PRVA “BEBA IZ EPRUVETE” U SVIJETU ROĐENA PRIJE 44 GODINE, U CRNOJ GORI 26 GODINA KASNIJE

Doktorka Crnogorac kaže da klinike na ovim prostorima ne zaostaju za svjetskim i da se uspješnost postupaka kreće oko 40 odsto. Zakonski, oblast liječenja steriliteta u Crnoj Gori prvi put je uređena 2009, a krajem 2021. usvojen je novi zakon, čija puna primjena kasni jer nisu usvojena i podzakonska akta

Britanka Novog Luiza Džoj (radost) Braun, u svijetu poznata kao prva “beba iz epruvete”, danas puni 44 godine. Devet godina nakon njenog rođenja, 1987. – rođen je Miloš Trajković iz Vranja, prva “beba iz epruvete” u tadašnjoj Jugoslaviji. U Crnoj Gori, u laboratorijskim uslovima, prva “beba iz epruvete” rođena je 2004. godine, na klinici “Life”.

Luiza Braun izjavila je da bi joj lično bilo draže da je njeno rođenje njena lična stvar. Ipak, kažu stručnjaci, jasno je da je njenim rođenjem počela istorija, koju do danas proslavlja osam miliona beba rođenih nekim od postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO).

”Na sreću, napravljen je veliki pomak s obzirom na to da je vantjelesna oplodnja nekad bila veliki tabu. Danas je to sve češći put ka roditeljstvu, i ljudi to normalno prihvataju. Sterilitet je globalno postao problem u 21. vijeku, koji nije zaobišao ni naše prostore. Neplodnost muči gotovo svaki peti par, pa države sve više pažnje posvećuje ovom problemu”, kaže u razgovoru za “Vijesti” dr Zorica Crnogorac, stručnjakinja u liječenju steriliteta i osnivač specijalne bolnice “Genesis” iz Novog Sada.

Dio prava čeka podzakonska akta

U Crnoj Gori, prva ustanova za vantjelesnu oplodnju, klinika “Life”, osnovana je 2003. Danas se postupci rade još u “Ars medica”, “Moj lab” i “Kodra” u Podgorici, “Humana reprodukcija” u Budvi, te Bolnici “Danilo I” na Cetinju, koja je i jedina državna ustanova na kojoj se rade postupci MPO.

Osim “Kodre”, sa kojom u januaru nije obnovljen ugovor za pružanje te vrste usluga, u ostalim bolnicama i klinikama postupci MPO mogu da se rade na teret Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO).

Zakonski, oblast liječenja steriliteta u Crnoj Gori prvi put je uređena Zakonom o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama 2009. Krajem 2021. usvojen je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, čija je primjena trebalo da počne 8. juna. Krajem prošle godine, usvojen je i Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju, koji dijelom tretira i oblast liječenja steriliteta i njime, u odnosu na raniju verziju, predviđen veći broj postupaka za žene, kao i druga prava.

U međuvremenu, međutim, nisu donijeta i podzakonska akta kojima bi bilo omogućeno ostvarenje dijela prava koje novi propisi predviđaju.

”Nažalost, i ranije smo imali zakon o liječenju neplodnosti koji je usvojen 2009, bez želje za stvaranjem podzakonskih akata, pa se donacija jajne ćelije nikada nije mogla i suštinski sprovesti, kao način ostvarivanja prava, iako je bila utemeljena i zakonom dozvoljena. Danas imamo isti slučaj sa novim Zakonom o MPO”, kazali su “Vijestima” iz Centra za građanske slobode, organizacije koja je i uticala na donošenje novih propisa u dijelu liječenja steriliteta.

Donošenjem posljednjih propisa omogućena su četiri postupka MPO o trošku države bračnim ili vanbračnim partnerima, kao i ženi bez partnera, omogućeno je zamrzavanje kvalitetnih embriona na godinu dana, kao i četiri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja iz tih ciklusa.

Novim zakonskim rješenjima omogućena su i po tri postupka MPO i tri embriotransfera ukoliko postoji jedno zdravo dijete, po dva postupka MPO i dva postupka transfera ukoliko postoji dvoje zdravo djece, po dva postupka MPO bračnim i vanbračnim supružnicima, odnosno dva transfera nakon odmrzavanja do napunjene 50. godine života žene.

Osiguranim licima reproduktivne dobi do 37. godine života, kao i oboljelim od maligne bolesti, bez djece, gdje usljed terapija može doći do oštećenja reproduktivnih organa, uz odobrenje ljekara reproduktivne medicine, sada je, nekom od adekvatnih metoda za svaki pojedinačni slučaj, omogućena prezervacija fertilnosti. Omogućen je i uvoz, ako se polna tkiva, ćelije i embrioni, ne mogu obezbijediti u Crnoj Gori. Prvi put, na teret države, omogućeno je pravo na jedan postupak liječenja muške neplodnosti metodom Micro TESE za sprovođenje postupka MPO.

Prema nezvaničnim informacijama i kako su “Vijesti” ranije objavile, punu primjenu novih zakonskih rješenja prolongirala je promjena Vlade, koja je formirana 28. aprila.

Na vrijeme edukovati mlade o reproduktivnom zdravlju

Doktorka Crnogorac kaže da klinike na ovim prostorima ne zaostaju za onim svjetskim i uspješnost postupaka MPO koji se na njima rade kreće se oko 40 odsto.

U proteklih više od 40 godina, dodaje ona, nađeni su odgovori na brojna pitanja, kada je riječ o uzrocima neplodnosti, pa su danas dostupni i genetski testovi ljudskog genoma, reproduktivnih ćelija, endometrijuma, embriona i prenatalna genetska dijagnostika fetusa u desetoj gestacionoj nedjelji trudnoće.

”Omogućeno je, i ženama bez partnera da mogu da odlaze na vantjelesnu oplodnju”, kaže doktorka.

Dodaje, međutim, da se i dalje više od 50 odsto parova sa problemom steriliteta javlja tek poslije 35. godine.

”Što je na neki način dosta kasno, jer ograničava vremenski period u kome najviše može da se pruži ovim procedurama i pored toga što se biološki sat kod žena pomjerio ka zrelijim godinama”.

Prema njenim riječima, važno je mlade edukovati o reproduktivnom zdravlju i – kroz stalne edukacije u školama, a mlade žene i muškarce uputiti kako da provjere plodnost i da se upoznaju sa time kako da im se pravovremeno pomogne u planiranju reprodukcije.

”Nažalost, sve je više mladih parova koji se podvrgavaju vantjelesnoj oplodnji”.

Prvo dijete, kako je kazala, žene na našim prostorima rađaju sa 28 godina, što je u skladu sa evropskim prosjekom, ali je problem, dodaje ona, što je takvih žena sve manje. Statistike, pojašnjava doktorka, pokazuju i da oko 11 odsto žena koje već imaju djecu imaju problem da ponovo zatrudne.

”Žene na preglede jajnika odlaze tek kada imaju problem ili započinju VTO proceduru. Takođe, naši muškarci nemaju naviku da jednom godišnje odu kod urologa. Oni se ljekaru uglavnom javljaju kada dobiju upalu prostate ili imaju drugi problem. Mislim da bi zato pregled muškaraca na godišnjem nivou već od ulaska u pubertet trebalo da bude dio obaveznog godišnjeg zdravstvenog pregleda”.

Prema njenim riječima, godine života oba partnera, hormonski status, stanje jajnika, muški sterilitet, anomalije reproduktivnih organa, stres, loše životne navike – sve su to faktori koji mogu da utiču na šanse za začećem. Doktorka dodaje i da ishodi postupaka nekad nisu povoljni i srećni, da par mora da bude svjestan toga i da se suoči i sa negativnim ishodom i nastavi da pokušava i dalje.

”Svaki par je poseban, savremena medicina se bazira na personalizovanom pristupu, vi neka opšta pravila ne možete da primijenite na svakom paru, sve se to prilagođava, to doprinosi većem uspjehu vantjelesne oplodnje”, poručila je doktorka Crnogorac.

Privatni sektor i poslodavci kao podrška u planiranju porodice

Uz zakonske olakšice da se ostvare kao roditelji, žene i parovi koji to žele trebalo bi da imaju podršku i privatnog sektora, a žena i svog poslodavca, kaže doktorka Crnogorac.

Podsjeća da je u Srbiji za ženu granica za MPO sa 43 podignuta na 45 godina, da ta država finansira i neograničen broj pokušaja za prvo dijete, finansira liječenje muškog steriliteta, postupke i za drugo dijete i one iz zamrznutog materijala…

”Međutim, država mora da pronađe način da parovima koji se liječe od steriliteta budu dostupe i savremene metode liječenja i terapije, finansijske olakšice, ali i kompanije da se više rukovode pricipima društvene odgovornosti, te da žena kada odluči da rađa ne strahuje da će ostati bez posla ili kada da krene u proces VTO da ima slobodne dane i slično”.

Zamrzavanje embriona na teret FZO još nije moguće

Javnosti nije poznato da li su iz Ministarstva zdravlja do danas Vladi uputili predlog Uredbe o obimu prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Tom Uredbom, kako su ranije pojasnili iz FZO, uređuju se usluge ugovorene sa zdravstvenim ustanovama, pa i one koje se odnose na postupke MPO.

Važenom Uredbom nisu obuhvaćene usluge: zamrzavanje embriona i krioembriotransfer (odmrzavanje embriona i novi transfer iz tih ciklusa), što predviđaju novi propisi. Zbog toga je, kako su tada kazali iz FZO, potrebno donijeti izmjene i dopune Uredbe ili novu uredbu, na osnovu koje bi Fond pristupio utvrđivanju cijena tih usluga.

”Onda bi se pristupilo proširivanju ugovorne saradnje s privatnim ustanovama za ove dvije nove usluge”, pojasnili su ranije iz FZO i dodali da bi, nakon stvaranja pravnog osnova za te usluge, u informacionom sistemu Fonda trebalo podržati i njihovo evidentiranje – u skladu s tim kako to predviđaju nova zakonska rješenja.

U vrijeme kada su redakciji upućeni ti odgovori, na čelu FZO bio je aktuelni ministar zdravlja Dragoslav Šćekić.

IZVORI: www.vijesti.me

Ustavni sud treba da se izjasni o odluci o uslovima za sticanje državljanstva prijemom, koju je u posljednjim satima mandata donijela vlada Zdravka Krivokapića.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) od 28. aprila, kada je formirana nova Vlada, pozitivno je odgovorilo na 26 zahtjeva za sticanje državljanstva Crne Gore prijemom. Nijedan zahtjev, međutim, nije riješen na osnovu odluke koju je nekoliko sati uoči smjene, 4. februara usvojila Vlada Zdravka Krivokapića.

To se zaključuje iz rješenja na zahtjev za slobodan pristup informacijama (SPI) koji je resoru, na čijem čelu Filip Adžić, uputio Centar za građanske slobode (CEGAS).

Iz te nevladine organizacije od MUP-a su, pored ostalog, kroz zahtjev za SPI upućen početkom jula, tražili odgovor u vezi sa brojem državljanstava Crne Gore koja su dodijeljena po osnovu prijema, te pitali i koji je pravni status izmijenjene odluke kojom su propisani kriterijumi za sticanje crnogorskog državljanstva po tom osnovu.

Resoru unutrašnjih poslova, kako se navodi u rješenju na zahtjev za SPI, od 28. aprila, kada je formirana Vlada Dritana Abazovića, do 1. jula, kada su dobili zahtjev CEGAS-a, podnijet je 491 zahtjev za sticanje crnogorskog državljanstvo prijemom.

”U navedenom periodu donijeto je 26 rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo, po zahtjevima podnijetim po Odluci o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom (Službeni list 47/08, 80/08, 30/10 i 56/12)”, piše u rješenju MUP-a.

Vlada Zdravka Krivokapića usvojila je izmijenjenu Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom na elektronskoj sjednici 4. februara, u posljednjim satima punog mandata. Odluka je usvojena mimo znanja tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića. Izmijenjena Odluka objavljena je u Službenom listu 11, a na snagu je stupila 19. februara.

Zakon o crnogorskom državljanstvu donijet je 2008. godine. Predviđa četiri načina sticanja – porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, po međunarodnim ugovorima i sporazumima i prijemom. Uslovi za sticanje državljanstva prijemom uređeni su posebno odlukama Vlade. Odluka koja je prethodila onoj koju je usvojila Vlada Zdravka Krivokapića, kao jedan od preduslova za pravo na sticanje crnogorskog državljanstva je da se lice u Crnoj Gori propisuje ukupno 15 godina boravka u Crnoj Gori – pet privremenog i 10 stalnog. Odlukom Krivokapićeve Vlade, taj preduslov izmijenjen je na način da se 10 godina boravka smatra pet godina privremenog, plus pet godina stalnog.

Odluke kojima se uređuju uslovi za sticanje državljanstva prijemom donošene su više puta – dva puta 2008, 2010, 2012, 2016, 2018. i 2020. godine. Iz CEGAS-a su ranije ocijenili da se zbog čestih izmjena “stiče utisak da se radi isključivo o političkom uticaju, a ne želji da se polje dobijanja crnogorskog državljanstva nepristrasno i krajnje, sa najboljom pravnom namjerom, uredi”.

Po usvajanju posljednje, Odluke od 4. februara, tada potpredsjednik Vlade i mandatar za sastav nove, Dritan Abazović, kazao je da će ona biti poništena. Advokat i član Predsjedništva SDP-a Miloš Vukčević krajem februara predao je inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbi Odluke o izmjeni Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom. Pored ostalog, naveo je da bi njena dalja primjena mogla uticati na to da značajno bude izmijenjena struktura birača.

Od Ustavnog suda on je zatražio da obustavi izvršenje pojedinačnih akata i radnji koje su preduzete na osnovu Odluke o izmjeni Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom. U obrazloženju inicijative Vukčević je naveo da je izmijenjena Vladina Odluka “nezakonita, odnosno, nije u saglasnosti sa odredbama čl. 8 st. 1 tač. 3 Zakona o crnogorskom državljanstvu, koje propisuju da crnogorsko državljanstvo prijemom može steći lice, koje između ostalih uslova ispunjava i uslov da u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem”.

U odgovoru na zahtjev za SPI koji je resoru Filipa Adžića uputio CEGAS, iz MUP-a su kazali da pripremaju odgovor povodom inicijative Vukčevića.

”MUP priprema odgovor povodom inicijative Miloša Vukčevića, advokata iz Podgorice, podnijete Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o izmjeni Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom (“Službeni list Crne Gore broj 15/22)”, piše u rješenju u koje su “Vijesti” imale uvid.

Iz CEGAS-a su i ranije više puta upozorili da je najveći problem kod dodjeljivanja crnogorskog državljanstva, taj da vlade odlukama kojima se propisuju kriterijumi, “narušavaju pravni okvir važećeg Zakona o dobijanju crnogorskog državljanstva”.

”Za odobravanje takvih odluka, potrebna im je većina u Vladi, a ne i usaglašavanje i dobijanje šireg dogovora unutar parlamenta. Posljednja takva odluka, koju je 4. februara usvojila Vlada Zdravka Krivokapića i kojom je protivpravno, značajno umanjen protek godina koji treba da prođe kao uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, stavljena je van pravne snage stupanjem na rad nove 43. Vlade Crne Gore.

Građani su dovedeni u pravnu neizvjesnost i nesigurnost, kada su pravila i norme za sticanje crnogorskog državljanstva u pitanju”, kazali su iz te organizacije.

Tri državljanstva za sportska dostignuća, do sada nijedno ekonomsko

Od 28. aprila MUP nije dodijelio nijedno ekonomsko, a na osam zahtjeva za lica čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore, donijeta su tri rješenja (sportski interes).

To se navodi u rješenju tog resora na zahtjev za SPI koji je uputio CEGAS.

Od 28. aprila do 1. jula, kako se navodi, predsjednik Vlade Dritan Abazović MUP-u je uputio predlog za sticanje ekonomskog državljanstva za 104 aplikanta i 227 članova njihovih porodica.

”Što čini broj od ukupno 325 lica. U navedenom periodu nije donijeto nijedno rješenje o prijemu u crnogorsko državljanstvo po osnovu posebnog programa (ekonomsko državljanstvo)”, piše u rješenju.

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) prije dva dana kritikovali su broj upućenih predloga, navodeći da će “rezultirati i novim prilivom ‘počasnih’ državljana”.

”Opredjeljenje Vlade da ne ukine ovaj program, već ga olakšava i aktivno sprovodi kroz nove predloge za prijem, suprotno je evropskoj agendi i direktno je ignorisanje brojnih upozorenja zvaničnika Evropske unije”, saopštili su iz te NVO, dodajući da je prethodna, Vlada Zdravka Krivokapića za vrijeme cijelog mandata, od 4. decembra 2020. do 27. aprila 2022, dodijelila rekordnih 319 “počasnih” državljanstava, a da je Vlada Dritana Abazovića “na putu da taj rekord sruši za nekoliko mjeseci”.

Izvori: www.vijesti.me

🔹Akcenat mora biti stavljen na reforme u Državnom tužilaštvu i cjelokupnom pravosuđu.

🔹Informacijama koje dobijamo iz struke, moramo rušiti mit o štetnosti MMR vakcine i shvatiti da nam prijeti epidemija malih boginja.

🔹Sprovoditi aktivnosti iz Akcionih planova je teže, nego što je to raspravljati o identiteskim i ideološkim razlikama.

Marija Popović Kalezić gostovala je u emisiji Boje Jutra na televiziji Vijesti.

“Od svega navedenog, danas se još može samo iskoristiti mogućnost većeg broja vantjesene oplodnje”

Centar za građanske slobode (CEGAS) u saopštenju dostavljenom medijima podsjetio je da je novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji usvojen u decembru 2021, ali da zakon ni nakon 8. juna nije zaživio, a podzakonski akti nisu još na snazi. Iako, kako kažu, iz Ministarstva zdravlja su upravo taj datum označili kao dan kada će zaživjeti zakon.

“Ministarstvo zdravlja je obećalo, da će zbog važnosti cjelokupne oblasti, u kojoj kaskamo, a i želje za podsticanjem nataliteta, uraditi sve da što prije dođe do podzakonskih akata, ali nažalost prošao je i 8. jun, a nekome ističe ono ključno vrijeme i nema vremena da čeka, dok drugi shvate koliko je važno”, dodaje se u saopštenju.

CEGAS podsjeća da je novim Zakonom stvorena je mogućnost za:

• Četiri postupka vantjelesne oplodnje o trošku države bračnim ili vanbračnim drugovima kao i ženi van ovih zajednica.
• Zamrzavanje kvalitetnih embriona na period od godinu dana, kao i četiri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja iz tih ciklusa.
• Po tri postupka vantjelesne oplodnje i tri embrio transfera ukoliko postoji jedno zdravo dijete.
• Po dva postupka vantjelesne i dva postupka transfera ukoliko postoji dvoje zdravo djece.
• Po dva postupka vantjelesne oplodnje bračnim i vanbračnim supružnicima, odnosno dva tranfera nakon odmrzavanja do napunjene 50. godine života žene.
• Osiguranim licima reproduktivne dobi do 37. godine života kao i oboljelim od maligne bolesti, bez djece, gdje usljed terapija može doći do oštećenja reproduktivnih organa, uz odobrenje ljekara reproduktivne medicine, vršiće se prezervacija fertilnosti, nekom od adekvatnih metoda za svaki pojedinačni slučaj.
• Ukoliko se polna tkiva, ćelije i embrioni, ne mogu obezbijediti u Crnoj Gori, oni se namjenski moraju uvoziti, tako da se prati njihova sljedivost.
• Izvozom sopstvenih polnih ćelija, tkiva i embriona, van granica Crne Gore.

“Od svega navedenog, danas se još može samo iskoristiti mogućnost većeg broja vantjesene oplodnje. Zamrzavanje o trošku države, donacija polnih ćelija, uvoz i izvoz polnih ćelija, tkiva i ebriona, kao i reproduktivna zaštita oboljelih od karcinoma, i dalje je na čekanju”, navode iz CEGAS-a.

Centar za građanske slobode, kako kažu, još u februaru se obraćao Ministastvu zdravlja, zahtjevom za slobodan pristup informaciji, koji je bio vezan za formiranje radne grupe i početak pripreme podzakonskih akata vezanih za Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali nikada nije dobio odgovor.

“Apelujemo na Ministastvo zdravlja Crne Gore, da shvati važnost donošenja podzakonskih akata vezanih za reproduktivno zdravlje građanstva, jer smo za neke već zakasnili”, zaključuje se u saopštenju.

( K.B. )

Izvori: www.vijesti.me

POLA GODINE ROBIJE ZA DŽOINT, TRI MJESECA ZA MEĐUNARODNI ŠVERC DROGE

Šest mjeseci zatvora dobio je po sporazumu o priznanju krivice optuženi za prodaju 1,7 grama marihuane. Tužiteljka Tatjana Begović sa njim se nagodila i da plati 10 eura. A dva pripadnika kriminalne organizacije optuženi za međunarodni šverc heroina i marihuane osuđeni su na po tri mjeseca robije.

Sa njima se nagodila bivša specijalna tužiteljka Mira Samardžić, koja je bila mnogo tolerantnija od tužiteljke Begović, imajući u vidu da se radilo ne samo o članovima internacionalne kriminalne grupe, već i o povratnicima.

Oni su se teretili da su najmanje osam puta krijumčarili drogu iz Albanije u Crnu Goru i to 805 kilograma marihuane i nešto manje od kilograma heroina. Nagodbu koju je potpisala Samardžić usvojio je sudija podgoričkog Višeg suda Dragoje Jović.

U drugom postupku, jedan ranije osuđivani pripadnik kriminalne organizacije, optužen za krijumčarenje 80 kilograma marihuane i 3,2 kilograma heroina takođe se nagodio da robija svega tri mjeseca. Ovaj sporazum sklopila je specijalna tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

U obrazloženjima ovih presuda se navodi da im se to što su već osuđivani za prodaju droge ne uzima kao otežavajuća okolnost, jer su to činili u okviru iste grupe!

I dva pripadnika druge kriminalne organizacije, koja je krijumčarila stotine kilograma marihuane po regionu, dobili su, nakon nagodbe, po tri mjeseca kućnog zatvora. Njih dvojica su takođe ranije osuđivani. Sutkinja Evica Durutović je prihvatila sporazum, a u obrazloženju odluka je navela da to što su povratnici nije uticalo na presudu, pošto je prošlo određeno vrijeme od prethodnih osuda, a u pitanju nijesu bila ista krivična djela.

Ovo su samo neke od kontroverznih odluka po sporazumu o priznanju krivice, koje je prihvatio Viši sud u Podgorici.

Iz analize više stotina presuda u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS), uočljive su brojne nelogičnosti. Tako se dešavalo da u istom postupku za isto djelo iste ili veće kazne dobiju neosuđivana lica, nego povratnici u vršenju krivičnih djela.

Organizatori kriminalnih grupa u gotovo svim slučajevima dobijali su kazne ispod zakonskog minimuma – oko dvije godine zatvora, a zaprijećena je kazna zatvora od tri do 15 godina. Dešavalo se da, po sporazumima, u istim postupcima veća kazna bude određena za pripadnika, nego za organizatora kriminalne grupe.

Tako je organizator kriminalne grupe koja je više puta krijumčarila veće količinu marihuane iz Albanije u Crnu Goru i zemlje regiona dobio dvije godine robije, dok su dva pripadnika iste organizacije dobili mjesec, odnosno dva mjeseca zatvora više.

Tužiteljka Mira Samardžić nagodila se u tom predmetu, a sporazume su usvojile troje različitih sudija: Dragoje Jović, Dragica Vuković i Biljana Uskoković.

Pored toga, u brojnim sporazumima zbog šverca velike količine droge nijesu izricane novčane kazne. Iako jesu, uglavnom su bile simbolične – par hiljada eura.

Prema informacijama iz analiziranih presuda, nabavna cijena kilograma marihuane na tržištu košta oko 1.500 eura, dok su kokain i heroin višestruko skuplji. Preprodajom, kako piše u presudama, može da se zaradi i po pet puta više novca. Ali, ni to nije razlog mnogim tužiocima da počinioce ovih krivičnih djela kazne adekvatnim novčanim iznosima, kako bi djelovali preventivno.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga predviđena je kazna od dvije do 10 godina, a može se ublažiti najviše šest mjeseci. U presudama koje smo imali na uvid, za krivična djela u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ističe se da se može izreći kazna od četiri ili više godina zatvora.

Od 639 presuda po sporazumu o priznanju krivice, koje su dostavljene CIN-CG i CEGAS, samo je u jednom slučaju izrečena kazna od šest godina zatvora za šverc kokaina. Sve ostale kazne bile su ispod četiri godine, uglavnom simbolične.

Nevladina organizacija “Human Rights Watch” je 2012. godine objavila da su optuženi za krivična djela u vezi sa opojnim sredstvima, prema nagodbama u Americi, u prosjeku dobijali kazne zatvora od pet i po godina.

Sud odbio svega nekoliko nagodbi VDT-a

Prema izvještajima tužilaštva, Viši sud u Podgorici je odbio samo nekoliko nagodbi koje je, u posljednjih šest godina, sklopilo Više državno tužilaštvo glavnog grada. Odbijeni su uglavnom sporazumi zbog odustanka optuženih. Samo je u jednom slučaju, i to 2016, sud odbio sporazum od osam mjeseci zatvora za devet grama heroina. Ocijenio je da “kazna nije srazmjerna težini učinjenog djela”.

Od 437 presuda po sporazumima Višeg državnog tužilaštva koje smo imali na uvid, 391 odluka je u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Ostale presude odnose se uglavnom na predmete nasilničkog ponašanja, nasilja u porodici i seksualne delikte. U jednom od tih sporazuma, čovjeku koji je više puta osuđivan za nasilje u porodici kao naročito olakšavajuću okolnost računali su to što je “porodičan čovjek”.

Institut sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu, iako je uveden ranije, masovno počinje da se koristi od 2016. godine. Zanimljivo je da kako je vrijeme odmicalo, tužitelji su predlagali, a sudije usvajale, sve blaže kazne. Tako u 2016. i 2017. godini po nagodbama podgoričkog Višeg tužilaštva, nije dosuđen ni u jednom slučaju kućni zatvor. Međutim, u posljednje četiri godine, u čak četvrtini svih sporazuma ovog tužilaštva osuđeni su kažnjeni nanogicom.

Povratnici su i nagodbama Višeg tužilaštva u Podgorici dobijali često mnogo niže zatvorske kazne, od onih koji su prvi put počinili isto krivično djelo.

Tako se lice koje je ranije osuđeno dva puta, zbog krađe i teške tjelesne povrede, sporazumjelo da za prodaju narkotika bude osuđeno samo na pola godine kućnog zatvora. Sporazum je sklopila sadašnja v. d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, a aminovao sudija Predrag Tabaš.

CIN-CG je od tužiteljke Jovanović pokušao da dobije komentar o temi širokog korišćenja sporazuma u crnogorskom pravosuđu, ali do objavljivanja teksta nijesmo dobili odgovor.

U drugom slučaju, licu koje je ranije osuđivano pet puta, dobilo je po sporazumu godinu zatvora zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. O nagodbi se dogovorila, takođe, sadašnja v. d. VDT-a Maja Jovanović, a potvrdila sutkinja Vesna Moštrokol.

U jednoj od presuda, petostruki povratnik se nagodio da ide u zatvor 11 mjeseci zbog ubistva u pokušaju i nedozvoljenog držanja oružja. Isto lice prethodno je osuđivano za teške slučajeve razbojništva, krađu oružja, krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, nedozvoljene trgovine, prevare u produženom trajanju i teške krađe u pokušaju. Sporazum je sklopila tužiteljka Tanja Begović, a usvojila ga sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol.

Na dvije i po godine robije nakon sporazuma osuđen je trostruki povratnik za pokušaj ubistva i nedozvoljeno držanje oružja. Prije toga je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, napada na službeno lice, te nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materijala. Sadašnja disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić se dogovorila, a sudija Predrag Tabaš je prihvatio tu nagodbu.

Sud usvaja sporazum i ako utvrdi da njime nijesu povrijeđena prava oštećenog. Od Višeg suda nijesmo dobili odgovor na pitanje u koliko predmeta se oštećeni žalio na rješenje o sporazumnom priznanju krivice, od 2016. do danas, i šta je epilog tih postupaka.

Vrhovni sud: Blaga kaznena politika za organizovani kriminal

I u dokumentima Vrhovnog suda se priznaje da su kazne po osnovu sporazuma o priznanju krivice za organizovani kriminal blage.

”Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma”, zaključuje se u Analizi kaznene politike za najteža krivična djela za 2017. i 2018. godinu.

U Analizi upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to lakši oblici kriminaliteta, “zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala”.

U dokumentu se ukazuje i da bi sudovi, prilikom ocjene da li treba usvojiti sporazum, trebalo sa više pažnje da cijene da li su ispunjeni svi uslovi Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), a naročito da li je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, i da li kazna odgovara svrsi izricanja krivične sankcije.

Pojašnjava se da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, te da je primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena u većini slučajeva organizovanog kriminala.

”Otvara se pitanje da li je ranija osuđivanost za druga krivična djela potcijenjena prilikom odmjeravanja kazne učiniocu krivičnog djela”, piše u analizi.

Naglašava se da prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice treba posvetiti posebnu pažnju zaštiti prava oštećenog.

Njemački pravni stručnjak, dr Štefan Pirner, upozorava da u zemljama u tranziciji, kakva je i Crna Gora, neadekvatna primjena sporazuma o priznanju krivice može imati pogubne posljedice po vladavinu prava.

I angloamerička literatura navodi da institut sporazuma u zemljama u tranziciji može imati “katastrofalne posljedice”. Ističe se da nagodbe mogu dodatno potkopati ugled pravosuđa kod stanovništva, koje pregovore doživljava kao “cjenkanje na pijaci”.

Sva ova upozorenja, očigledno nijesu imala uticaja, jer se praksa blage kaznene politike za najteža djela organizovanog kriminala, prema istraživanju CIN-CG-a, nastavila i praktično obesmislila institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori.

SPORAZUMI KAO TRGOVINA PRAVDOM

U pravnim sistemima u tranziciji sporazum se često doživljava kao “još jedan dalji vid korupcije” ili “institucionalizovani vid mita”, ističe njemački advokat, dr Štefan Pirner, u Časopisu za održiv i skladan razvoj prava “KoPra”.

”Takav pravni institut, koji je možda u svojoj domovini i bio uspješan, u drugom okruženju neće biti pretjerano plodotvoran, kao što drvo banane, na primjer, neće opstati na Antarktiku”, slikovit je advokat.

On ističe da se i nepostojanjem nikakvih smjernica za odmjeravanje kazni jača pozicija tužilaštva u pregovorima, te da građani to mogu doživjeti kao svojevrsnu trgovinu pravdom.

Pirner dodaje da ni Evropska konvencija o ljudskim pravima ne zahtijeva ubrzano okončanje postupka po svaku cijenu, odnosno po cijenu pravde, već da zahtijeva pošten postupak.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Izvori: www.cin-cg.me