Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast
MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene?
SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva, da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.
Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.
Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.
MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu?
SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.
Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.
Može li crnogorska Vlada da visokorangiranim javnim funkcionerima iz drugih grana vlasti dodjeljuje stanove ili kredite pod bagatelnim uslovima a da od njih ne očekuje protivuslugu?
To pitanje i dalje zaokuplja dio javnosti i medija pošto je, nakon upornog insistiranja pojedinih poslanika opozicije i nevladinih organizacija, Vlada objelodanila spisak od 95 javnih funkcionera i državnih službenika koji su ili dobili stanove ili beneficirane kredite da mogu da ih kupe.
Dok u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) ćute, u opoziciji i nevladinom sektoru u tome vide razmjere korupcionaškog skandala, odnosno pokušaja izvršne vlasti da utiče na rad institucija koje bi morale biti nezavisne.
“Kolege iz nevladinog sektora su bez zadrške u pravu što godinama problematizuju način dodjele stanova ili stambenih kredita javnim funkcionerima po povlašćenim uslovima”, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Boris Marić, pravnik i direktor Centra za građanske slobode (CEGAS).
”Moje je saznanje da su upravo kolege iz ‘Instituta Alternativa’ (nevladina organizacija prim.red.) ranije podnijeli inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti kompletne normative koja se koristi za ovu vrstu raspodjele stanova i stambenih kredita po povlašćenim uslovima”, dodaje Marić.
“Suprotno evropskoj praksi”
Za Borisa Marića, koji je bio član Radne grupe za poglavlje 23 (pravosuđe i temeljna prava) u pregovorima sa Evropskom unijom, podaci koje je iznijela Vlada Crne Gore su još jedan dokaz o zarobljenosti institucija od strane vladajuće partije. Stoga očekuje reakciju Brisela, pošto je, podvlači, takva praksa u potpunoj suprotnosti sa evropskim standardima.
“Ova praksa mora da se preispita i moraće da izazove reakciju Evropske komisije, jer ovaj način na koji se to radi jeste jedan od najozbiljnijih kanala političkog uticaja na rad državnih organa, a posebno će apostrofirati uticaj na rad državnih organa koji tako ne mogu da ostvaruju svoju nezavisnost kad nemaju punu finansijsku samostalnost”, kaže Marić.
Upravo zbog toga novi član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Zlatko Vujović, koji je do skora bio direktor nevladine organizacije Centar za monitoring (CEMI), za RSE je najavio da će na sjednici Savjeta Agencije 20. avgusta inicirati provjeru imovinskih kartona javnih funkcionera.
“S obzirom na veliki interes javnosti i samu ulogu koju ima Agencija za sprječavanje korupcije, u njenoj je nadležnosti da provjeri tačnost podataka koje su javni funkcioneri dostavili u svojim imovinskim kartonima ili nisu dostavili kada je riječ o prijavi uvećanja imovine koja je veća od 5.000 eura. Iniciraću kao član Savjeta Agencije da se ispitaju svi navodi koji su se pojavili u medijima i izvrši provjera da li je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije od strane određenih lica koja su mediji označili kao prekršioce zakona”, najavio je Vujović.
Imena sa liste
Među povlašćenim licima koji su dobili ili stanove ili povoljne kredite za stanove, na spisku Vladine komisije našli su se, između ostalih, “prva dama” crnogorskog sudstva Vesna Medenica, koja je počela treći mandat na funkciji predsjednice Vrhovnog suda, predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, prvi čovjek Agencije za sprječavanje korupcije Sreten Radonjić, direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša. Kredite za stambeno zbrinjavanje dobili su i pojedini poslanici vladajuće koalicije, ministri, tužioci, policijski funkcioneri, direktori javnih preduzeća, ambasadori.
Zlatko Vujović saglasan je sa stavom Borisa Marića da takvi benefiti mogu uticati na integritet institucija, pa i na Agenciju za sprječavanje korupcije, čijem je direktoru takođe odobren kredit.
“Ako je Vladin kredit takav da je potrebno vratiti svega 20 posto glavnice po kreditnoj liniji, to znači da vam je neko bespovratno dao značajna sredstva. Sve to svakako ima velikog uticaja, čak i ako je formalno regulisano i ako je sve u skladu sa propisima, otvara se pitanje da li to utiče na integritet i donosioca odluka koji ne pripada izvršnoj vlasti. Vidimo da je izvršna vlast dobila jednu veliku polugu uticaja, a to je da ona donosi odluke o takvoj vrsti dodjele sredstava ili stanova onim licima koja ne pripadaju toj grani vlasti, konkretno govorim o sudskoj i zakonodavnoj vlasti koja koristi tu vrstu beneficija. Mislim da je riječ o nekom modelu i mehanizmu koji nije adekvatan jer nije dostupan svim građanima, čak ni onima koji rade u javnim ustanovama, pa treba razmisliti o preispitivanju tog modela”, objašnjava Vujović.
Opozicionara nema među “dobitnicima”
Dok iz vladajuće Demokratske partije socijalista nema nikakvih reakcija, iz opozicije su konstatovali kako je spisak dobitnika potvrda stepena zarobljenosti države.
Ukazali su na to da među onima koji su dobili stanove ili kredite nema niti jednog predstavnika opozicije. Pozvali su predsjednika države Mila Đukanovića da slijedi primjer premijera Duška Markovića i dostavi listu dobitnika stanova tokom njegovih ranijih višestrukih premijerskih mandata.
Dio javnosti, sa druge strane, burno je reagovao zbog činjenice da su povoljni uslovi za rješavanje stambenog pitanja nedostupni za obične građane.
Kao drastičan primjer diskriminacije mediji su apostrofirali slučaj aktuelnog crnogorskog ambasadora u Španiji, koji je krajem prošle godine dobio 40.000 eura kredita za poboljšanje uslova stanovanja. Prema imovinskom kartonu dostupnom u registru Agencije za sprječavanje korupcije, ambasador vraća kredit u ratama nešto višim od 40 eura, dok njegova plata iznosi preko 4.000 eura.
“Više evidencije bilo u socijalizmu”
Takav način raspodjele stanova i kredita za Borisa Marića recidiv je samoupravnog socijalističkog sistema:
”Gdje to jeste bila praksa, ali su u tom sistemu svi dobijali stanove. Znači, nijesu samo državni funkcioneri nego i državni službenici, pa i stanove bolje od državnih funkcionera mogli su da dobijaju predstavnici firmi koje su dobro radile u to vrijeme. Međutim, to se sada potpuno pretvorilo u suprotnost. Jer tada i ako ste dobili stan, nijeste mogli da dobijete kredit. Vodila se ipak neka evidencija. Ovdje sad imate po nekoliko puta da ista osoba dobija po istom osnovu stan ili kredit. Zaista se radi o pitanju koje jeste za ozbiljan građanski i društveni, civilni pritisak da se prekine ta praksa. Ja sam ubijeđen da su način i zakonska osnova na osnovu koje se dijele stanovi duboko neustavna.”
Građanski pritisak da se prekine praksa: Boris Marić
Najnovijim saopštenjem za javnost oglasila se nevladina organizacija Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Sa te adrese su od premijera Duška Markovića zatražili da objasni zašto je Vlada poklanjala stanove javnim funkcionerima koji treba da kontrolišu zakonitost rada Vlade. MANS traži da Vlada objavi sve podatke o uslovima pod kojima su svi javni funkcioneri dobili kredite i stanove i iznosima koji su im poklonjeni na račun budžeta koji pune građani Crne Gore.
Vladajuća koalicija koristi zakonske nejasnoće kako bi na funkcijama zadržala partijske kadrove koji su već stekli uslove za penziju, smatra izvršni direktor Centra za građanske slobode (CGS) Boris Marić.
On je upozorio da to pitanje nije do kraja zakonski riješeno, zbog čega su česte zloupotrebe. “Radi se o složenom pravnom pitanju i zakonskoj koaliziji koja je samo jedna od onih koje stvaraju ozbiljne nedoumice, ali i prostor za političke zloupotrebe. To pitanje mora biti sistemski riješeno, kroz usklađivanje postojeće regulative i prepoznavanje mogućih izuzetaka, ako se utvrdi javni interes, kroz zakone o Vladi, Skupštini i ministarstvima”, kazao je Marić. Iz Socijalističke narodne partije (SNP) nedavno su upozorili da predsjednici skupština opština (SO) Kotor, Danilovgrad i Nikšić nezakonito obavljaju funkcije jer su stekli uslove ili su već u penziji.
Predsjednik SO Kotor je Jovo Suđić, koji ima 72 godine, dok je na čelu lokalnog parlamenta u Danilovgradu Zoran Bošković koji je nedavno napunio 67 godina. Predsjednik SO Nikšić je Radivoje Lala Nikčević koji ima 69 godina.
Zakonom o radu i o državnim službenicima i namještenicima predviđeno je da radni odnos po sili zakona prestaje sa 67 godina života ili najmanje 15 godina staža osiguranja. Vlada je ranije izmijenila Zakon o radu kojim je omogućeno da državni službenici rade i nakon što steknu pravo na penziju “ukoliko se poslodavac i zaposleni drugačije ne sporazumiju”, ali je Ustavni sud tu odredbu ukinuo 2017. godine. Ustavni sud je tada procijenio da zaposleni može da nastavi da radi i poslije navršenih 67 godina života, ako nije navršio 15 godina staža osiguranja, do ispunjenja tog uslova.
Iz SNP-a su upozorili da vladajuća koalicija namjerno ignoriše zakon kako bi zadržala partijske kadrove na funkcijama u lokalnoj i državnoj administaraciji. Marić ističe da za takve trvrdnje postoji jaka argumentacija kroz strogo formalno tumačenje propisa.
“Sa druge strane imamo značajan broj izuzetaka u praksi. Primjer su savjetnici premijera i pradsjednika države, koji su slobodne profesije. U praksi imamo određeni broj državnih funkcionera u liku poslanika, direktora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i drugih koji su ostvarili pravo na penzije. Dakle možemo reći da je sistem neuređen, da u cjelosti ne prepoznaje i definiše razlike između opštih propisa i državno-službeničkog sistema, odnosno klasičnih političkih imenovanja”, kazao je Marić.
Predsjednici lokalnih parlamenta u tri opštine nijesu jedini penzioneri koji sjede na državnim funkcijama.
Savjetnik predsjednika Crne Gore Milan Roćen pokriva tu funkciju, iako prima penziju, a taj posao kako tvrdi radi volonterski. Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejan Peruničić je imenovan na tu funkciju 2015. godine iako je stekao uslove za penziju, a kao penzioner na čelo je došao i direktor ASK Sreten Radonjić.
Advokat CEGAS-a Sergej Sekulović rekao je Glasu Amerike da su učestale pojave kulturnih manifestacija koje budu zloupotrijebljene u političke svrhe dokaz da crnogorska država nije integrisana i da postoje jake centifugalne sile čiji centri moći nisu u Podgorici.
” ‘Nesporno je da Crna Gora, kao multietnička država, mora da štiti prava manjinskih naroda, ali nedavni primjeri pokazuju da su propisi kojima se silom zakona pokušava nametnuti poštovanje crnogorskih državnih simbola teško primjenjivi u praksi’, smatra Sekulović.
On je, takodje, ocijenio da ako postoji elemenata krivičnog djela ili prekršaja u dogadjajima u Herceg Novom i na Cijevni, prema svima treba postupati jednako.
‘Medjutim, nikakva krivično-pravna represija neće riješiti ovaj problem’, rekao je i dodao da je ‘problem mnogo kompleksniji i može ga riješiti samo politika’, smatra Sekuković.
Prema njegovim riječima, dio odgovornosti zaneintegrisanost crnogorske države snose lokalne vlasti, ali postoji i onaj dio priče koji je van njihove kontrole.”
NOVIM ZAKONOM O IZBORU POSLANIKA I ODBORNIKA PREDVIĐENA PROFESIONALIZACIJA DIK-A, IZ NEVLADINIH ORGANIZACIJA PODSJETILI NA DOSADAŠNJU PRAKSU
Možda zvuči kontradiktorno, ali put do profesionalizacije vodi kroz političke pregovore, dostupne javnosti, sa jasnom namjerom da DIK i ASK budu institucije od punog profesionalnog digniteta, kazao je Boris Marić
“Radna grupa Odbora za reformu izbornog zakonodavstva pripremila je nacrt novog zakona o izboru poslanika i odbornika koji predviđa profesionalizaciju Državne izborne komisije i individualno kandidovanje, saopštio je član tog skupštinskog tijela i poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša. On je kazao da je u tom dijelu zakona napravljen ogroman iskorak u odnosu na važeće rješenje, prema kojem se gotovo svi članovi imenuju na predlog političkih partija, odnosno parlamentarne većine i opozicije…”
“…Ipak, za predstavnike nevladinog sektora najavljena profesionalizacija DIK-a je upitna, s obzirom da je i DPS i do sada, pod plaštom takozvanih nezavisnih eksperata, na čelne pozicije imenovao svoje ljude…”
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević ističe da se u preporukama OEBS-a ne traži profesionalizacija DIK-a, ali se traži znatno unapređenje rada te institucije kroz proaktivnost, viši stepen odgovornosti i transparentnosti, otvaranje sjednica za medije, djelovanje i usvajanje odluka kroz zakonom propisan kvorum, objavljivanje svih odluka blagovremeno, vođenje računa o adresiranju situacija konflikta interesa i eventualnih političkih tenzije, kao i kroz edukaciju članova OIK-a.
“…Dosadašnje iskustvo nije obezbijedilo profesionalizaciju institucija u punom kapacitetu, već je pokazalo koliko je i u kojoj mjeri vlast opstruirala uspostavljanje nezavisnih i profesionalnih DIK-a i ASK-a, ocijenio je Boris Marić, direktor Centra za građanske slobode. On je dodao da su kroz formalizaciju i manipulaciju na čelo tih institucija postavljeni podobni, čime je uvijek bila obezbjeđivana potrebna većina za kontrolu njihovog rada od strane dominantnog DPS-a.
– Profesionalizacija državnih službi je neophodnost kojoj treba težiti. Ipak, pravo pitanje je na koji način to uraditi, koji su preduslovi da dobijemo suštinski profesionalne organe. To podrazumijeva nekoliko bitnih koraka. Prvo, jasan i nedvosmislen dogovor političkih subjekata o cilju i karakteru profesionalizacije. Drugo, izglasavanje normativne osnove i uspostavljanje niza kriterijuma koji garantuju jak osnov za uspostavljanje profesionalnih institucija. Na primjer, važno je osigurati finansijsku nezavisnost tih institucija i obezbijediti jasne kadrovske kriterijume za izbor i popunu DIK-a i ASK. Od presudne je važnosti da se ovaj proces odvija uz prisustvo javnosti i da u njega budu uključeni prepoznati i stručni predstavnici NVO sektora– kazao je Marić.
Kako je dodao, polazište takve procedure treba da bude dosadašnje iskustvo, koje nije obezbjedilo profesionalizaciju institucija u punom kapacitetu.
– Osim političke kontrole, postoje i viši prstenovi zaštite u činjenici da se administrativni aparat države nalazi pod punom kontrolom vladajuće strukture, što je poseban problem kada je u pitanju pravosudni sistem. Možda zvuči kontradiktorno, ali put do profesionalizacije institucija vodi kroz političke pregovore, dostupne javnosti, sa jasnom namjerom da DIK i ASK budu institucije od punog profesionalnog digniteta. Koji model će biti primijenjen stvar je traženja kroz društveni dijalog i dogovor na političkoj ravni – zaključio je Marić…”
Zamislimo sada koliko će dodatno građani gubiti povjerenje da u razumnom roku mogu ostvariti svoja prava pred sudovima, kada Ustavni sud šalje ovako obeshrabrujuću poruku bez jasnog razloga, upozorio je Boris Marić
Odlukom da ukine rok od 18 mjeseci, u kojem je bio obavezan da postupi po prijemu predmeta, Ustavni sud je pokazao da nije spreman da pruži djelotvornu zaštitu ljudskih prava, što će dodatno uticati na porast sumnji i pad povjerenja u pravosudni sistem, ocjenjuju sagovornici „Dana“. Ustavni sud je na poslednjoj sjednici ukinuo odredbu člana 39, stav 2 Zakona o Ustavnom sudu, kojom je bila propisana njegova obaveza da u svakom predmetu odluči najkasnije u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom.
Građani Crne Gore, koji smatraju da su im prekršena prava u postupcima pred crnogorskim sudovima, moraju prije obraćanja Strazburu iscrpiti sve pravne ljekove, što znači da o njihovim žalbama mora prvo odlučivati Ustavni sud. S obzirom na to da su sudije odlučile da je neustavan rok koji im je dao zakonodavac, i samim tim nemaju ograničenje u kojem periodu moraju riješiti predmete, pitanje je koliko će sam Ustavni sud doprinijeti (ne)poštovanju prava na suđenje u razumnom roku.
I sa Ustavnim sudom koji je navodno morao da postupa u roku od 18 mjeseci, presude Suda u Strazburu protiv Crne Gore i dosad su bile najbrojnije zbog povrede prava na pravično suđenje. Činjenica je da će ukidanje roka uzrokovati još dugotrajniji i naporniji put građana koji na pravdu računaju samo pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Advokat Veselin Radulović smatra da je rok od 18 mjeseci bio ionako dug jer Ustavni sud, kako je objasnio, rješava pravna pitanja i ne sprovodi dokazni postupak poput redovnih sudova.
– Umjesto da se potrudi da obezbijedi djelotvornu zaštitu ljudskih prava i sloboda u slučajevima kada redovni sudovi ili drugi organi to ne učine, već vode postupke neprimjereno dugo, Ustavni sud ukida i svoju obavezu da odluči u zakonskom roku. Ovom odlukom Ustavni sud je pokazao da nije spreman da pruži djelotvornu zaštitu ljudskih prava, već da se pridružuje onima koji ih krše. Podsjetiću da je taj rok Ustavni sud i inače kršio, pa je ova odluka samo potvrda prakse tog suda koja, nažalost, u većini slučajeva pokazuje da Ustavni sud ne ostvaruje svoju funkciju – naglasio je Radulović za „Dan“.
Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić ističe da odluka o ukidanju roka nije dobra vijest.
– Rok od 18 mjeseci insistira na činjenici da je ažurnost i odlučivanje u razumnom roku jedna od osnova ostvarivanja prava i pravičnosti. Šalje se negativna poruka građanima koja će dodatno uticati na porast sumnji i pad povjerenja u pravosudni sitem u konkretnom slučaju u Ustavni sud – rekao je Marić za „Dan“.
Objašnjava da je pravna izvjesnost bitno vezana za princip suđenja u razumnom roku, te da je Ustavni sud u sistemu upravo onaj organ koji treba kroz svoje odluke da vrši pritisak na redovno sudstvo da se taj princip poštuje.
– E zamislimo sada koliko će dodatno građani gubiti povjerenje da u razumnom roku mogu ostvariti svoja prava pred sudovima, kada Ustavni sud šalje ovako obeshrabrujuću poruku bez jasnog razloga. Ustavni sud mora povećati svoju ažurnost a odluke donositi za mnogo kraće vrijeme od 18 mjeseci, jer odlučuje o najosjetljivijim pravnim pitanjima sistemskog karaktera – istakao je Marić.
Iz Akcije za ljudska prava ranije su ocijenili da je Ustavni sud, odlukom da sam sebi ukine obavezu postupanja u zadatom razumnom roku, pokazao spremnost da ugrozi djelotvornu zaštitu ljudskih prava, dajući sebi za pravo da odluke donosi u roku koji mu odgovara.
Pitanje odnosa između grana vlasti, njihove međusobne kontrole i ograničavanja trebalo bi riješiti kroz donošenje zakona o Vladi i zakona o Skupštini, smatra Boris Marić, direktor NVO Centar za građanske slobode CEGAS.
“Tim zakonima bi morala jasno biti predviđena puna sudska zaštita u vezi sa izborom, imenovanjem ili razrješenjwem javnih funkcionera, jer je ona i bez ovog načelnog stave Vrhovnog suda nedovršena i djelimična. Naime, sud nije u mogućnosti da nezakonito razriješenu osobu vrati u državni organ, dok je moguće tražiti i dobiti naknadu štete, što nije primarna pravna stvar u ovim sporovima u odnosu na javni interes”, navodi on.
Vrhovni sud je donio Načelni pravni stav da sudovi ne treba da preispituju odluke Skupštine.
“Načelni stav Vrhovnog suda da se ne mogu preispitivati odluke Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera generalno u upravnom ili parničnom postupku je u suprotnosti sa ustavnim načelima i sa zakonom. Načelni stav nije izvor prava, nema obavezujući karakter, a ovako koncipiran može poslužiti samo izazivanju dodatne pravne nesigurnosti, postaje dio problema”, podsjeća Marić.
I predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica rekla je da to nije obavezujući stav, ali pravnici podsjećaju da je “slobodna sudijska savjest” podložna odluci Vrhovnog suda, koji odlučuje po žalbama kao konačna instanca.
“Mogućnost zaštite i dalje postoji pred redovnim sudovima, jer načelni stav nije obavezujući, a sudija sudi po ustavu i zakonu, te na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja, što će značiti nezavisno od načelnih stavova, drugih uticaja, sa punim integritetom. Naravno cio problem sa sudskom zaštitom imenovanih ili razriješenih javnih funkcionera, traje već godinama, mnogo prije spornog načelnog stava. I umjesto da je na pomolu inicijativa, volja da se ovaj problem sistemski riješi, on se naprotiv produbljuje kroz razne odluke zakonodavnog doma, pa i ovu instrukciju Vrhovnog suda. Cilj je zatvoriti tvrđavu vladajuće elite za mogućnost jasnog i institucionalizovanog uticaja na donošenje odluka u državnim organima”, navodi direktor CEGAS-a.
Iz teksta: [ https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/dok-su-vijecali-o-smjeni-znali-da-se-sprema-stav ], “Vijesti Online”
Izborom Vesne Medenice po treći put na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, Sudski savjet je grubo prekršio Ustav, koji u članu 124, stav 5 zabranjuje da isto lice više od dva puta bude birano na tu funkciju (”Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”).
Sudski savjet je treći izbor predsjednice Vrhovnog suda učinio bez obrazloženja o razmatranju ustavnosti njene kandidature, poput nekog politbiroa u jednopartijskom sistemu, iako su na neustavnost te kandidature javno i obrazloženo blagovremeno upozorili 11 nevladinih organizacija, profesori prava i drugi istaknuti pravnici iz Crne Gore i regiona.
Ovom odlukom, članice i članovi Sudskog savjeta su jednoglasno stavili van snage Ustav Crne Gore, svjesni da protiv njihove odluke nema pravnog lijeka, jer nije bilo protivkandidata za tu funkciju koji bi imao pravo da ga uloži.
Preostaje samo da saopštimo da je Ustav Crne Gore pogažen, i da upozorimo javnost da je umjesto vladavine prava na snazi vladavina političke moći koja lične interese pretpostavlja opštem interesu. Rezultat je poguban po Crnu Goru, posebno jer dolazi od onih čiji je posao da obezbijede nezavisnost sudstva i jednaku primjenu Ustava i zakona prema svima.
Sudski savjet, koji je prihvatio neustavnu kandidaturu Medenice, a onda je i izabrao, time se definitivno kompromitovao kao marionetsko tijelo, a mjesto predsjednika Vrhovnog suda je uzurpirano. Dodatno je poražavajuće što je kandidatkinju jednoglasno predložila Opšta sjednica Vrhovnog suda bez ikakvog obrazloženja u odnosu na ustavnost kandidature.
Kome još nije jasno, da ponovimo: Ustav je u julu 2013. godine, amandmanima koji su stupili na snagu odmah, zabranio da ista osoba bude birana za predsjednika Vrhovnog suda više od dva puta. Time je usvojio važnu demokratsku tekovinu koja služi ”sprječavanju neprimjerene koncentracije lične moći”, kako je obrazložila Venecijanska komisija. Međutim, ova univerzalna demokratska tekovina neće važiti za one koji žive u Crnoj Gori u vrijeme predsjednikovanja Vesne Medenice, koja će do kraja trećeg mandata koncentrisati čak 17 godina na funkciji i ličnu moć koja bi kod svakog razumnog i objektivnog posmatrača morala da izazove duboku zabrinutost.
Saopštenju prilažemo imena sudija Vrhovnog suda i članova Sudskog savjeta koji su učestvovali u trećem izboru Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda i omogućili kršenje pravnog poretka Crne Gore.
11 nevladinih organizacija:
Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica
Možemo doći u situaciju da imamo dijametralno suprotnu sudsku praksu i to je za svaki pravni sistem jedan veliki rizik. A ovo liči na takvu situaciju, upozorava Sekulović
Stav Vrhovnog suda da se ne mogu sudski osporavati odluke Skupštine Crne Gore nije obavezujući za sudije, ali bi mogao izazvati zabunu u pravosuđu, smatra advokat Sergej Sekulović. On je istakao da pravni stav Vrhovnog suda nema karakter opšteg pravnog akta koji bi bio obavezujući za stranke u postupku.
“Najjednostavnije rečeno po svojoj pravnoj prirodi stav Vrhovnog suda nema karakter zakona. Sudije koje postupaju u predmetima nisu obavezne da slijede načelni pravni stav Vrhovnog suda. On ima karakter preporuke i instrukcije, pri čemu sudije imaju slobodno sudijsko uvjerenje i mogu da sude onako kako oni misle da treba”, kazao je Sekulović.
Vrhovni sud je donio načelni stav prema kojem pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera, bez obzira da li su odluke poslanika zakonite ili ne. U načelnom stavu, koji je potpisala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, navodi se da se odluka Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne može pobijati u upravnom sporu niti u parničnom postupku, osim kada je to izričito zakonom propisano. Skupština bira i smjenjuje funkcionere iz svoje nadležnosti, ali u zakonu piše da to može uraditi ako su prekršili zakon. U postupcima pred Skupštinom to nije utvrđivano, a ovim mišljenjem se onemogućuje sudovima da to utvrde.
Odluka dolazi nakon što su osnovni sudovi poništili nezakonite odluke Skupštine o smjeni Irene Radović sa mjesta viceguvernera Centralne banke, Vanje Ćalović Marković iz Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, Nikole Vukčevića i Gorana Đurovića iz Savjeta RTCG.
Sekulović smatra da to stvara problem strankama u postupku jer ako osnovni sudovi ponište odluke Skupštine, u reviziji postupka Vrhovni sud može da ih poništi. To bi moglo uticati na kasniju analizu učinka sudija čije presude padaju na višim sudskim instancama.
“Moralna je dilema pred sudijama da li da sude po sopstvenoj savjesti i pravnom znaju ili da idu linijom manjeg otpora i poštuju instrukcije Vrhovnog suda da im presude ne bi bile ukidane. Jer na taj način bi im indirektno bilo ograničeno napredovanje u karijeri”, kazao je Sekulović.
Iz Ministarstva pravde “Vijestima” nijesu komentarisali stav Vrhovnog suda, niti su odgovorili da li će on doprinijeti jačanju vladavine prava u Crnoj Gori. Ni iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori nijesu odgovorili da li u evropskoj praksi postoji slična zabrana sudske ocjene zakonodavnih odluka, niti su komentarisali stav Vrhovnog suda. Izostao je i stav Ustavnog suda, Udruženja sudija.
Na pitanje da li bi sada stranke trebalo direktno da se obraćaju Ustavnom sudu, Sekulović je kazao da stav Vrhovnog suda može dovesti do opasnih posljedica u 23. pregovaračkom poglavlju u kome se zahtijeva izjadnačavanje sudske prakse.
“Možemo doći u situaciju da imamo dijametralno suprotnu sudsku praksu i to je za svaki pravni sistem jedan veliki rizik. A ovo liči na takvu situaciju… Ustavni sud bi sada potencijalne nove tužbe mogao da tumači kao nedjelotvorna pravna sredstva, jer neće moći da daju efeketa ako sudovi budu poštovali načelni stav Vrhovnog suda. U toj varijanti Ustavni sud bi odbacivao ustavne žalbe kao preuranjene i upućivao stranke da idu redovnim pravnim putem”, kazao je on.
Sekulović smatra da stav Vrhovnog suda dovodi do pravne nesigurnosti građana.
“Trebalo je na početku da izađu sa jasnim pravnim stavom i da stranke imaju bar elementarnu pravnu izvjesnost oko sudbine sopstvenih pstupaka”, kazao je on.
Član Sudskog savjeta Dobrica Šljivančanin pitao je juče Medenicu kako komentariše Načelni pravni stav u vezi sa razrješenjem funkcionera i promjenu u kratkom roku. Medenica je kazala da to nije njen, već stav Opšte sjednice i da ga ne bi mnogo komentarisala: “Dugo smo i dugo tražili iskustva po drugim pravnim jurisdikacijama, njihov način postupanja u ovakvim stvarima i nigdje nismo našli da akt vlasti ili akt vlada ispituju redovni sudovi. Jer te odluke nemaju obrazloženja, a sudovi se moraju, ispitujući osnovanost neke odluke baviti obrazloženjima. Ne znači da je sa ovim stavom onemogućena sudska zaštita strankama, jer sve što je iz izborne i ustavne nadležnosti, nadležan je Ustavni sud”.
Objasnila je da su redovni sudovi tu da utvrde tužbu za materijalnu ili nematerijalnu štetu, ističući da je to i obrazloženo u načelnom pravnom stavu. “Što se tiče stava Vrhovnog suda nikada nije donosio do sada, ali je bila jedna odluka ranije i zbog toga se nije čekalo da sud odluči odlukom, već da to uradi stavom. Stav nije sveto pismo već neka smjernica zbog kvaliteta pravde i jedinstva sudskih odluka”, rekla je Medenica.
