije godine ranije nego muškarcima (64 u odnosu na 66), uz, ponavljamo, uslov od 15 godina radnog staža za oba pola.

Nakon ukidanja ove odredbe, sada je na snazi zakonski uslov da niko, bez obzira na pol, ne može steći uslove za starosnu penziju ukoliko nema 40 godina radnog staža i minimum 61-u godinu života.

Dvije sutkinje (Armenko i Tošić) koje su glasale protiv ukidanja prvobitne odredbe, u svom mišljenju jasno navele:

“Budući da Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje jednake uslove za prestanak radnog odnosa po sili zakona, a to je 66 godina po Zakonu o radu, odnosno 67 godina po Zakonu o državnim službenicima i namještenicima. Zakon o PIO propisuje mogućnost, ne i obavezu, svakoj ženi da ostvari pravo na starosnu penziju prije prestanka radnog odnosa po sili zakona, ukoliko sama to želi, te da navedeno zakonsko rješenje predstavlja pozitivnu diskriminaciju.”

Dakle, kako vidimo iz ovoga, žene su takođe mogle da rade do 66. (odnosno 67.) godine života, ali postojala je zakonska mogućnost odlaska u penziju sa 64 godine za žene. Uz to se naravno dodaje i zakonski minimum od 15 godina radnog staža za penziju, koji je ukidanjem ove odredbe od sada, 40 godina.

Ukratko, ukidanjem ove odredbe zakona, i muškarci i žene mogu ići u penziju sa 61. godinu, ali ukoliko imaju minimum 40 godina radnog iskustva. Prije ovakve odluke Ustavnog suda, u penziju se moglo ići sa 66 godina (67 godina ako ste državni službenik/ca) i 15 godina radnog staža. Odredba koja se tiče starosne granice od 64 godine za žene nije bila obavezujuća, već ostavljena kao mogućnost koja se daje ženama da u starosnu penziju odu dvije godine ranije od muškaraca, ukoliko to žele.

Sada je, ukidanjem ove zakonske odredbe, Ustavni sud otežao svim građankama i građanima Crne Gore put do sticanja prava na penziju. Bez obzira što je donja starosna granica za sticanje prava na penziju spuštena na 61. godinu života, kao jedini obavezni uslov koji se tiče minimuma radnog staža ostao je obavezni uslov od 40 godina radnog staža, koji, u odnosu na prethodnih 15, itekako otežava svima pravo odlaska penziju.

Pozivamo novu Vladu i Skupštinu da uđu u rješavanje ovog problema odmah po formiranju.

Odluke o MZ što prije mijenjati

CEGAS je u Podgorici održao radionicu o neposrednoj demokratiji i decentralizaciji u okviru projekta ’’Kreativni aktivizam i udruženi građani, podržanog od strane Fonda za aktivno građanstvo, Zaklade Slagalica za razvoj lokalne zajednice iz Hrvatske i Evropske unije.

CEGAS smatra da Odluke o mjesnim zajednicama treba što prije mijenjati, a sve u cilju razvoja neposredne demokratije.

Na radionici smo se, zajedno sa predavačima Damirom Kalač i Milanom Mijajlovićem, prvo osvrnuli na neiskorišteni pravni institut inicijative, građanske inicijative, e peticije, referenduma i zbora građana, kao i motivaciju građana i građanki na iste. Suština radionica jeste podstaći na korišćenje ovih pravnih instituta, kako građana i građanki, tako i onih do kojih inicijative dolaze. I jedna inicijativa više je uspjeh!

Učesnici radionice su nam potvrdili da je najvažnije za funkcionisanje sistema mjesnih zajednica obezbijediti osnovne uslove, na kojima je CEGAS više puta insistirao – sredstva direktne komunikacije sa građanima e-mail, broj telefona, sajt i prostor mjesne zajednice. Na radionici su nam predstavnici lokalne samouprave potvrdili da rade na tome da obezbijede e-mail adrese svim mjesnim zajednicama.

Da bi zaista zaživjela vladavina naroda, kao što i sam naziv demokratija kaže, moramo dati moć narodu, moramo dati političku moć pojedincu. To postižemo tako što zagovaramo ideju neposredne demokratije počevši od lokalnog nivoa, tako što građanima predstavljamo sve oblike direktnog učešća koje mogu da koriste da bi uticali na donošenje odluka, razvoj svojih zajednica, zaštitu od eksploatacije resursa iz njihovog okruženja, i tako što, kao na ovoj radionici, zajedno sa predstavnicima lokalne samouprave i referentima mjesnih zajednica diskutujemo o tome kako bi u praksi izgledala primjena ovih principa.

Jedan od problema koji građani ističu je problem politizacije MZ, činjenice da politika utiče na većinu procesa u tom sistemu, zbog čega smatramo da je važno omogućiti prostor za održavanje Zbora građana, birati profesionalce koji će raditi u MZ i platiti njihov rad.

CEGAS smatra da je prilikom davanja predloga za izmjenu Odluke o mjesnim zajednicama važno uzeti u obzir specifičnosti koje neke od lokalnih zajednica posjeduju i važno je čuti predloge građana i službenih lica koji rade sa građanima o tome koje uslove treba ispuniti da bi ovaj sistem profunkcionisao.

Labović: MZ zavise od dobre volje institucija

Predsjednik kolašinske mjesne zajednice Kraljske Bare Milovan Mišo Labović je u razgovoru sa timom CEGAS-a istakao probleme koji prate većinu lokalnih zajednica na severu CG.

 MZ Kraljske Bare, kako kaže Labović, uglavnom prati popriličan broj problema nagomilanih u zadnjih nekoliko decenija: ‘’Konstantno eksploatisanje prirodnih resursa – šume, šljunak, kamen, rečni potencijal, lov i ribolov – samo su neki od konkretnih primera od kojih lokalno stanovništvo nema nikakve beneficije, niti su ovi resursi ikad bili tretirani kao mogući razvojni potencijal lokalne zajednice.’’

Naglasio je da je za većinu problema zajedničko to da lokalne zajednice uglavnom nemaju adekvatne mehanizme zaštite, što dovodi to toga da zavise od “dobre volje” nadležnih  institucija ili trenutnog raspoloženja nekog državnog činovnika.

 Zvaničan registar stanovnika u MZ Kraljske Bare ne postoji, ali Labović tvrdi da prati stanje u selu, pogotovo sve vezano za demografsku sliku mjesne zajednice. Opština posjeduje registar domaćinstava, i to je rađeno zajedno sa predsjednikom MZ, dodao je.

‘’Inače demografska slika sela je katastrofalna, i ona ne odudara previše od većine ruralnog područja na severu CG. Broj stalnih mještana konstantno opada, primjer je OŠ u Barama, gdje u prvom razredu nijesmo imali učenika. Ovaj problem svakako treba da bude dio nacionalne strategije, u koju bi bili uključeni svi segmenti društva u celini’’, komentarisao je Labović trenutno stanje.

Njegov lični stav o pitanju sela je pesimističan: ‘’Odsustvo vizije razvoja, nedostatak šireg nacionalnog konsenzusa, kao i niska svijest ukupnog stanovništva ovaj problem čine prilično nerešivim. Mislim da smo selo u njegovom izvornom obliku trajno izgubili.’’

 Mjesna zajednica Kraljske Bare nema dodatnih prihoda, tvrdi Labović: ’’S obzirom na to da naša MZ nema na svoje ime uknjiženo vlasništvo, ni na zemljištu niti na objektima, to nas onemogućava da određena novčana sredstva povlačimo iz donacija. MZ Kraljske Bare nema čak ni mjesnu kancelariju. Sve se vodi na Vladu CG, iako su meštani samodoprinosom gradili Dom Kulture, seosku Biblioteku, i još nekoliko pomoćnih školskih objekata, pa čak u početku i Osnovnu školu’’.

Za MZ u kojoj je predsjednik smatra da radi onaj dio poslova koji je po zakonu obavezna da uradi. Opština uglavnom prihvata njihove inicijative i nema konkretnih zahtjeva, osim u nekim slučajevima koji mogu biti sezonskog karaktera, kao što je pojava požara u sušnim periodima, dodao je. 

Labović poručuje da se Odluka o radu mjesnih zajednica opštine može unaprijediti samo zajedničkim djelovanjem lokalne samouprave i lokalnih zajednica. 

 Odluke o mjesnim zajednicama treba da budu jednake u svim crnogorskim opštinama ‘’uz poštovanje nekih eventualnih  specifičnosti, karakterističnih za određene lokalne zajednice’’, zaključio je.

Iako Labović pitanje izbora Sekretara i Savjeta vidi kao kompleksno, ipak smatra da Sekretara i članove Savjeta treba isključivo birati na Zboru građana.

‘’Savjet MZ bira Zbor građana, a onda članovi Savjeta između sebe biraju predsjednika i zamjenika. Ovo znači da predsjednik ne može da utiče na izbor članova Savjeta, što je sa jedne strane i jako dobro, ali sa druge strane to znači da predsjednik ne može da ‘bira svoj tim’, jer nisu svi članovi Savjeta do kraja aktivni i posvećeni obavezama. Po ovom modelu uglavnom je predsjednik MZ nosilac inicijativa, ali i svih drugih obaveza i aktivnosti koje se tiču rada MZ. I naravno – sve to radi na volonterskoj osnovi’’, rekao je.

 Komunikacija između MZ i Opštine je za vrijeme mandata Labovića uvijek bila korektna. Ranije se, kako on kaže, sve uglavnom na komunikaciji završavalo, a od obećanja skoro ništa ili samo polovična rešenja. 

‘’Sa novom Opštinskom vlašću taj odnos se poprilično promijenio, uglavnom se sva obećanja i ispune, što je za svaku pohvalu, bez političke pozadine’’, rekao je Labović. 

Knežević: Stanovnici MZ Spuž imaju kome da se obrate

Tim CEGAS-a je u sklopu intervjua rađenih sa predstavnicima MZ razgovarao i sa predsjednikom Savjeta MZ Spuž Petrom Kneževićem. Stanovnici mjesne zajednice Spuž su, kako tvrdi Knežević, sada shvatili da imaju kome da se obrate. Da bi građani bili samouvjereniji u ostvarivanju svojih prava i da bi više učestvovali u donošenju odluka, potrebno je dodatno raditi sa njima i približiti im to kako sistem funkcioniše, dodao je.

Da li ste se susreli sa nekim problemom u radu Vaše mjesne zajednice?

Na početku smo se susreli sa blagim problemom tranzicije, koliko sam čuo u drugim MZ je to bio veći problem. Određeni vremenski period nismo imali pristup bankovnom računu, ali je sada taj dio u redu. Iako smo tek krenuli, već smo ostvarili komunikaciju sa organima Opštine Danilovgrad i građanima, te očekujemo intenzivniju komunikaciju. Prostorije mjesne zajednice Spuž, iako postoje, dugo vremena su korišćene izuzetno rijetko i nisu održavane, dio njih je korišćen i kao magacin, ali nakon čišćenja su poprilično uslovne za rad, kao i organizaciju skupova – do 30-40 učesnika. Ove prostorije namjeravamo da koristimo prvenstveno kada su u pitanju sjednice Savjeta, ali planiramo da ih koristimo i za javne rasprave, diskusije, tribine, itd. Imajući u vidu da u prethodnih nekoliko godina institut MZ nije funkcionisao uopšte, dolazimo do situacije da su određene oblasti zapuštene, poput sistematizovanog praćenja stanja puteva, osnovne infrastrukture, pa sada radimo na uspostavljanju tih sistema, kako bismo pravovremeno reagovali u svakoj situaciji. Građani su u određenoj mjeri sada shvatili da imaju kome da se obrate, i obraćaju se skoro svakodnevno sa raznim realnim i nerealnim zahtjevima, što mi prosljeđujemo nadležnim organima. Smatram takođe da je potrebno dodatno raditi sa građanima kako bi shvatili na koji način oni lično mogli da učestvuju u donošenju odluka, da bolje razumiju sistem, tj. ko je za šta nadležan, i  samim tim budu samouvjereniji u ostvarivanju svojih prava. 

Koji su opštinski poslovi delegirani Vašoj mjesnoj zajednici?

Osim poslova koji su propisani Odlukom o mjesnim zajednicama, naša MZ za sada primarno informiše građane o važnim informacijama za njih, upućuje zahtjeve nadležnim organima lokalne uprave po prijavi građana, komunicira potrebe Spuža ka Opštini. Često dolazimo u situaciju da nas građani zovu i kažu nam da su dobili informaciju da je određena stvar u nadležnosti mjesne zajednice, pa se ispostavi da nije tako. Mi se sa naše strane trudimo da uputimo građane na način kako da riješe svoj problem, te im pružamo podršku na bilo koji način. 

Da li mislite da se Odluka o radu mjesnih zajednica Vaše opštine može unaprijediti i kako?

Za unaprjeđenje Odluke je potreban inkluzivan proces, a od trenutno najbitnijih pitanja, treba regulisati pitanje finansiranja MZ po projektnom/programskom modelu, tj. da MZ dobijaju novac za konkretne predložene aktivnosti. U prethodnom periodu, a i sada, javnosti nije jasno na koji način se finansiraju mjesne zajednice, po kojem osnovu dobijaju sredstva iz budžeta Opštine, što stvara distancu između građana i MZ koja treba da zastupa njihove interese. Povećanjem transparentnosti u radu bi se došlo do većeg povjerenja, a samim tim i većeg motiva za zajedničkim radom i osjećaja zajedništva.

Da li odluke o mjesnim zajednicama treba da budu jednake u svim crnogorskim opštinama?

To bi definitivno olakšalo saradnju, komunikaciju, zbog lakšeg razumijevanja i udruživanja oko horizontalnih pitanja. Imajući u vidu da su Opštine u CG raznolike i samim tim mjesne zajednice imaju svoje specifičnosti treba obratiti pažnju na takve potrebe, te ne treba bježati od raznih Odluka – na kraju krajeva, svaka Opština ima legitimitet da donosi Odluke koje njima najviše odgovaraju. Neka osnovna usklađenost Odluka može biti značajna naročito kod privlačenja donatorske podrške iz inostranstva, čime će ovaj sektor biti jasniji i predvidljiviji za donatorsku zajednicu.

Da li Vaša mjesna zajednica dodatno prihoduje od drugih aktivnosti predviđenih Zakonom o lokalnoj samoupravi?

Za sada ne, ali ćemo u budućnosti razmotriti mogućnosti ostvarivanja prihoda.

Smatrate li da sekretara i članove savjeta treba isključivo birati na Zboru građana?

U skladu sa Odlukom na snazi u Danilovgradu, Savjet biraju građani na Zboru, dok predsjednika biraju članovi Savjeta iz reda članova. Ovakav mehanizam je dobar, s tim da se mora raditi na smislenom uključivanju građana, te prezentovanju programa prioriteta od strane kandidata na zboru. Na ovaj način, Zbor će biti skup na kojem će se ocjenjivati kandidati na osnovu njihovih referenci, onoga šta žele da urade za svoju zajednicu, i šta vide kao prioritete. Predsjednika Savjeta treba da bira Savjet iz reda svojih članova, kako bi se Zbor odnosio na izbor skupa ljudi u koje građani imaju povjerenja da izaberu najboljeg iz Savjeta za predsjednika.

Kada ste poslednji put pozvani na razgovor (sastanak, okrugli sto) u cilju unaprjeđenja rada i načina funkcionisanja Vaše mjesne zajednice?

Opština Danilovgrad je zauzela proaktivan stav prema MZ kako bi ovaj sistem profunkcionisao, te je održan niz sastanaka sa predsjednikom Opštine, predsjednikom Skupštine Opštine, Sekretarijatom za lokalnu samoupravu, koji su iskazali svoju želju da daju podršku u funkcionisanju MZ. Nadležni Sekretarijat je bio izuzetno responzivan u komunikaciji sa nama, te smo pravovremeno dobijali sve informacije, kao pojašnjenja u vezi bilo kojeg procesa.

Da li Vaša mjesna zajednica posjeduje registar stanovništva?

Naša MZ ne posjeduje registar stanovništva. Ovo pitanje treba razmotriti uzimajući u obzir zaštitu ličnih podataka građana. Mjesna zajednica može posjedovati makar brojke o stanovništvu, u kojima neće biti izložen bilo koji vid lične informacije, kako bi Savjet mjesne zajednice mogao da adekvatno vrši svoja ovlašćenja, na primjer da ima adekvatan proračun sume samodoprinosa u slučaju da se krene u prikupljanje sredstava za bilo koji projekat. MZ mora imati makar mapu sa jasno iscrtanim granicama MZ, na osnovu koje će utvrditi da li neko pripada MZ Spuž.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑