Zašto nemamo institucije koje će osigurati i osnažiti građanstvo u zaštiti sopstvenog života u svakom smislu?
Zašto tokom odrastanja, a kasnije i suočavanja sa životnim problemina, nemamo adekvatnu psihološku, psihijatrijsku i stručnu pomoć u cjelini?
Zašto ni nakon 30 godina zarobljenog tužilačkog sistema, nije došlo do pomaka nakon promjene vlasti?
Zbog čega su partikularni interesi uvijek jači od opšteg dobra i interesa? Zašto nas predstavljaju ljudi koji prioritet daju upravo partikularnim interesima?
Pogledajte gostovanje naše Marije Popović Kalezić na čitanju štampe u emisiji Boje Jutra TV Vijesti.
Naša Marija Popović Kalezić, ispred Centra za građanske slobode (CEGAS) za Vijesti, izražava pozitivan stav o organizovanju javne rasprave povodom Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta, u okviru kojeg je došlo do uvažavanja sugestija i komentara dostavljenih od strane CEGAS-a, tokom rasprave.
Nadamo se da će i Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu dati svoj komentar na pomenuti tekst zakona, koji su od nadležnog Ministarstva dobili još u junu ove godine i dati dalji pravni slijed ovog zakonskog teksta, a sve u cilju usklađivanja registra prebivališta naših građana sa registrom birača, i vraćanje povjerenja građana u cjelokupan izborni proces.
Naša Marija Popović Kalezić prisustvovala je juče sjednicama Odbora za rodnu ravnopravnost kao i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje u vezi Predloga Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Iskazujemo pozitivan stav, što oko ovakvog osjetljivog pitanja, nijesmo naišli na političke nesuglasice i oponiranja između predstavnika različiti političkih opcija, već su svi, u oba Odbora bili jednoglasni da se Predlog Zakona u velikoj mjeri mora mijenjati. Amandmani i izmjene koje je CEGAS predložio su naišli na apsolutnu podršku i obećanje da će biti uvršteni unutar zakonskog teksta. U Odborima očekuju da u konačnom zakon bude liberalniji, što znači:
uvoz doniranog reproduktivnog materijala;preciziranje ko su titulari prava kada je mogućnost medicinski potpomognute oplodnje u pitanju (sa akcentom na ženu bez partnera);
ukidanje članova koji su u koliziji kod anonimnosti davaoca reproduktivnog materijala i prava djeteta nakon 15-te godine da sazna identitet davaoca;
mogućnost naučnoistraživačkog rada nad genetskim materijalom (uz dozvolu vlasnika);
povećan broj oplodnji o trošku države (više od 3);
povećanje godina starosti kod žena kada je medicinski potpomognuta oplodnja u pitanju (sa 43 na 52 godine starosti) sa posebnim akcentom prihvatanja surogata (nekomercijalnog) unutar porodice.
Sjednice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje i Odbora za rodnu ravnopravnost pogledajte ovdje:
Tekst budućeg propisa mogao bi da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano
Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje podržao je na današnjoj sjednici Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO), uz saglasnost članova da tekst mora da pretrpi izmjene i da se na njega mora amandmanski djelovati. “Zeleno” svjetlo, uz jednake sugestije da su izmjene teksta neophodne, Predlog zakona prethodno je istog dana dobio na Odboru za rodnu ravnopravnost.
Tako bi tekst budućeg propisa mogao da omogući, uvoz ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala (spermatozoida, jajnih ćelija…), poveća starosnu granicu za žene koje ulaze u postupke, ali i omogući surogat u okviru porodice i kada je to medicinski opravdano.
Tamara Vujović, članica oba odbora na kojima je diskutovano o predlogu propisa koji se bavi liječenjem steriliteta, i članica Kolegijuma Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, podsjetila je da je važeći, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, usvojen još 2009, da je skoro istovjetan tekst predložen i u vrijeme prethodne Vlade i da je u međuvremenu arhiviran. Kazala je i da je tokom proteklih godina medicina napredovala, da su desile brojne promjene, a da ih je, zbog toga što nisu dio predloženog teksta, neophodno implementirati u buduće zakonsko rješenje.
Prema riječima Vujović, Predlog zakona neophodno je i dodatno usaglasiti sa direktivama Evropske unije.
Pojasnila je i zbog čega, iako je predlog teksta, kako je rekla, neophodno mijenjati u velikoj mjeri, nisu pristupili pisanju novog zakona.
“Jer smo čuli da je već prošao evropsku proceduru, to je jedno od prelaznih mjerila za poglavlje 28 – Zaštita zdravlja i potrošača. Zato smo se zajednički usaglasili da to budu brojna amandmanska djelovanja, zbog toga što je potrebno donijeti jedan novi zakon u skladu sa savremenim kontekstom, direktivama EU, koji će na najbolji način služiti građanima koji žele da se ostvare kao roditelji”, rekla je ona.
Na sjednicama oba odbora od više učesnika čulo se kako bi budući zakon trebalo da bude liberalniji u odnosu na važeći, ali i u odnosu na predloženo rješenje, pa su najavljeni brojni amandmani.
Kako je saopšteno, Ženski klub i Odbor za rodnu ravnopravnost, od Ministarstva zdravlja, kroz predloge, traže da se, pored ostalog, u zakonu jasno definiše ko ima pravo na postupke medicinski potpomognute oplodnje, posebno u dijelu koji to pravo garantuje ženi bez partnera; da se precizno formuliše norma kojom se propisuje ko sve ima pravo na liječenje neplodnosti primjenom postupaka MPO i obezbijedi adekvatna sudska zaštita osobama o čijem pravu na liječenje odlučuje komisija.
“Kao još jednu novinu, definisali smo određivanje starosne granice za osobe koje su u procesu MPO i predlog je da se ona sa 43, poveća na 52 godine”, pojasnila je Vujović.
Predloženo je i da se jasno propišu mogućnosti uvoza i izvoza – ne samo sopstvenog, već i doniranog reproduktivnog materijala, te da se razmotri i surogat među srodnicima.
Vujović je kazala da je svjesna da pitanje surogata treba uvesti oprezno, ali i dodala da o toj temi treba da počne da se govori “u skladu sa tendencijama koje kažu da treba omogućiti sve postojeće i moguće načine osobama koje žele da se ostvare kao roditelji”.
Evropski parlament usvojio je krajem juna rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, čiji je predlagač bio hrvatski zastupnik Predrag Fred Matić.
Rezolucijom se, u dijelu koji se odnosi na liječenje neplodnosti, države članice pozivaju da osiguraju da sve osobe reproduktivne dobi imaju pristup liječenju neplodnosti bez obzira na njihov socioekonomski status ili bračno stanje, identitet ili seksualnu orijentaciju… Ujedno, članice se pozivaju da “u pogledu plodnosti primjene holistički, uključiv i nediskriminirajući pristup koji se temelji na pravima, uključujući mjere za sprečavanje neplodnosti, i osiguraju jednak pristup uslugama za sve osobe reproduktivne dobi te dostupnost i pristupačnost medicinski potpomognute oplodnje u Evropi”.
Sjednicama i Odbora za zdravstvo i Odbora za rodnu ravnopravnost prisustvovale su Anka Vukićević, državna sekretarka u resoru zdravlja i, kao gošća, Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS).
Zbog čega u poslednjih 5 godina nije došlo do vršenja nadzora nad Specijalnim, Višim i Osnovnim tužilaštvima?
Ne možemo prihvatiti obrazloženje u kojem se ne vršenje nadzora opravdava virusom Covid-19 i odlaskom u penziju trojice tužilaca iz Vrhovnog državnog tužilaštva.
Marija Popović Kalezć, izvršna direktorica CEGAS-a, gostovala je jutros u emisiji TV Vijesti “Boje jutra” i imala priliku da prokomentariše rad prenesen pod nazivom “VDT VEĆ PETU GODINU NE OBAVLJA NADZOR NAD RADOM TUŽILAŠTVA” u okviru naslovnice Vijesti, koji je nastao kao rezultat projekta “Istraživanje istraga”, koji realizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Centar za građanske slobode i nedeljnik Monitor, uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Iz Centra za građanske slobode su saopštili da su iz MUP-a dobili podatak koji se razlikuje od podatka 30.423 u razlici od 4.793 državljana koja su stekli državljanstvo prijemom.
Podaci Centra za građanske slobode (CEGAS) pokazuju značajnu diskrepancu između broja upisanih birača kojih je na kraju 2020. godine bilo 540.026, što je za 25 hiljada više odnosu na 2012. godinu, dok se ukupan broj stanovnika u Crnoj Gori nije značajno mijenjao.
To je saopšteno na okruglom stolu “Crnogorsko državljanstvo – izazov”, koji je organizovao Centar za građanske slobode (CEGAS).
Asistentkinja na projektu CEGAS Marija Popović Kalezić, kazala je da je ta organizacija na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama uputila Ministarstvu unutrašnjih poslova brojna pitanja kako bi došla do jasnih i tačnih podataka, navodeći da su tražili broj sticanja crnogorskog državljanstva od 3.juna 2006. do 24. maja 2021. godine.
“Dobili smo podatke gdje je taj broj sticanja državljanstva porijeklom iznosi 107.074, rođenjem nula, prijemom 30.423, po osnovu međunarodnog ugovora nula i utvrđivanjem crnogorskog državljanstva za isti ovaj period 805”, rekla je Popović Kalezić.
Pojasnila je da su iz MUP-a dobili podatak koji se razlikuje od podatka 30.423 u razlici od 4.793 državljana koja su stekli državljanstvo prijemom.
Popović Kalezić je rekla da su im se obraćali građani koji su imali pravne nedoumice i pitali ih zašto ne mogu steći pravo na crnogorsko državljanstvo a u državi zakonito borave deset godina.
“Zakon je predvidio boravak koji se dijeli na boravak do 90 dana, privremeni boravak i privremeni boravak radi rada. Morate biti u određenoj kategoriji u privremenom boravku pet godina zakonito i neprekidno da biste stekli uslov da uđete u onu proceduru i da se transformišete u trajni boravak, odnosno stalni, zakoniti i neprekidni boravak”, navela je Popović Kalezić.
Kazala je da po kategoriji spajanja porodice, u Crnoj Gori danas boravi 9.816 osoba, navodeći da su to potencijalni kandidati za ulazak u trajni boravak, a nakon proteka deset godina, stiču jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva.
“Danas imamo 110 lica koja borave na osnovu produženog boravka po osnovu spajanja, a 1.886 lica boravi po osnovu korišćenja i raspolagnja pravom na nepokretnosti koju posjeduje u Crnoj Gori”, navela je Popović Kalezić.
Istakla je da 15.579 lica kroz protok od pet godina privremenog boravka stiču pravo i zakon im dozvoljava da uđu u trajni boravak i da zakonito i neprekidno borave deset godina i tako steknu jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva prijemom.
“Tražili smo podatak od MUP-a da po godinama dobijemo koliko je osoba ima stalni boravak u Crnoj Gori. Dobili smo podatak da ukupan broj osoba koje imaju stalni boravak u Crnoj Gori od 2010 do maja 2021. godine 23.780”, rekla je Popović Kalezić.
Ova lica, kako je pojasnila, u zavisnosti kad su ušla u fazu trajnog boravka, od godine do deset godina, mogu steći jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva prijemom.
“Kada ovom broju lica dodamo lica iz boravka, privremenog boravka i privremenog boravka radi rada, iz kategorija koje mogu ući u kategoriju trajnog boravka, ukupno dobijamo 39.359 lica koja mogu steći pravo da konkurišu, jedan od uslova za dobijanje crnogorskog državljanstva u vremenskom protoku od 15 godina, u zavisnosti od toga kada su ušli u fazu trajnog odnosno stalnog boravka”, pojasnila je Popović Kalezić.
Istakla je da mora proteći pet godina privremenog boravka da bi se ušlo u trajni boravak, pa deset godina trajnog boravka, što daje jedan od uslova za mogućnost sticanja crnogorskog državljanstva prijemom.
Koordinator projekta Centar za građanske slobode CEGAS, Nikola Mumin, kazao je da je osnova za početak projekta koji se bavi evidencijama je odluka MUP-a koja bi skratila broj godina potrebnih za sticanje jednog od uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom sa 15 na deset godina.
“Sama ta odluka je otvorila vrata brojnih problemima. Mislim da je pristup rješavanja problema evidencija od krucijalnog značaja za razvoj suštinski demokratskih institucija koje su važan uslov kod zatvranja poglavlja 23 i 24 i pregovora sa EU“, rekao je Mumin.
Smatra da nije bitno što će u narednih deset godina oko 40 hiljada ljudi steći jedan od uslova za sticanje crnogorskog državljanstva i nije bitno da li će svi dobiti državljanstvo, „već je bitno da se stvori održivi sistem koji će moći da primi taj broj državljana sa prebivalištem koji trenutno je na labavim nogama“.
V.d. Generalnog direktora direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance Miroslav Zeković, rekao je da je najčešći razlog za odbijanje zahtjeva za dobijanje crnogorskog državljanstva neispunjavanje uslova u pogledu zakonitog i neprekidnog boravka.
“Skoro je 90 odsto odbijenih zahtjeva za prijem za crnogorsko državljanstvo je bilo po tom osnovu”, rekao je Zeković.
Istakao je da su sva rješenja o prijemu za crnogorsko držaljanstvo donijeta u skladu sa zakonskim postupkom, navodeći da sva rješenja moraju da posjeduju dokaze koji su predviđeni u Zakonu o crnogorskom državljanstvu.
“Kad je u pitanju statistika, imamo 780.174 crnogorska državljanina. Od toga je broj maloljetnih crnogorskih državljana 143.391 lice, dok je broj punoljetnih crnogorskih državljana 636.783 lica. Ukupan broj crnogorskih državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori jeste 676.923 lica. 102.251 lice nema prebivalište u Crnoj Gori. Broj birača koji su upisani u birački spisak je 540.366 lica“, naveo je Zeković.
Načelnik Direkcije za strance, migracije i readmisije, Dragan Dašić, kazao je da su svjesni da registri nisu ažurirani zadnjih desetak godina.
“Centralni registar stanovništva uspostavljen je 2010. godine. U okviru tog registra Registar stranaca. Od aprila se ušlo u ažuriranje ovog registra“, naveo je Dašić.
Prema njegovim riječima, nakon dva ipo mjeseca je 1,5 hiljada ljudi izbrisano iz registra.
“Tako da je teško govoriti koji broj stranaca može da bude budući kandidat za crnogorsko državljanstvo dok se registri ne srede. U ovom registru imamo 31 hiljadu ljudi, sad 1,5 hiljada manje. Po meni ne postoji realna opasnost da se poveća značajno broj lica koja bi pristupila crnogorskom državljanstvu“, smatra Dašić.
Predstavnik Centra za demokratsku tranziciju Dragan Koprivica smatra da rješavanje pitanja državljanstva zahtjeva pravne zahvate i na terenu.
“Ako bi se ova problem riješio za dvije, tri ili četiri godine ja bih bio vrlo srećan. U javnoj diskusiji nedostaje objektivnost i da konačno prestanemo da zloupotrebljavamo problem koji imamo, nego da krenemo da ga rješavamo“, istakao je Koprivica.
CEGAS je uz pomoć Balkan Civil Society Development Network (BCSDN), ušao u detaljnu analizu postojećih zakonskih okvira za dobijanje crnogorskog državljanstva, utvrđivanje prebivališta, kao i tumačenja pojma zakonitog boravišta i uslova za sticanje trajnog boravišta.
