• Kako vidite ono što se desilo u Kotoru?  Odbornici SDP pomogli su smjenu gradonačelnika Vladimira Jokića, uprkos potpisanom Sporazumu za budućnost, u kom se opozicija između ostalog obavezuje na jedinstvo. 

Kotorski slučaj možemo posmatrati iz dva ugla. Jedan je pravni, a drugi politički. Iako je uzet kao polazište teško je vjerovati da je problem poštovanja procedure bio toliko izražen i doveo do nepomirljivih političkih razlaza. Bliži sam stavu da su političke razlike realnost među opozicionim partijama i da imaju jak intenzitet. Osnova tih razlika je raznovrsna, od poimanja sadržaja crnogorskog društva do interesnih matrica koje se dominantno drže u granicama partijskog dijelovanja. Upravo iz ovih razloga suštinsko jedinstvo opozicionih subjekata izgleda kao utopija. Vjerujem da se ono može ostvariti samo u krajnje pojednostavljenom cilju, definisanom kao neophodnost smjene DPS vlasti.

Upravo u ovoj nedovršenosti opozicionih struktura, pa i cjelokupnog političkog sistema treba tražiti uzroke koje pojedince usmjere ka velikim političkim greškama, čineći direktnu štetu jačanju opozicionih struktura.

• Centrala SDP tvrdila da njihovi odbornici nemaju njihovu saglasnost  za postupanje u Kotoru.  Mislite li da je moguće da su odbornici djelovali mimo saglasnosti vrha? 

Mislim da je priča nešto složenija. Upravo prateći svoj politički kurs, svoj ideološko-interesni obrazac, SDP je gradio svoju poziciju u opozicionoj vlasti u Kotoru. Ne smijemo zaboraviti da je ova partija na državnom nivou skoro dvije decenije uspješno koalirala u vladajućoj strukturi, jer su i ideološko-interesni obrasci bili značajno bliži u toj koaliciji, ali u opozicionom koaliranju stvari su znatno složenije, primjera radi najveći broj opozicionih birača drugih partija opozicije i dalje tretira SDP i Krivokapića lično kao strukturu koja je učestvovala u političkom programu “otimanja” zajedničke države. Razlike su značajne, pa i način razmišljanja o mnogim otvorenim pitanjima. Vjerujem da je dugo vremena stav po pitanju Kotorskog slučaja bio manje vise jedinstven u SDP-u. Kada su stvari otišle predaleko, vrh stranke je sigurno prepoznao moguće posljedice i htio da žargonski rečeno povuče ručnu. Ali lokalne zajednice imaju svoju specifičnu logiku, ti odnosi su često nabijeni sujetom koja i nema neki osjećaj za veći politički interes i cilj, i naravno ti odnosi su premreženi raznim interesima,  gdje svaki od aktera svoj interes predstavlja kao kompatibilan opštem javnom interesu. U takvim okolnostima centrala partije je ostala nemoćna i nosi dobar dio odgovornosti, jer vjerujem da je podsticala antagonizme bez tačne procjene mogućnosti i snage svoje strukture. 

• Lider SDP Ranko Krivokapić je nakon svega dao ostavku, a još se ne zna ko će ga zamijeniti? Da li je ostavka Krivokapića po vama dovoljna da se  jedinstvo opozicije održi? Ostatak opozicije je bio jasan da SDP nakon svega ne vidi kao opozicionu partiju. Takodje, iz pokreta Odupri se ocijenili su da je SDP ovako sam sebe iskljucio iz Sporazuma.

Mislim da je SDP još uvijek u opozicionoj igri. Ostanak SDP-a u Sporazumu držim da će najviše zavisiti od onih koji naslijede rukovođenje partijom. 

Ostavka Krivokapića može biti doprinos da SDP sebe izgradi kao jasan opozicioni subjekt, a da li će u tome uspjeti ostaje da se vidi. Naravno i ostali opozicioni subjekti, kao i pokret Odupri se treba da daju šansu SDP-u.

Krivokapić je svojom odlukom uspostavio praksu za poštovanje. Ovaj njegov čin ostaviće mnogo dublji uticaj na političku scenu nego što mnogi misle, jer jednom uspostavljena praksa ima tendenciju da se širi.

• Ugrožava li sve ovo proteste koji su pokrenuti nakon afere Koverta? 

Mislim da ne. Previše se naglašava slučaj Kotor, čak se ta tenzija pojačava dominantno iz opozicionih struktura, što je poseban indikator. To govori o naglašenom podražavanju usko partijskih interesa, opozicionim pekmen igricama, koje ne samo što su kontraproduktivne za stvaranja jake alternative vladajućoj strukturi, već su dugoročno razorne za stvaranje jače kadrovske osnove što je preduslov bez koga se ne može.

Protesti mogu reafirmisati svoju snagu i kontinuitet ako partije shvate da protesti nijesu polje iz koga treba da crpe svoje partijske interese, već prostor gdje treba da se artikuliše potreba za oslobađanjem državnih institucija i resursa, potreba da se dobije kontrolisana vlast.

• Kako vidite ponasanje institucija kad je u pitanju ova afera? Proslo je 100 dana od njenog otvaranja. 

Ovo je jasan primjer da institucije postoje manje vise u formalnom smislu, da servisno završavaju neke poslove i omogućavaju elementarno funkcionisanje sistema države. U suštinskom smislu mi kao društvo nemamo institucije sposobne da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. One su pod kontrolom DPS vlasti pa razni planovi integriteta, etički kodeksi, merit sistemi, statistike zvuče kao neukusna šala.

Činjenica da nakon 100 dana afere jedan od glavnih aktera je i dalje generalni sekretar u kabinetu Predsjednika Crne Gore, da se ništa nije pomjerilo sa mrtve tačke, je upozoravajuća. 

Predsjednik Države je i predsjednik DPS-a, generalni sekretar je visoki funkcioner DPS-a, obojica su nedvosmisleno priznali da se DPS jednim dijelom finansirao sistemom koverte, svih ovih decenija, da su pare davali razni tajkuni, da su vodili dvojno knjigovodstvo. Sve su potvrdili i aktivisti sa terena, a ASK i SDT su izveli kontrolisane akcije, do granice političkog interesa DPS-a.

Istini za volju i pored više puta mijenjanog izbornog zakonodavstva koje se ne može izglasati bez opozicione strukture, usko tumačeći normu ovako krupna društvena anomalija je svedena na nivo prekršaja. Samostalno tužilaštvo bi našlo elemente bića krivičnih dijela protiv izbornih prava u ovim radnjama. Tako bi crnogorski građani mogli osjetiti šta znači suverenitet i snaga države Crne Gore.  

• Crnogorski gradjani su Safetu Kalicu platili  vise od tri miliona eura otstete zbog optuznica koje su pale, dok je Jovici Loncaru, saradniku  Duska Sarica, iz istog razloga dosudjeno 100 hiljada eura. Premijer tvrdi da su oslobadjajuce presude znak „snage institucija“. Jesu li? Kako komentarisete tu njegovu izjavu? 

Oslobađajuće presude govore o slabosti pravosudnog sistema, posebno tužilačke organizacije. Sva nedovršenost pravosudnog sistema skupo košta crnogorske građane, u konkretnom slučaju imamo i tačnu cijenu. 

Premijer je dao politički neodgovornu izjavu neprimjerenu trenutku i realnim izazovima pred kojima stoji crnogorsko društvo. Naglašavam političku, jer to jeste izjava sa jasnim političkim ciljem, da se ublaži šteta po vlast DPS-a u odnosu na činjenicu da je i građanima koji glasaju za ovu partiju jasno da u sistemu nešto ozbiljno nije u redu. Sudstvo jeste nezavisna grana vlasti ili kako premijer kaže institucija, ali je takođe i tužilaštvo institucija. Logično je da je jedna od ove dvije institucije zakazala i to je moralo da bude predmet pažnje premijera. Ovako sproveden slučaj pred pravosudnim organima koji umjesto da postane primjer borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala, postaje obaveza građana da plate višemilionsku odštetu, koju će sprovesti upravo Vlada premijera koji bi ako ništa drugo morao da bude zabrinut za Budžet. Ovakvi slučajevi kod građana bude osjećaj nepravde, ravnodušnosti, sve veće apatije, neke opasne svejednoće. 

• Uskoro se ocekuje presuda za slucaj drzavni udar. U parlamentu je lider Demokratskog fronta prethodne sedmice najavio da bi  u slucaju osudjujuce presude  mogle “ letjeti glave”.  Sta bi nam moglo donijeti okoncanje ovog procesa? 

Prvo ne vidim da će se ovaj proces brzo okončati. Zapaljiva retorika je svojstvena ovakvim procesima, koji su se poveli bez jasne procjene ishoda, što na kraju krajeva govore i procesi koji su komentarisani u predhodnom pitanju. Specifičnost ovog procesa je da je naglašeno politizovan, što pravosudni sistem dovodi u skoro bezizlaznu situaciju. Institucije koje drže do sebe nikada sebi ne bi dozvolile ovakav proces. 

U političkom smislu ovaj slučaj je drastično opteretio politički sistem zemlje i predstavlja prijetnju za dalji demokratski razvoj crnogorskog društva. Ovaj slučaj ima kapacitet zarobljavanja političkog sistema i sama ta činjenica ga čini sredstvom u rukama političkih oligarhija, a ne procesom koji će kroz činjenično riješen predmet pred sudom, zaštiti javni interes. 

• Prethodne dane obiljezilo je nasilje u razlicitim oblicima. Od kosarkaskih terena, do nasilja u  institucijama. Kuda plovi ovaj brod? 

Plovimo istim kursom, kada je način vladanja u pitanju, već decenijama. Tu mantru vlasti niko njoj sklon ne pušta lako. Partija kontroliše državne institucije, biznis inicijative, zapošljavanje, sportske klubove, kulturne institucije, univerzitete, u najkraćem tokove novca i interese. Svaka građanska, demokratska inicijativa koja podrazumjeva kontrolu moći, decentralizaciju, transparentnost i odgovornost, čak i u svojim prvim koracima predstavlja veliku opasnost za vladajuću oligarhiju. 

Da bi se takvo stanje održavalo, a oligarhija vladala, ona kontroliše razne vidove sukoba, haosa i bezbjednosnih rizika. Tačno je da se igra sa vatrom, ali takvim strukturama su te igre bliske, njih ne zanimaju demokratska pravila, ne sviđa im se nijedna raspodjela u kojoj nemaju punu kontrolu. Ostaje nam nada da nas neće zapaliti.

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode-CEGAS

Izvor: “Monitor”, nezavisni nedjeljnik

Odgovori izvršnog direktora CEGAS-a Borisa Marića, na pitanja novinara Dan-a

1 Sadržaj paketa reforme izbornih uslova mora biti precizno odabran i uključivati sve djelove tog sistema. Jako je važno uspostaviti kontrolu nad tokovima novca, uspostaviti sistem pune kontrole biračkog spiska, propisati jasna krivična dijela za nezakonito finansiranje kampanje i kupovinu glasova, izvršiti transformaciju DIK-a u paritetno tijelo na relaciji vlast-opozicija, a u RTCG-u postići potreban nivo profesionalnosti  i nezavisnosti. Naravno sve bi mogla da prati jedna vrsta tehničke Vlade koja bi bila dodatni garant za sprovođenje izbora čiji bi rezultati biti priznati od strane svih aktera. Ona bi bila posebno važna u dijelu kontrole novčanih tokova i spriječavanja državnih resursa.

Kako god za kompromis su potrebne dvije strane. Jasno je da je opoziciona struktura postigla prilično visok stepen saglasnosti oko neophodnosti stvaranja uslova za fer i slobodne izbore, a da je osnova opozicione saglasnosti Sporazum o budućnosti. Sa druge strane ne ohrabruje ponapšanje DPS-a, iako vjerujem da je u pitanju kupovina vremena, jer je i DPS-u jasno da se pod ovim uslovima ne mogu održati legitimni izbori.  Afera Koverta kao logičan i očekivan nastavak afere Snimak, zasigurno najavljuje isplivavanje i drugih oblika ili sistema zloupotrebe izbornog procesa. Državne institucije neadekvatno tretiraju ove afere, a akteri su nesmetano na državnim funkcijama. U ovakvom ambijentu legitimitet izbora visi o koncu. Svjesi su toga i u DPS-u, ali i u EU. Moraće se sjesti za pregovarački sto i kao prvo tražiti adekvatna reakcija institucija, prvenstveno Tužilaštva.

2 Klauzula balansa je uvijek moguća opcija, ali prema zemlji koja ovako dugo pregovara bez neke veće izvjesnosti kada će se pregovori sa EU konačno završiti, pitanje je koliko bi imala efekta. Crnogorska vlast negdje sistemski usporava proces EU integracija, kroz zaista spor i loš reformski proces. Tome dodatni negativni doprinos daje podjeljenost društva i forsiranje identitetskih pitanja, što odvlači pažnju od suštinskih propusta u izgradnji institucija. Vlast insistira na političkoj kontroli institucija što proizvodi deinstitucionalizaciju i nizak nivo povjerenja građana u državne organe.

Ostaje otvoreno pitanje šta bi se zaista desilo kada bi klauzula balansa bila uvedena i pregovori suspendovani uz jasne zahtjeve za ispunjavanjem određenih pitanja da bi se isti nastavili. Velika je vjerovatnoća da bi to bio jak udarac za vladajuću strukturu koja se dobrim dijelom oslanja na marketing o šampionu EU integracija, najbrže rastućoj ekonomiji u regionu, zalaganju za evropske vrijednosti koje se survaju primjera radi sa raspisivanjem bilo kog tendera. 

Sa druge strane ne bi bilo iznenađenje da DPS vlast smisli inoviranu platformu za političko preživljavanje, sličnu onoj Vučićevoj u Srbiji.

3 Poglavlja 23 i 24 su ključ pregovora, a činjenica da će se o ovim poglavljima pregovarati do samog kraja govori o punoj svijesti u EU da crnogorsko društvo ima velike probleme sa vladavinom prava. 

Da li više treba ponavljati da su rezultati u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala loši, krivično dijelo pranja novca umjesto da dobije jasan epilog u vidu pravosnažnih presuđenja zloupotrebljava se u političke svrhe, zabrinjavajuća je neefikasnost u pravosudnim institucija u dijelu oduzimanja imovine stečene kriminalom. Slučajevi Kalić, Šarić, sada Koverta, pravosudni sistem ostavljaju u stalnom problemu, otkrivaju politički uticaj, obaraju povjerenje u pravosuđe, a posledica je nedostatak rezultata u poglavljima 23 i 24. 

4 Poglavlje 8 koje tretira potrebu stvaranja zdravih tržišnih uslova, onemogućavanje monopola, odstranjivanje političkog uticaja na tržišna kretanja i nelojalnu konkurenciju, poglavlje koje treba da inicira sistem pravične konkurencije, još uvijek stoji zaključano. Najavljuje se skoro otvaranje, ali se to ne dešava, činjenica je.

Teško je vjerovati da predstavnici EK ne vide na koji način i do koje mjere se stvaraju privilegovani uslovi na crnogorskom tržištu, od uvozničkih lobija do povlašćenih graditelja malih hidro centrala. Teško je vjerovati da se biznis ideje, kao i sposobnost za njihovo sprovođenje u tako visokom procentu javljaju kod ljudi krajnje bliskih vladajućoj eliti. Upravo je protekcionizam, tipa otac premijer Đukanović potpisuje sinu koncesije za gradnju malih elektrana čiju proizvodnju mi građani plaćamo kroz uvećane račune, osnov velikog broja profitabilnih biznisa. Sa druge strane takav ambijent obeshrabruje privatnu inicijativu, država ne nudi dovoljno podsticajne mjere za razvoj biznisa, a politička pripadnost ili odnos sa vladajućim elitama mogu biti od presudne važnosti za pozitivan ili negativan epilog.

Neće biti iznenađenje ako Crna Gora sačeka još neko vrijeme na otvaranje Poglavlje 8.

Izvor: Dnevne novine “Dan”