Treći put u tri godine Vlada je, bez prethodne javne rasprave, na sjednici u četvrtak utvrdila Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Utvrđeni tekst isti je kao onaj koji je prethodna Vlada utvrdila krajem 2020. i koji je odlukom Skupštine arhiviran u novembru, prije skoro godinu.

Skoro istovjetan tekst utvrđen je prvi put krajem 2018, ali on četiri mjeseca kasnije nije dobio i podršku većine u Skupštini.

”Nevjerovatno je da se Ministarstvo zdravlja, nakon svega što se u prethodnom periodu dešavalo sa usvajanjem – odnosno neusvajanjem Zakona, riješilo da bez javne rasprave pošalje Vladi tekst, o ova ga usvoji u formi Predloga zakona koji će poslati Skupštini. Kako se sve radilo iza zatvorenih vrata, javnost nema informaciju ko je sve učestvovao u izradi ovog teksta. Nedopustivo je da se oblast MPO koja se tiče ostvarivanja ljudskih prava, primjene savremenih tehnologija i u kojoj lako može da se sklizne u diskriminaciju određenih osoba, uređuje u tajnosti i bez učešća zainteresovane javnosti”, rekla je “Vijestima” bivša predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak, dodajući i da je o tome bilo riječi u zaključcima kontrolnog saslušanja Odbora za rodnu ravnopravnost.

”Ali i Vladine uredbe to propisuju. Sve da je najbolji tekst zakona, ovo se nije smjelo dogoditi”, dodala je ona.

Nakon sjednice u četvrtak, iz Vlade je, pored ostalog, saopšteno da će donošenjem propisa biti ispunjeno jedno od završnih mjerila za zatvaranje poglavlja 28 – Zaštita potrošača i zdravlja.

Predloženo rješenje, kao ni kada je takav tekst utvrđen prvi, pa drugi put, ne omogućava uvoz polnih ćelija, ni bilo kakav, pa ni nekomercijalni surogat, što je predlog Centra za građanske slobode (CEGAS), ali i sugestija dijela stručnjaka za sterilitet.

Iz CEGAS-a su u martu, na poziv javnosti da uputi predloge za program rada za 2021, Vladi uputili predlog za izmjene važećeg propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom. Podsjetili su da je važeći propis – Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama usvojen još 2009. i kazali da su izmjene aktuelnog zakona neophodne jer “ne prepoznaje ključne savremene mogućnosti liječenja neplodnosti”.

Iz CEGAS-a su ranije saopštili da insistiraju na postojanju podzakonskog akta koji definiše način i mogućnost donacije jajne ćelije, muške polne ćelije, na mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala.

”Insistiramo i na zakonskoj obavezi postojanja banke koja omogućava čuvanje reproduktivnog materijala i ujedno mogućnost planiranja porodice, da se razmotri mogućnost surogat materinstva (nekomercijani surogat) u okviru porodice, u skladu sa drugim zakonima koji bi ga mogli urediti, te promjenu naziva postojećeg zakona koji je u svom samom početku diskriminatoran”, kazali su ranije iz te NVO.

Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, koji je na snazi od 2009. godine, predviđa donaciju polnih ćelija, ali od usvajanja nikad nisu usvojena i podzakonska akta, pa donacija nikad nije zaživjela u praksi. Taj propis ne predviđa mogućnost uvoza, ni izvoza reproduktivnog materijala (jajne ćelije, spermatozoida, embriona…), ne poznaje ni obavezno postojanje banke u kojoj će se čuvati reproduktivni materijal, ni surogat.

Predlog zakona o MPO koji je utvrđen na sjednici u četvrtak preciznije uređuje pitanje donacije, ali zabranjuje uvoz i izvoz, osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva, prema tom tekstu, bio bi omogućen i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti.

Srbija ima banku polnih ćelija, a od 2017. dozvoljen je i uvoz, pa pacijenti mogu da biraju da li žele polne ćelije iz banke u toj državi ili žele da koriste uzorke iz neke banke iz EU. Upotreba doniranih ćelija u matičnoj ili nekoj od zemalja EU moguća je i u Sloveniji, Makedoniji. Iz Ministarstva zdravlja, kad je taj resor vodio Kenan Hrapović, kazali su da se Crna Gora u tom smislu ne može porediti sa drugim državama, te da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.

Nijedna verzija zakona ne omogućava surogat, čak ni, kako su to tokom javne rasprave sugerisali neki od stručnjaka za sterilitet, ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji… Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda.

MPO omogućava da se oni koji imaju problema sa plodnošću – žene bez partnera, te muškarac i žena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ostvare kao roditelji.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović ranije je, odgovarajući na poslanička pitanja, kazala da će dati sve od sebe da svaka žena koja želi da se ostvari kao majka dobije besplatno tu priliku. Iz civilnog sektora više puta su sugerisali da je od neograničenog broja besplatnih pokušaja MPO važnija – dijagnostika.

Izvor: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/566968/dvaput-ne-valja-ali-prolazi-ponovo

Iz CEGAS-a insistiraju na konkretnim izmjenama propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom

Donacija ženskih i muških polnih ćelija, mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala, osnivanje banke reproduktivnog materijala, nekomercijalni surogat… neki su od predloga na kojima u smislu izmjena zakona kojim se reguliše pitanje postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO) insistiraju iz Centra za građanske slobode (CEGAS).

Iz CEGAS-a su u martu, na poziv javnosti da uputi predloge za program rada za 2021. godinu, Vladi uputili predlog za izmjene važećeg propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom, podsjećajući tada da je Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama usvojen još 2009, da je i dalje na snazi, uprkos više pokušaja za izmjenama.

U obrazloženju za predlog, tada su naveli i da su izmjene važećeg zakona neophodne jer “ne prepoznaje ključne savremene mogućnosti liječenja neplodnosti”. Predlog je potom i uvršten u program Vlade za ovu godinu.

”CEGAS insistira na postojanju podzakonskog akta koji definiše način i mogućnost donacije jajne ćelije, donaciju muške polne ćelije, na mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala. Insistiramo i na zakonskoj obavezi postojanja banke koja omogućava čuvanje reproduktivnog materijala i ujedno mogućnost planiranja porodice, da se razmotri mogućnost surogat materinstva (nekomercijani surogat) u okviru porodice, u skladu sa drugim zakonima koji bi ga mogli urediti, te promjenu naziva postojećeg zakona koji je u svom samom početku diskriminatoran”, kazali su “Vijestima” iz te NVO, dodajući da očekuju da budu usvojene novine, na koje, kako navode, crnogorsko društvo prilično dugo čeka.

Važeći propis kojim se uređuje liječenje neplodnosti predviđa donaciju polnih ćelija, ali od usvajanja 2009. nikad nisu usvojena i podzakonska akta. Zakon iz 2009. ne predviđa mogućnost uvoza, ni izvoza reproduktivnog materijala (jajne ćelije, spermatozoida, embriona…), ne poznaje ni obavezno postojanje banke u kojoj će se čuvati reproduktivni materijal, ni surogat.

Prethodna Vlada utvrdila je dva puta Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, predlog nije dobio podršku većine u Skupštini u aprilu 2019, a skoro istovjetan tekst arhiviran je u novembru 2020, sa setom drugih zakona.

Tim predlogom preciznije je uređeno pitanje donacije, zabranjen je uvoz i izvoz – osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Skoro jedina novina tog teksta bila je da se izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva omogući i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti. O pitanju uvoza, iz resora koji je tada vodio Kenan Hrapović, govorili su da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.

Nijedna verzija zakona ne omogućava surogat materinstvo, čak ni ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji, u Srbiji se razmatra kroz Nacrt građanskog zakonika. Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda, a surogat majke dobijaju novac samo u iznosu troškova povezanih sa trudnoćom.

Medicinski potpomognuta oplodnja omogućava da se oni koji imaju problema sa plodnošću – žene bez partnera, te muškarac i žena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ostvare kao roditelji.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO. Sa problemom neplodnosti suočava se između 10 i 15 odsto stanovništva.

Izvor: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/563108/podstaci-natalitet-kroz-donaciju-uvoz-izvoz-i-surogat