Crna Gora odlučuje da li će DPS i posle 30 godina biti na vlasti

Iza Crne Gore je takođe burna godina sa skandalima i protestima, nezadovoljnim stanovništvom i marginalizacijom srpske manjine. Međutim DPS je na vlasti već tri decenije i preživela je brojne afere, pa i navodni pokušaj državnog udara. I njen trenutni rejting pokazuje da bi mogla da osvoji novi mandat, kaže Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode. Međutim, to ne znači da joj građani ne zameraju štošta.

– Građani Crne Gore najviše zameraju Vladi da je pod teretom partitokratskih interesa i da zvanični podaci o rastu ekonomije nemaju efekta na životni standard najvećeg broja građana – kaže on za “Blic”.

Ipak, činjenica da je DPS toliko dugo na vlasti po stranku ima i dobre i loše strane.

– DPS sebe predstavlja kao faktor stabilnosti i ima svoje magistralne strateške pravce politike, koje pokušava da poveže sa nacionalnim interesom ili čak preciznije sa opstankom nacionalnog interesa. Strateški pravci su zaštita državnosti, multietnički sklad i evro-atlantska politika. Na ovim strateškim pravcima uz jaku povezanost dominantne partije sa državnim institucijama, uz kampanju koja bi se mogla definisati kao “mi smo ti koji čuvamo državu, garantujemo mir i sklad i vodimo društvo ka EU”, DPS obezbeđuje status dominantne partije u Crnoj Gori iz čega se crpi koalicioni kapacitet za formiranje vlasti. Nasuprot ovome postoje dve opozicione tendencije, jača koja ima prosrpski izraz, i slabija koja je građanska nesporno prozapadna, ali nezadovoljna stanjem demokratskh procesa i rasprostranjenošću korupcije i organizovanog kriminala u zemlji. Ono što je za oba izraza zajedničko jeste tvrdnja da je DPS zbog činjenice da neprekidno vlada 30 godina zarobio državu, pa u širem smislu i društvo – kaže Marić.

Ipak, čak i u slučaju poraza DPS, teško da bi nešto omelo Crnu Goru sa njenog puta u EU.

– Pred Crnom Gorom bi se mogla otvoriti dva scenarija. Prvi bi se odnosio na pobedu demokratsko-evropske ideje što bi značilo izgradnju istinskih demokratskih i nezavisnih institucija i ubrzavanje puta ka EU, dok bi drugi doveo do pobede konzervativno-istočne ideje koja bi mogla da dovede do zastoja evropskog puta, pri čemu bi put Crne Gore ka EU bio direktno zavisan od spoljno-političkog opredeljenja Srbije – smatra analitičar.

Tekst u cjelosti iz koga je prenijet izvod, možete pogledati na linku: https://www.blic.rs/vesti/svet/turbulentna-2020-na-balkanu-hrvati-biraju-dva-puta-makedonci-pred-teskom-odlukom-a/l1jh1js?utm_source=blic_kat_vesti_republika_srpska_sidebar&utm_medium=sidebar_najnovije_info

Podgorica, PR pres servis – Uvođenje djelotvornog pravnog lijeka u upravne postupke omogućilo bi veću pravnu sigurnost građana Crne Gore, doprinijelo većem stepenu odgovornosti upravnih organa, a za njegovu efikasnu primjenu neophodna je konstantna edukacija državnih službenika.

To je poručeno na pres konferenciji Centra za građanske slobode (CEGAS) povodom predstavljanja studije „Odluke bez snage- građani bez prava“, koja je pripremljena u okviru projekta ”Djelotvorno do vladavine prava-upravni postupak u službi građana”, a koji je podržala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS.

Izvršni direktor CEGAS-a, Boris Marić, istakao je da je uvođenje djelotvornog pravnog lijeka u upravne postupke izuzetno značajno, jer bi za građane Crne Gore omogućilo veću pravnu sigurnost.

„Mnoge odluke Evropskog suda za ljudska prava protiv Crne Gore govore nam o neophodnosti uvođenja ovog pravnog instituta i potrebi ubrzanja upravnih postupaka, koji u nekim slučajevima traju duže od decenije. Cijenimo da je ovo jedno od krucijalnih pitanja i problema koje treba da se riješi zarad veće pravne sigurnosti građana“, naveo je Marić.

U predstavljenoj studiji, kako je pojasnio, ponuđen je model Zakona o ubrzanju odlučivanja u upravnim postupcima. 

„Cijenimo da bi trebalo to zakonski riješiti. Naravno, postoji nekoliko načina da se ovo riješi, jedan od njih je intervencija u već postojećem zakonodavstvu Crne Gore. Prva preporuka se odnosi na usvajanje Zakona o zaštiti prava na odlučivanje u razumnom roku“, rekao je Marić.

On je poručio da je neophodno uskladiti praksu Vrhovnog suda sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, u pogledu upravnih postupaka.

„Vrhovni sud je jednim dijelom to i uradio ali to su ipak izuzeci, nije pravilo. Neophodno je izvršiti izmjene i dopune Zakona o upravnom sporu, nastaviti sa širenjem znanja o praksi Evropskog suda za ljudska prava u ovoj oblasti, kroz obuke i stručno usavršavanje. Upravni postupak, na dnevnom nivou, vode hiljade državnih službenika i mora doći do unapređenja“, istakao je Marić.

On je naveo slučaj KIPS-a, kao primjer u kojem je država zbog, kako je rekao, lošeg postupanja organa, izgubila četiri i po miliona iz javnih finansija.

„Milionske su štete koje se prave, ne samo one koje se evidentiraju kroz odluke Evropskog suda za ljudska prava, već i na svakodnevnom planu kroz ono što su gubljenja prava građana. Posebno je to izraženo u pravima restitucije i u nekim pravima iz upravnog postupka, vezana za građansku materiju“, pojasnio je Marić.

Govoreći o slobodnom pristupu informacijama, Marić je kazao da postoje zahtjevi za slobodan pristup informacijama koji nisu riješeni još iz 2014. godine, kao i da se nerijetko odgovor zagubi u upravnoj proceduri između organa. 

„Čak ni Zakon o upravnom postupku koji je stupio na snagu 2016. godine nije doprinio da se ti postupci ubrzaju. Puno postupaka traje duže od deceniju, a oni koji su započeti prije 2016., biće završeni po starom Zakonu o opštem upravnom postupku, što je poseban problem za građane. Uvođenje jednog ovakvog instituta, koji bi afirmisao zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, odnosno odlučivanje u razumnom roku, bilo izuzetno značajno“, ocijenio je Marić.

Advokat i osnivač CEGAS-a, Sergej Sekulović, kazao je da građani često čekaju na ostvarivanje prava u upravnim postupcima koji su, kako je ocijenio, najvažniji postupci koje imaju na raspolaganju. 

„Međutim, Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji predviđa dva mehanizma za ubrzanje postupka i naknadnu, nije obuhvatio upravni postupak. Ukoliko želite da se upravni postupak ubrza, imate na raspolaganju tužbu zbog ćutanja uprave, koja često ne znači ništa. Problem u tom dijelu nesporno postoji“, rekao je Sekulović.

On je naveo da je praksa Evropskog suda za ljudska prava u dijelu upravnog postupka jasna.

„Iz pozicije Evropskog suda za ljudska prava, upravno i sudsko postupanje je jedan postupak koji treba i mora da ima zaštitu. Odnosno, ukoliko odlučivanje određenih organa uprave, pa na kraju i Upravnog suda predugo traje, građani mogu pred Evropskim sudom za ljudska prava tražiti nadoknadu štete zato što im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan od bitnih elemenata prava na pravičan postupak“, pojasnio je Sekulović.

Govoreći o upravnoj reformi, primjeni novog Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu koji se primjenjuju poslednje dvije godine, on je ocijenio da problem i dalje postoji.

„Za pohvalu je određena praksa Vrhovnog suda koja ide u pravcu da proširuje svoju zakonsku nadležnost, odnosno uzeo je u postupanje i određene upravne postupke iz pozicije suđenja u razumnom roku, iako ga zakon na to eksplicitno ne ovlašćuje. Međutim, ocjenjujemo da se radi o selektivnom pristupu jer se radi isključivo u predmetima koji su vezani za postupke koji imaju građansko-pravni karakter, odnosno izdavanje građevinske dozvole, restitucije“, naveo je Sekulović

On je kazao da bi primjena predstavljenog modela Zakona o pravu na odlučivanje u razumnom roku doprinijela većem stepenu odgovornosti upravnih organa.

„Tamo gdje je predsjednik suda adresa kojoj se obraćate da bi se određeni postupak, koji dugo traje, ubrzao, ta adresa u upravnom postupku treba da bude starješina organa. Na taj način povećava se nivo i stepen odgovornosti samih upravnih organa. Upravo smo taj model Zakona ponudili crnogorskoj javnosti“, istakao je Sekulović.

„Nije cilj da imamo izbore na kojima ćemo pobijediti DPS već izbore na kojima niko neće moći da ukrade glasove. Ko na takvim izborima pobijedi, neka mu je srećno“, poručio je Abazović

Boris Marić, izvršni direktor CEGAS-a poručio je da je veliki problem devastacija institucija i da taj problem nije od juče.

On je kazao i da se treba vratiti na snagu Zakon o lokalnim izborima a onda preko toga zakona postepeno uvesti otvorene liste na državnom nivou.

„Ne pravi se sistem da bi se pobijedio DPS već da bi se igrala utakmica u kojoj su uslovi fer. Mi imamo politiku borbe za mandate i takvo društvo je unaprijed osuđeno na propast. Opozicija se danas bori za mandate unutar opozicionog biračkog tijela i takva ekipa ne može da smijeni vlast, pa i da su zakoni najbolji“, kazao je Marić.

Kompletan tekst pročitajte na: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/abazovic-ukoliko-nema-tehnicke-vlade-pozivam-opoziciju-na-bojkot-izbora

Tačno tri godine je prošlo od održavanja posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koje je obilježio ambijent pokušaju takozvanog državnog udara ili pokušaja nasilnog rušenja crnogorske vlasti. Za ovo delo je prvostepeno osuđeno trinaest okrivljenih, među kojima su ruski i srpski državljani i lideri opozicionog Demokratskog fronta.Tri godine kasnije, ostalo je niz otvorenih pitanja.

Otkrivanje pokušaja nasilnog rušenja crnogorske vlasti, sa spoljnopolitičkog i bezbjedonosnog aspekta, prema riječima nekadašnjeg šefa crnogorske diplomatije Branka Lukovca, nesumnjivo je uticao na odnos zapadnih sila prema Crnoj Gori i prema onome što je bilo u pozadini tog pokušaja:

“S obzirom na ishod i da je taj događaj uticao na položaj Crne Gore u okruženju i međunarodnim odnosima, reklo bi se da je on ubrzao proces ratifikacije onoga što su bili potrebni dokumenti ili potrebna podrška za članstvo Crne Gore u NATO. U tom kontekstu, mislim da je to doprinijelo da se brže donese odluka o članstvu Crne Gore u NATO i time da se ojača bezbjednost Crne Gore.”

Kriza u odnosima sa Rusijom

Takođe, jedna od spoljnopolitičkih posljedica je kriza u odnosima Crne Gore i Rusije, čiji su nekadašnji službenici bezbjednosti, prema presudi Višeg suda u Podgorici, bili organizatori i finansijeri pokušaja “državnog udara” u Crnoj Gori. Na pitanje koliko će biti potrebno da se diplomatski odnosi Crne Gore i Rusije vrate u normalne tokove, Branko Lukovac kaže:

“Mislim da je to uslovilo određenu krizu sa Rusijom i čini mi se da se u ovom vremenu, sa obje strane daju signali koji govore o želji da se prevaziđe kriza i da se ti odnosi dovedu u sklad sa odnosima kakvi treba da budu između zemalja koje imaju više nego tri vijeka tradiciju dobrih međusobnih odnosa. Tako da se ja iskreno nadam da će ova kriza biti prevaziđena i da će se ti prvi signali koji su sa obje strane odaslati kao jedna želja i namjera da se oni dovedu u normalu, da će oni dati rezultate. Da li će trebati još godinu ili dvije, ali mislim da je važno da taj proces prevladavanja krize otpočne što prije.”

Podsjetimo, početkom izbornog dana 16. oktobra 2016. godine, počela su višestruka hapšenja uglavnom državljana Srbije koji su bili osumnjičeni da su u Crnoj Gori namjeravali da sprovedu terorističke aktivnosti u cilju rušenja crnogorske vlasti.

Optuženi su ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, osam državljana Srbije i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević i njihov aktivista Mihajlo Čađenović. Svi su nepravosnažno osuđeni na zatvorske kazne od jedne do 15 godina zatvora.

Prema verziji Specijalnog tužilaštva, oni su namjeravali da u Podgorici, na kraju izbornog dana “izazovu nemire, sukobe sa policijom, ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i preuzimanje vlasti kako bi time spriječili Crnu Goru da se priključi NATO savezu”.

Dvije godine suđenja

Tokom dvogodišnjeg suđenja niko od optuženih nije priznao krivično djelo za koje je bio optužen. Lideri Demokratskog fronta su tvrdili da je sudski postupak ustvari političko suđenje protivnicima crnogorske vlasti. U toku je žalbeni postupak na prvostepenu osuđujuću presudu.

Ovaj događaj je izazvao i teške posljedice po unutrašnju političku scenu u Crnoj Gori. Između ostalog, opozicione partije nisu priznale rezultate izbora za koje su smatrali da su održani u neregularnim i vanrednim uslovima. Započet je bojkot Skupštine i institucija, a politički odnosi su došli do nivoa neprijateljskih.

Izvršni direktor CEGAS-a i politički analitičar Boris Marić, između ostalog, kaže da je politička kriza u Crnoj Gori bila aktuelna i prije spornih izbora u oktobru 2016. godine, a da su događaji od izbornog dana dodatno produbli krizu koja traje i danas.

“Na svu prethodnu političku krizu dodata je situacija koja je doista neprijatna i koja u kontinuitetu već tri godine opterećuje crnogorsko društvo, a to je pitanje takozvanog državnog udara. On je pokazao da su crnogorske institucije i političke i istražne i pravosudne, velikim dijelom pokazale nedoraslost da se do kraja utvrde sve činjenice i da do kraja mi kao građani saznamo šta se stvarno desilo tog spornog dana. Sve ono što je bio problem i sve dileme koje su bile 2016. godine, žive i danas i otvaraju ozbiljne posljedice po politički sistem. Mi i danas imamo dijelom bojkot parlamenta, skupštinskih institucija, imamo traženje neke platforme za slobodne i fer izbore”, kaže Marić.

Osnovno pitanje na crnogorskoj političkoj sceni, tri godine nakon “državnog udara” u izbornom danu je kako održati naredne fer i slobodne izbore. Ne želeći da zvuči, kako kaže, previše pesimistično Boris Marić pojašnjava:

“Mi nismo bliže fer i slobodnim izborima danas nego u ove tri godine što smo pokušavali kao društvo da pripremimo te pregovore da se oni stvarno dese.“

Crnogorsko društvo će, zaključuje Marić, i naredne izbori 2020. godine dočekati u ambijentu političkih podjela i krize koja je karakterisala prethodni period.

https://www.slobodnaevropa.org/a/tri-godine-crna-gora-pod-teretom-dr%C5%BEavnog-udara-/30219841.html

Pravnik Boris Marić za “Vijesti” je kazao da je presuda Osnovnog suda u ponovljenom postupku ohrabrujuća odluka, jer se oslanja na pravnu argumentaciju koja je više puta javno izrečena, a koja u krajnjem ima svoje uporište u Ustavu Crne Gore i praksi Evropskog suda za ljudska prava.

“Ovo je pozitivan znak da sistem nije u potpunosti zatvoren i da nezavisno sudstvo treba da predstavlja stub moderne države. Ostaje da se vidi kakva će biti reakcija Višeg suda, mada su pravni argumenti više nego jasni, u odnosu na činjenicu da će sigurno slijediti žalbeni postupak”, kazao je Marić.

On je dodao da je ovakvo postupanje vrijedno pohvale i daje nadu da je borba za demokratsko društvo koje je zasnovano na vladavini prava živa i da ne treba odustati.

Odlomak preuzet sa “Vijesti Online”. Tekst u cjelosti pročitajte na: https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/vladavina-prava-vaznija-od-misljenja-vesne-medenice