Birani po lojalnosti Milu
Direktor CEGAS-a Boris Marić ocijenio je da je predsjedništvo DPS-a izabrano po kriterijumu lojalnosti Đukanoviću.

– Kada to uzmemo kao polazište, manje je bitno za sam proces partijskog izbora da li su iza nekoga brojne afere i kontroverze. U krajnjem, sam Đukanović je mnogo opterećeniji aferama od pojedinih članova užeg rukovodstva DPS-a. Jasno je da je Đukanović stavio znak jednakosti između sebe, DPS-a i državnih institucija, te da od eventualne podjele moći unutar samog DPS-a, dok je Đukanović na čelu, neće biti ništa – rekao je Marić.

link: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&datum=2020-02-21&clanak=734312

Vojnici se moraju čuvati zamke da na bilo koji način budu uvučeni u eventualno javno ispoljavanje političkih stavova, kazao je direktor Centra za građanske slobode Boris Marić

Direktor Centra za građanske slobode (CEGAS), Boris Marić, ocijenio je da ne vidi potrebu da se na bilo koji način pripadnicima Vojske Crne Gore ograničava mirno ispoljavanje neke vrste vjerske pripadnosti, ako protestne litije tumačimo kao građansko pravo crkve da se bori za svoja prava.

“Sa druge strane, pripadnici Vojske se moraju čuvati zamke da na bilo koji način budu uvučeni u eventualno javno ispoljavanje političkih stavova, a to kao opasnost postoji i sa strane vlasti i sa strane opozicije”, kazao je Marić “Vijestima”.

Govoreći o porukama da pripadnicima Vojske nije mjesto na litijama, Marić je rekao da “ovdje imamo graničan slučaj, jer profesinalni vojnik dobrovoljno stupa u taj status i samim tim trpi određena ograničenja, poput onog propisanog članom 18 Zakona o vojsci”.

“Naime, stoji da lice u službi u Vojsci, službu vrši politički neutralno, ne može biti član političke organizacije i da se uzdržava od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja”.

Marić navodi da je shodno tome primjer morao dati sam ministar odbrane Predrag Bošković, koji je “posljednja adresa koja je trebalo da se javi kao učesnik javne polemike o spornom Zakonu i protestnim litijama crkve”.

“Sa druge strane, Zakon o Vojsci ima normu koja zabranjuje diskriminaciju po osnovu pola, rase, nacionalne pripadnosti, jezika, vjeroispovijesti, političkog i drugog misljenja i drugo. Zakon zabranjuje dovođenje u povlašćen, odnosno neravnopravan položaj lica u službi u Vojsci. Zabranjeno je prethodno pobrojana prava ograničavati po bilo kom osnovu”, kazao je Marić.

Pravnik Sergej Sekulović ocijenio je da je riječ o složenoj pravnoj situaciji kod koje postoji spor oko činjenica:

“Osnovno pitanje koje se javlja je – da li su litije politički skup na kome se ispoljava političko uvjerenje? I vezano pitanje: što se podrazumijeva pod javnim ispoljavanjem političkog uvjerenja”, kazao je Sekulović.

Istakao je da Ustav zabranjuje političko organizovanje u državnim organima i članstvo u političkim partijama, između ostalog i profesionalnim pripadnicima Vojske:

“Shodno tome, lično sam mišljenja da se ispoljavanje političkog uvjerenja, na koju zabranu upućuje član 18 Zakona o Vojsci Crne Gore, treba vezivati za agitovanje za određenu političku partiju”.

Van ovakvog tumačenja, ističe Sekulović, ulazimo u zonu da se nad pripadnicima, u ovom slučaju Vojske, vrši diskriminacija ukoliko im se zabrani ispoljavanje stava o svim javnim politikama.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske u više navrata su poručili da će prestati sa organizovanjem litija čim Zakon bude povučen i da one imaju isključivo crkveni karakter…

“Podsjećam da je pripadnicima Vojske dozvoljeno sindikalno organizovanje. U svakom slučaju, situacija bi bila drugačija ako bi se karakter litija promijenio i dobio oblik agitovanja za bilo koju političku partiju ili koaliciju”, kazao je Sergej Sekulović.

Poruku da ne učestvuju u litijama koje Mitropolija crnogorsko-primorska organizuje širom Crne Gore u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pripadnicima Vojske uputio je načelnik Generalštaba VCG Dragutin Dakić. On je prije nekoliko dana rekao da u Vojsci nema mjesta za one koji se bave politikom i da je nedopustivo da njeni pripadnici budu na litijama na kojima se vide zastave druge države.

“Svaki vojnik, počev od mene, dužan je da bude bezuslovno lojalan Crnoj Gori… Taj koji misli da treba da brani crkvu od zakona, tome nije mjesto u Vojsci, jer se od istog čovjeka očekuje da brani državu”.

Nakon izjave Dakića, general u penziji Blagoje Grahovac ocijenio je da je Vojska pretvorena u partijsku soldatesku vladajuće DPS.

“Vojnik ima pravo kao i svaki drugi građanin. Ovdje je upućena prijetnja svim vojnicima koji bi i pomislili da mogu da upražnjavaju vjeru, a da je kojim slučajem viđen vojnik na manifestaciji makar bila i crkvena, koju podržava DPS, naravno da bi taj vojnik bio primijećen za unapređenje i za brže vođenje u službi”.

Bošković je javno čestitao Dakiću na stavu i izjavi i istakao da se od vojnika očekuje da brani državu u skladu sa zakonima i Ustavom.

“Ako dobro pročitate izjavu, vidjećete da je on rekao da je sloboda vjeroispovijesti osnovno ljudsko pravo svakog pojedinca i da će zaštititi bilo pojedinca bilo Vojsku u cjelini od zloupotrebe u bilo koje političke ili vjerske svrhe”.

Bošković je ranije kazao da protestne litije nemaju nikakve veze sa zakonom, već je “namjera da se Crna Gora predstavi kao srpska država, kojoj bi se poništila nezavisnost izglasana na referendumu 2006. godine”.

On je najavio i da će vratiti orden Svetog Save kojim ga je ranije odlikovala Srpska pravoslavna crkva, nakon što je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije poručio da bi Sinod trebalo da mu ga oduzme.

Član Odbora za bezbjednost Skupštine Milorad Vuletić (DPS) poručio je da “okupljanja koja imaju formu vjerskih skupova, a u suštini političkih protesta na kojima su dominantna obilježja strane države, s kojih se čuju uvrede upućene institucijama, nijesu mjesta primjerena za nekog ko se svečano zakleo da će braniti nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore”.

Tekst preuzet sa potrala Vijesti, novinarka Željka Vučinić

link: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/na-litiju-mogu-ako-nije-partijski-obojena

Posle dva meseca neviđenih tenzija u društvu, crnogorska vlada i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori konačno su počele pregovore o spornom Zakonu o slobodi veroispovesti. DW istražuje: koje su moguće tačke kompromisa?

Posle mnogo međusobnih pozivanja, ali i prozivanja, kao masovnih protesta vernika Srpske pravoslavne crkve (SPC) – koje je crnogorska vlast nazvala „rušenjem države“ – dve strane konačno su prošle sedmice sele za pregovarački sto. To je pokušaj da se raspetlja Gordijev čvor Zakona o slobodi veroispovesti, čije je usvajanje krajem prošle godine dovelo do ogromnih tenzija, kakve u Crnoj Gori nisu viđene još od devedesetih godina, pa ni u doba referenduma 2006.

Prvi sastanak nije doneo ništa spektakularno, jer su dve strane ostale pri svojim stavovima – Crkva da bi Zakon trebalo menjati, a Vlada da on može da se primenjuje uz dodatne garancije. Ipak, sastanak je probudio nadu da se taj, možda i najteži konflikt od obnove nezavisnosti Crne Gore, može rešiti dogovorom.

Crkva traži brisanje tri sporna člana Zakona

Spornim zakonom predviđeno je da sve crkve i manastiri (ali i zemljište verskih zajednica), a koji su bili državna svojina ili su izgrađeni državnim novcem do 1918. godine, prelaze u vlasništvo države, osim ako verske zajednice ne dostave dokaze o vlasništvu nad tim objektima koje će država priznati. Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori to su nazvale otimanjem crkvene imovine, dok vlast tvrdi da se time ispravlja istorijska nepravda pripajanja Crne Gore Srbiji 1918. nakon koje je i Mitropolija postala deo SPC.

SPC je zbog usvajanja Zakona pokrenula masovne proteste vernika – crkvene litije koje se od Božića održavaju svakog četvrtka i nedelje u brojnim crnogorskim gradovima. A i nakon sastanka sa Vladom, poručili su da će se litije nastaviti.

Litije se održavaju svakog četvrtka i nedelje u brojnim gradovima Crne Gore

Politički analitičar Sergej Sekulović za DW kaže da je sama činjenica da se sastanak desio pozitivna stvar: „Prostor za kompromis postoji, jer je priča i dalje živa. Ipak, nema dovoljno elemenata da bi bili optimisti do kraja.“

-pročitajte još: Crkva i „sistem Đukanović“

Advokat Dragan Šoć, koji je bio deo pravnog tima SPC na sastanku, kaže da je dogovor da se pregovori nastave na nivou eksperata, te da oni čekaju poziv Vlade za naredni sastanak.

„Mi smo Vladi predali predlog izmena zakona, a oni su rekli da će ga proučiti. Mi tražimo brisanje spornih članova 62, 63 i 64 koji govore o imovini. Ako Vlada baš insistira da se imovina pomene u Zakonu, onda bi trebalo da jednom formulacijom uputimo na opšte odredbe pravnog postupka u Crnoj Gori, a to je da Vlada, ako ima dokaze da su crkve i manastiri nekad bila državna imovina, pokrene postupak pred nadležnim sudom i neka to sud dokazuje. Niko nema ništa protiv toga“, tvrdi Šoć.

On dodaje da odredba koju predlaže crkva zamenjuje sva tri sporna člana zakona, 62, 63 i 64: „To je odredba da se svi eventualni imovinski sporovi rešavaju pred nadležnim sudom, u duhu pravnog poretka, zakona i Ustava Crne Gore i poštujući međunarodne standarde. To znači da nema posebnog upravnog postupka niti upisa crkava i manastira u katastar kao državne imovine, kako stoji u zakonu. Time bi, po našem sudu, taj zakon ušao u zonu ustavnosti“, kaže Šoć.

Dragan Šoć: Litije su za Vladu iznenađenje, kao što su i za nas – ali za njih su briga, a za nas nisu

Koje su moguće tačke kompromisa?

Sekulović smatra da će biti teško pomiriti različite stavove: „Kompromis od strane Vlade će, prema mom mišljenju, ići ka tome da sporni članovi ostanu u zakonu, a da se pruže dodatne garancije da to nikako neće uticati na korišćenje imovine, pri čemu crkvi ostaje da sudski dokazuje svoje vlasništvo, ako hramovi budu uknjiženi na Vladu. Ipak, mislim da to crkvi neće biti dovoljno, pa će oni tražiti da se vlasništvo nad crkvama, odnosno uknjižba, vrši tek nakon pravosnažnog sudskog postupka, a ne prostim upisivanjem crkvene imovine u državno vlasništvo“, kaže Sekulović.

-pročitajte još: Crna Gora: Identitet, vera, politika

O Vladinim dodatnim garancijama za korišćenja crkava i manastira samo uzgred se pričalo na sastanku, ali Šoć poručuje da su one nedovoljne: „One ne mogu imati efekta, jer se sukobljavaju s imperativnim normama zakona. Ako Vlada nudi da neće dirati Mitropoliji pravo korišćenja crkava i manastira, to treba da počiva na dobroj volji i poverenju, čega trenutno nema. Drugo, ako oni ne žele da upravljaju tom imovinom, već je daju na korišćenje crkvi – šta će im onda vlasništvo? Treće, Vlada se menja i za nekoliko godina neki državni činovnik može da donese neku novu uredbu ili pravilnik o promeni načina korišćenja crkava i manastira. Dakle, ta priča o garancijama je politička i upućena je građanima kako bi ih pacifikovali“, smatra Šoć.

I Sekulović dodaje da crkva želi da se postupak dokazivanja vlasništva nad imovinom vrati sa Upravnog na redovne sudove, i da je to moguća druga tačka kompromisa: „Mislim da je to u duhu njihovih amandmana na zakon koji su predlagali u Skupštini i smatram da bi bilo vrlo teško za njih da to odbiju kao eventualni kompromisni predlog Vlade.“

Kao sporno pitanje ostaje i to što država traži da se crkve registruju, a Mitropolija crnogorsko-primorska to neće, jer kaže da ima pravni subjektivitet stotinama godina. Ipak, naši sagovornici kažu da je tu kompromis realniji i da bi Vlada mogla da pristane na evidenciju verskih zajednica umesto njihove registracije.

„Evidencijom se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznaje kontinuitet pravnog lica, odnosno evidentira se objektivno stanje“, kaže Sekulović.

Prvi sastanak nije doneo ništa spektakularno, ali je probudio nadu da se konflikt može rešiti dogovorom

Da li će vlast popustiti zbog masovnih litija?

Dragan Šoć tvrdi da bi vlastima bilo pametnije da pristanu na kompromis, kako ne bi dočekale izbore ove godine s masovnim protestima: „Moj utisak sa sastanka je da su litije za Vladu iznenađenje, kao što su i za nas. Ali za njih su briga, a za nas nisu. Vlast ima ozbiljan problem ako ovo ne skine s dnevnog reda do izbora, jer ovo nisu politički protesti, već su usredsređeni na jedan zakon. Ako budu tvrdoglavi, mogu da uđu u izbore sa ovakvim protestima ili mogu da kažu ’Stanite, možda smo malo prenaglili’, da se povuku korak unazad i izađu u susret zahtevima crkve i time prekinu proteste. A onda neka se političari rvaju na izborima“, kaže Šoć.

S druge strane, Sekulović smatra da su litije politički događaj i da se priča može odvijati u dva smera, pogotovo zato što u protestima učestvuju i glasači vladajuće Demokratske partije socijalista: „Prvi smer jeste da se DPS povuče i pristane na neke izmene zakona kako bi sačuvao biračko telo. Drugi je da u DPS-u procene da su im baš potrebne litije do samih izbora, jer se tako sve druge teme stavljaju u drugi plan i otvara se samo pitanje: ’Jeste li za državu ili protiv nje?’ To bi bila pojednostavljena politička kampanja, ali ona donosi homogenizaciju biračkog tela, a DPS relaksira brojnih drugih životnih tema“, kaže Sekulović koji na kraju dodaje da bi se ipak pre kladio da će doći do nekog kompromisa.

„Bilo bi prilično neodgovorno i na unutrašnjem i na regionalnom planu, ali i na planu evropskih integracija Crne Gore, da ne dođe do dogovora. To bi bio veliki rizik, jer bi onda Crna Gora, od decenijskog faktora mira i stabilnosti u regionu, postala jedno od nosećih žarišta, što bi bilo prilično kontraproduktivno za sve“, zaključuje Sergej Sekulović.

Link: https://www.dw.com/sr/crna-gora-da-li-je-mogu%C4%87-kompromis/a-52417650

Advokat Sergej Sekulović kazao je da u Crnoj Gori ne postoji pravno pravilo koje zabranjuje da se izborni zakoni mijenjaju u godini izbora.Objavljeno: 07. 11. 2019 – 12:47
Izvor: Portal Analitika

„To pitanje više je u sferi dobrih demokratskih praksi. Potreba stabilnog izbornog zakonodavstva zahtijevala bi da u godini izbora ipak ne bude nikakve promjene u izbornim zakonima, već da postoje jasna pravila. Međutim, gledano s formalno-pravne strane, i da određena zakonodavna rješenja istrpe izmjene i u toku izborne godine, to ne bi moglo biti napadnuto iz, na primjer, pozicije ustavnosti pred Ustavnim sudom, jer pravno pravilo – odnosno zabrana – u tom smislu ne postoji“, pojasnio je Sekulović za Portal Analitika.

Podsjetimo, pridruženi član Odbora za reformu izbornog zakonodavstva, Dragan Koprivica (CDT), predložio je da se rad Odbora, koji ističe 15. novembra, produži do 31. decembra, dok je Genci Nimanbegu (Forca) saopštio da bi optimalan rok trebalo da bude do proljećnjeg zasjedanja parlamenta.

Iz vladajućeg DPS-a poručili su da izborni zakoni moraju biti usvojeni do kraja godine.

Demokratska partija socijalista (DPS) šalje poruke koje se mogu označavati i početak izborne kampanje, ali i konsolidovanja svog biračkog tijela nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i reperkusija koje je on donio.

“Kako se situacija i nezadovoljstvo zbog Zakona ne smiruju, DPS saopštenjima opštinskih odbora pokušava da sanira moguću štetu i ponovo uspostavi kontrolu, budući da nije sve prošlo po dosadašnjem principu: tenzije će se smiriti protokom vremena”, rekla je izvršna direktorica Politikon mreže Jovana Marović.

Posljednjih desetak dana održano je nekoliko sjednica opštinskih odbora DPS-a, uglavnom na sjeveru države, sa kojih su poslate poruke da nema oduzimanja hramova SPC, ali i multietničke skladnosti i podrške državnom vrhu da “istraje u odbrani vitalnih interesa države i radi na osnaživanju našeg identiteta”. Na istu temu oglasili su se i pojedini odbori – Ulcinj, Budva, Kolašin, Podgorica – čija su saopštenja bila na istom fonu.

Sjednice su održane u Šavniku, Mojkovcu, Danilovgradu, Pljevljima i Bijepom Polju, a na njima su prisustvovali koordinatori – članovi Predsjedništva DPS-a i Izvršnog odbora partije. To pokazuju stranačka saopštenja poslata medijima nakon sjednica kojima su prisustvovali, kako se navodi, Ilija Ašanin, Časlav Vešović, Nada Drobnjak, Dijana Gomilanović, Srđan Miljanić, Milosav Anđelić.
U Pljevljima i Bijelom Polju je bio i premijer i zamjenik predsjednika DPS-a Duško Marković. On je iz Podgorice pozivao mitropolita Amfilohija na razgovore, a sa partijskog skupa u Pljevljima, dan kasnije, optužio ga da vodi anticrnogorsku opoziciju.

IZ DPS-a nijesu odgovorili na pitanja upućena u petak. “Vijesti” su pitale da li je DPS krenuo u antikampanju litijama.

Jovana Marović rekla je “Vijestima” da “razmjere protesta i nezadovoljstva širom Crne Gore zbog usvajanja Zakona zahtijevaju reakciju DPS-a”: “Ona je došla u vidu ”stalnog zasjedanja” opštinskih odbora i odgovaranja na situaciju na terenu i u isto vrijeme su i razmatranje strategija pred izbore, što uključuje i procjenu opasnosti po povoljan izborni rezultat”.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić rekao je da su saopštenja opštinskih odbora DPS “dio kampanje koji treba da doprinese sa jedne strane homogenizovanju biračkog tijela, a sa druge strane da ispituje reakcije druge strane što treba da posluži za određivanje pravaca kampanje”.

“Izborna je godina i sve što se dešava ima vezu sa tom činjenicom. DPS svoju kampanju vodi kontinuirano što su i sami više puta potvrdili tvrdnjama da za njih nova kampanja počinje odmah nakon završenih izbora. Njihova politička procjena je bila da treba ići sa spornim Zakonom koji uređuje oblast vjerskih pitanja i ne sumnjam da je rukovodstvo te partije imalo punu svijest da će na taj način dodatno aktuelizovati podjele u crnogorskom društvu. Otvaranje spornog pitanja vraća nas u neku vrstu predreferendumskog stanja, zatvara prostor i slabi druge teme poput brojnih afera, spornih državnih pomoći, loše ekonomske i socijalne situacije, zastoja u EU integracijama. Svi ti parametri su loši, a ključnu odgovornost snosi DPS. To su loši indikatori za izbornu godinu, za vođenje kampanje. Tema koja podstiče podjele je “lakša” za vođenje kampanje. U poluvandrednom stanju DPS može sebe predstaviti kao zaštitnika države, što je mnogo puta oprobana manipulacija”, navodi Marić za “Vijesti”.

U saopštenjima DPS-a nakon sjednica odbora uglavnom provijavaju slične rečenice “bezrezervna podrška državnom vrhu da istraje u odbrani vitalnih interesa države”, “nikome se neće otimati nijedan vjerski objekat”, “cilj zakona nije diskriminacija nijedne vjerske zajednice”, “Crna Gora je prepoznata kao bastion vrijednosti koje podrazumijevaju multietnički sklad”…

Prema Marićevim riječima, sve dobija posebnu težinu kada takvom načinu odlučivanja pribjegne Ustavni sud

Izbor Desanke Lopičić za predsjedavajućeg sudiju Ustavnog suda nije zakonit i pribjegavanje praksi na uštrb zakonskih rješenja nije dobra poruka, ocijenio je pravnik Boris Marić.

Ustavni sud Crne Gore u ponedeljak nije izabrao predsjednika, nakon četiri kruga glasanja, jer niko od sudija nije dobio potrebnu većinu, a za predsjedavajućeg sudiju izabrana je Lopičić.

Iz tog suda saopštili su da su postupak izbora predsjedavajućeg sudije sa ovlašćenjima predsjednika Ustavnog suda sproveli u skladu sa ranijom sopstvenom praksom i ustavno-sudskom praksom u okruženju.

Marić je agenciji MINA kazao da izbor Lopičić nije zakonit.NEUSPIO POKUŠAJ IZBORA PREDSJEDNIKA

Ustavni sud bez predsjednika, Lopičić predsjedavajući sudija

27. januar 2020

“Izbor nije zakonit, a pretpostavljanje i pribjegavanje praksi na uštrb zakonskih rješenja nije dobra poruka”, rekao je Marić.

Prema njegovim riječima, sve dobija posebnu težinu kada takvom načinu odlučivanja pribjegne Ustavni sud.

To, kako je ocijenio Marić, ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan.

Preuzeto sa portala Vijesti

https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/maric-pribjegavanje-praksi-na-ustrb-zakonskih-rjesenja-nije-dobra-poruka

Da li je moguć ustavni patriotizam u duboko podijeljenom društvu ili još preciznije u političkoj zajednici koja nije jasno odgovorila na pitanje: zašto smo zajedno?

Objavljeno 3. marta 2018.godine

‘’Nijesu toliko programski stavovi ove ili one partije dovodili do nepomirljivih sukoba koji su ličili na borbu svih protiv sviju, već je upravo moralni karakter njihovih učesnika podsticao na svađu i razdore, stvarao atmosferu političkih strasti, koja se ničim nije mogla smiriti…više nije postojao čovjek, postojali su samo članovi različitih partija ili predstavnici raznih interesa, koji su mogli samo da razmještaju međe među sobom’’. (S. Bulgakov)

Da li je moguć ustavni patriotizam u duboko podijeljenom društvu ili još preciznije u političkoj zajednici koja nije jasno odgovorila na pitanje: zašto smo zajedno? Krenimo od nekoliko konstatacija koje tretiramo kao realno činjenično stanje. Crnogorsko društvo nema izgrađen konsenzus oko državno-pravnog statusa, spoljno-političkih prioriteta, identiteta, ekonomsko-socijalnog modela. Prije nego pokušamo odgovoriti na postavljeno pitanje, otvorićemo određena saznajna polja u vezi sa pojmom ustavnog patriotizma. 

Što je ustavni patriotizam? Čemu on služi ili koja je njegova svrha?

Ustavni patriotizam se nalazi pod udarom dvije jake sile. Prva ga napada iz razloga njegove nesadržajnosti i kaže: ustavni patriotizam je anemičan, prazan i razvodnjen sistem pripadanja koji ne može supstituisati pripadnost naciji (etno-kulturnom modelu identifikacije). Pod udarom druge se nalazi iz dijametralno suprotnih argumenata i tu se ističe: ustavni patriotizam je nužno partikularan i zbog toga ne može da izbjegne vezu sa nacionalizmom, te se javlja kao njegova blaža forma i to moguće najperfidnija jer se pokušava zakloniti iza univerzalističkih etičkih parola.

Da li je moguć patriotizam bez nacionalizma i kosmopolitizam uz postojanje i vrednovanje nacionalne države? To je izazov koji se javlja pred ustavne patriote i tu nema čarobne formule niti okamenjenih rješenja. 

Miler ističe: “Ustavni patriotizam nije oblik državnog nacionalizma niti dobija razmjere neke vrste ‘građanske religije’”. Michelaman naglašava: “Savršeno je razumno da se građani ne slažu ni oko nekih suštinskih ustavnih načela (a ne, na primjer, samo oko njihovih primjena)… budući da opšte opravdanje sa jedne, i primjena, sa druge strane, gotovo nikad ne mogu da budu pravilno razdvojeni, građani neće biti u stanju da predvide ishode nekih primjena i u mnogim slučajevima će imati dobre razloge da se ne slože o tome kako da prevedu suštinska ustavna načela u postojeće pravne i političke ustanove. Ustavi onda neminovno proizvode neki oblik kontrolisanog neslaganja ili ograničenog razlikovanja.”

Da se vratimo na Crnu Goru u kontekstu desetogodišnjice usvajanja Ustava. Najveća vrijednost našeg Ustava sadržana je u tome što Crnu Goru definiše kao građansku državu. Međutim, ovaj princip trpi odstupanja, kako u samom tekstu tako i u praksi. Osnovna protivrečnost i prepreka odnosi se na politički ambijent koji je pratio samo donošenje ustavnog teksta. Nazvali bismo ga “Stvaranje ustava i projektovanje identitetskih težnji”.

Crna Gora može biti građanska država, ali da prvo zaokružimo proces konstituisanja nacije u etno-kulturnom smislu; odnosno Crna Gora može biti nezavisna država, ali po svom identitetskom karakteru mora biti srpska. Dvije ovako suprostavljene sile su otežale izgradnju građanskog društva, prijeteći da se crnogorsko društvo “bosanizuje”, odnosno da se u jednom momentu, usljed nemogućnosti prevazilaženja ove protivrječnosti ustavno izgradi po kolektivističkom (narodnom) principu, koje bi prirodno dobilo i svoj ustavno-politički iskaz u redefiniciji uređenja političkog sistema (dvodomni parlament, kolektivno predsjedništvo sa pravom veta i drugo). Opisana tenzija se dodatno pojačava u dijelu ustava koji uređuje pitanje jezika i srazmjerne zastupljenosti manjinskih naroda.

Vratimo se Mileru. U pravu je kada kaže da shvatanje ustavnog patriotizma ne počiva na statičkom ustavnom identitetu ili oblicima liberalnog nacionalizma, koji se, u suštini, zasnivaju na etničkim identitetima. Dajući konceptu ustavnom patriotizma egzistencijalističku osnovu, uvodi pojam ustavne kulture. U tom smislu naglašava: “Ustavi sami sebe ne tumače niti primjenjuju, oni se čitaju i iščitavaju u svjetlu određenih istorijskih iskustava, novih informacija, uzajamnog učenja,… Za ustavnu kulturu sukob koji se vidi kao legitiman, može biti jednako važan kao i opšte saglasje”. Dakle, radi se o živom procesu, koji podrazumijeva društvenu dinamiku i dijalektiku, bez kojih nema demokratskog sazrijevanja i razvoja. Zahtijeva se lična i društvena otvorenost. 

Potrebno je graditi sistem u kojem se građani vežu za vrijednosti i načela koja u samom srcu Ustava, koja se ne dogmatizuju, nego su predmet kritičkog preispitivanja i otvorene javne debate. Iako sa pravom Nikola Beljinac izražava oprezan stav u vezi sa mogućnošču ustavnog patriotizma u multikulturnim društvima, ističe i da se ustavni patriotizam može smatrati dobrodošlom normativnom strategijom samo za ona multikulturalna društva u kojima relevantnu snagu ne čine etno-kulturne grupe koje osporavaju njegovu liberalnu supstancu. 

Ponovo se vraćamo Crnoj Gori. Perspektiva naše stvarnosti kreće se između institucionalizacije krize i institucionalizacije povjerenja. Ukoliko prevagu odnese negativni scenario možemo očekivati dezintegraciju našeg društva i konstatovati neuspjeh ideje modernog građanskog uređenja zasnovanog na vladavini prava.

Kao rezultat, da ponovimo, možemo dobiti konstituisanje društvenog modela zasnovanog na narodnom principu, po ugledu na BiH, što bi produkovalo konstantne blokade sistema. Institucionalizacija povjerenja mora biti zasnovana na ustavnim načelima. Oni se moraju shvatiti ozbiljno.

Partijsku državu mora zamijeniti demokratska i građanska država, kvote ne smiju da odnesu prevagu nad realnim rezultatima i parametrima, jednakost građana pred zakonom mora biti stvarna, država socijalne pravde ne smije biti samo fasada, spremnost na dijalog i kompromis mora odnijeti prevagu nad radikalizacijom i sukobima. Realna stabilnost se gradi samo iznutra.

Ukoliko želimo da Crna Gora bude građanska i država socijalne pravde zasnovana na vladavini prava, potrebno je da zavrnemo rukave i ozbiljno shvatimo ova ustavna načela. U suprotnom, otvaramo prostor da se za deset godina obilježava petogodišnjica ustava. Ako je u čemu ustavni patriotizam siguran, to je da se u osnovi oslanja na ideju o pojedincima koji jedni druge priznaju kao slobodne i jednake, koji se saglašavaju o pravednim osnovama zajedničkog života.

Izazovi koji se pred nama otvaraju su brojni, ali na njih možemo gledati kao i na šansu. Ukoliko ne govorimo o utopiji.

(Tekst je inicijalno objavljen u Pravnom zborniku)

Autor je advokat

---

Nedavna privođenja aktivista pojedinih političkih partija, koji su izvodili performanse protiv vlasti i pojedinih provladinih medija, aktuelizovali su priču o slobodi izražavanja u Crnoj Gori.

Nekoliko aktivista građanskog pokreta URA su 21. februara ispred prostorija Dnevnih novina razbacali više primjeraka tog dnevnika preko kojih su razvukli rolne toalet papira. To su, kako su naveli, učinili zbog izvještavanja tog lista koje su nazvali “zastiđem novinarskog poziva”.

Policija je tim povodom privela funkcionera URA Miletu Radovanića, a protiv njega i drugih aktivista koji su učestvovali u performansu pokrenut je prekršajni postupak.

U ponedjeljak je aktivista Demokratske Crne Gore priveden u centru Danilovgrada dok je na šetalištu nosio transparent sa napisom “Gotov je” sa maskom Anonimusa.

Kako su saopštili iz policije, aktivista te opozicione partije je priveden nakon prijave uznemirenih građana da im plaši djecu.

Nakon što su u policiji ustanovili da se radi o performansu političke partije, mladića su pustili iz policijskih prostorija i upozorili ga da ne remeti javni redi i mir bukom i galamom.

Aktivista Demokrata je, međutim, tvrdio da nije pravio buku, niti plašio građane, već da je mirno stajao na ulici i držao transparent.

Advokat Sergej Sekulović kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da demokratski sistemi i društva ne mogu da funkcionišu bez garantovanja slobode okupljanja, organizovanja i izražavanja svog stava.

Sekulović, pak, ističe da te slobode nijesu neograničene te da nije lako postaviti granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog iskazivanja stava.

“Ono što bi svaka demokratska država sigurno trebalo da toleriše jeste to da granica slobode okupljanja i slobode izražavanja mogu da samo u izuzetnim, ali stvarno samo u izuzetnim situacijama trpe određena ograničenja. U konkretnom, bilo koja vrsta performansa ili izražavanja političkog stava kroz performans, čak i kada se to nekome u državi ne dopada, a koji, sa druge strane, ne remeti prava i slobode bilo koga drugoga, trebalo bi da budu od svake vlasti apsolutno tolerisani. Dakle, oni koji se odluče za takvu vrstu iskazivanja političkog stava bi od strane demokratskog sistema trebali da budu apsolutno zaštićeni”, zaključuje Sekulović.

Za profesora Univerziteta Crne Gore Vuka Vukovića pitanje granice slobode izražavanja je uvijek usko povezano sa pitanjem stepena demokratije u jednoj državi.

Privođenja političkih aktivista zbog iskazivanja stava je pokazatelj slabosti i straha u institucijama sistema, navodi Vuković za RSE.’Govorimo o jednoj politici straha, koju institucije sistema žele da promovišu kao ključnu.’

“Primjera bunta i posljedično privođenja i hapšenja je zaista mnogo, ne samo u Crnoj Gori, nego i širom regiona i to suštinski govori o jednoj politici straha, koju institucije sistema žele da promovišu kao ključnu. Ta politika straha je obostrana. Institucije sistema, sa jedne strane žele da zastraše građane i da time tu slobodu izražavanja učine manjom i kraćom, pogotovo u onom segmentu koji se tiče kritike sistema. Sa druge strane, govore o suštinskoj impotenciji tih istih institucija, koje se osjećaju uplašeno svaki put kada im se uputi neka kritika”, riječi su Vukovića.

U prošlosti crnogorska policija nije samo privodila političke aktiviste zbog iskazivanja stava povodom određenih društvenih procesa i događaja.

Na udaru su najčešće bili i predstavnici NVO sektora.

Tako su aktivisti MANS-a u junu 2013. godine proveli šest sati u stanici policije u Podgorici gdje su bili privedeni nakon što su ispred zgrade Skupštine Crne Gore izveli performans protiv odluke o povećanju PDV-a.

Protiv njih je pokrenut prekršajni postupak ali su na kraju procesa oslobođeni. Zatim su oni tužili državu za neosnovano lišenje slobode i na sudu dobili presudu u svoju korist.

Jedan od aktivista te nevladine organizacije Dejan Milovac prekršajno je kažnjen sa 300 eura zbog performansa iz 2012. godine kada je ispred ulaza u zgradu Ustavnog zalijepio napis “Ustavni sud prve familije”. Žalio se na tu presudu i zanimljivo je da je upravo Ustavni sud ocijenio da Milovac nije narušio ugled tog suda.

Dejan Milovac u izjavi za RSE kaže da država ne može privođenjem i hapšenjem da ograničava pravo građana na iskazivanje stava ili mišljenja.

“Smatram da hapšenje i privođenje aktivista predstavlja ograničavanje njihovog prava na slobodno izražavanje koje je garantovano i Ustavom Crne Gore. Svi procesi koji su vođeni protiv MANS-a su bili apsolutno neutemeljeni na upravo tom pravu da svako od nas, bilo da je pripadnik NVO-a ili slobodni građanin ima pravo da iskaže svoj stav o onome što rade institucije ove države”, zaključuje Milovac.

Preuzeto sa RFE

link: https://www.slobodnaevropa.org/a/crna-gora-performans/29804897.html