Centar za građanske slobode (CEGAS) je prateći unutrašnji nadzor državnih tužilaštava uočio nepostojanje interne kontrole među tužilaštvima, iako ga Zakon eksplicitno nalaže. SDT niko nije kontrolisao za vrijeme GST Katnića, a izostao je značajan nadzor i u drugim tužilaštvima. Odgovornost za ovakav vid propusta je izostala. Nad SDT-om je prvi put vršen nadzor za 2016.godinu, pa je tek u 2021-oj započet – 29.januara 2021. Odlukom vd VDT-a. Odluka se zbog kadrovskih promjena mijenjala dva puta tokom iste godine, sa posebnim osvrtom na nadzor nad SDT-om.
Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore Vrhovno državno tužilaštvo najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada državnih tužilaštava, pa je jasno o kojem se zaostatku radi.
Prema podacima iz državnog tužilaštva nadzor nad višim državnim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju izvršen je u četvrtom kvartalu 2022.godine, dok je nadzor nad SDT-om i dalje u toku.
CEGAS ne čudi dužina trajanja nadzora, s obzirom na značajna kašnjenja i stalne kadrovske izmjene, ali čudi činjenica da Vrhovno državno tužilaštvo na pitanje CEGAS-a o postojanju dokumenta Plana nadzora za 2023. godinu daje odbijajuće Rješenje, u kojem se navodi da Vrhovno državno tužilaštvo ne posjeduje akt/dokument koji sadrži tražene podatke.
Kako u 2022-oj godini nije vršen nadzor od viših državnih tužilaštava ka osnovnim, čudi činjenica da Više državno tužilaštvo Podgorica još uvijek nema izrađen poseban Plan nadzora za 2023., već nas je informisalo da je ono u aktu Programa rada za 2023. predviđeno, ali nije jasno određeno nad kojim osnovnim tužilaštvima će biti sproveden nadzor.
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju na isto pitanje CEGAS-a o Planu nadzora za 2023. godinu odgovara da je u toku proces ocjenjivanja državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, pa tek nakon što budu svi ocijenjeni će biti utvrđen i Plan nadzora za 2023.godinu.
Više državno tužilaštvo Podgorica smatra da ima vremena za donošenje posebnog plana nadzora za 2023., iako smo pri kraju prvog kvartala, što čini lošu praksu za davanje mogućnosti transparentnosti i praćenja od strane civilnog sektora.
Uzimajući u obzir značaj unutrašnje kontrole u tužilačkom sistemu, CEGAS je mišljenja da Planovi nadzora moraju biti definisani i jasni najdalje u prvom mjesecu tekuće godine, kako bi i ovaj vid kontrole bio dovoljno određen i transparentan.
Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori sistem disciplinske odgovornosti tužilaca nema svrhu, s obzirom na to da se vodi veoma mali broj disciplinskih postupaka, a da se za prekršaje različite težine izriču jednake i najmanje sankcije, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS), Marija Popović Kalezić.
Analiza rada Tužilačkog savjeta, Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koju su uradili CEGAS, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i nedeljnik Monitor, pokazala je da je sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti državnih tužilaca nefunkcionalan.
Popović Kalezić kazala je da je ranijih godina vođen veoma mali broj disciplinskih postupaka.
Prema njenim riječima, od 2016. do 2021. godine podnešeno je 12 predloga za vođenje disciplinskih postupaka, od čega je svega osam utvrđenih disciplinskih odgovornosti koje su se odnosile na neprijavljivanje imovine Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK), čija je sankcija najmanja moguća, kao najlakši oblik prestupa.
„Jasno je da, na osnovu broja disciplinskih odgovornosti i propisanih sankcija, da sistem disciplinske odgovornosti nema svoju svrhu“, rekla je Popović Kalezić agenciji MINA.
Ona je kazala da u od 2016. do 2021. godine nije pokrenut nijedan disciplinski postupak protiv bilo kog državnog tužioca zbog propusta u radu u bilo kojem predmetu, što je krajnje loše.
Popović Kalezić je navela da je za prvih šest mjeseci prošle godine, samo jedan tužilac disciplinski odgovarao zbog propusta u svom radu u vezi sa predmetima, gdje je utvrđena njegova odgovornost za zastarjelost krivičnog gonjenja u čak 13 predmeta.
„Nažalost, sankcija je i u ovom slučaju bila najblaža moguća, baš kao i kod ranijih slučajeva neprijavljivanja imovine ASK-u, pa je jasno da se su se „po težini prestupa“, ova dva bitno različita djela tretirala isto, odnosno jednakom sankcijom“, navela je Popović Kalezić.
Zapanjujući je podatak o broju odbačenih krivičnih prijava, većinom zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.
Po dostupnim podacima prikupljenim primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao i uvidom u godišnje izvještaje rada Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva, državni tužioci su samo tokom 2020. godine odbacili 1.107 krivičnih prijava, od čega 789 zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.
U 2021. godini državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 53 krivične prijave, od čega 51 prijavu iz nadležnosti osnovnih i dvije iz nadležnosti viših državnih tužilaštava.
U svakom od tih slučajeva zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava.
Zbog težine posljedica tog disciplinskog prekršaja, Akcija za ljudska prava je ranije dala preporuku da se taj prekršaj propiše kao jedan od najtežih disciplinskih prekršaja, za čije izvršenje zakon propisuje disciplinsku sankciju razrješenje državnog tužioca, ali ta preporuka nije usvojena.
Autori analize ocijenili su da bi novoizabrani Tužilački savjet trebalo da analizira razloge zbog kojih se tako veliki broj krivičnih prijava odbacuje zbog nastupanja zastarjelosti i da li je u bilo kom predmetu do zastarjelosti krivičnog gonjenja došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada državnog tužioca.
Popović Kalezić je kazala da, samim ti što je situacija i u sudskom sistemu vrlo slična, ne čudi situacija sa brojnim procesuiranjima u pravosuđu.
Ona je navela da nije postojao sistem interne ni eksterne kontrole.
„Kako ove vrste utvrđivanja odgovornosti ni zakonski nijesu povezane, a onda ni dobro postavljene, prvo se mora očekivati izmjena zakonskih i podzakonskih akata u ovom smjeru, a onda i volja da do suštinske kontrole i načina svrsihodnog ocjenjivanja i dođe“, dodala je Popović Kalezić.
Kako je istakla, nije se jednako moglo tretirati to što neko od tužilaca nije prijavio svoju imovinu ASK-u, a imao je zakonsku obavezu, kao situacija povrede radne obaveze u kojoj je došlo do zastare u 13 predmeta.
„Državni tužioci na svom primjeru moraju pokazati koliko im je stalo do prava i pravde, da bi to povjerenje kod građanstva makar malo počelo da raste“, naglasila je Popović Kalezić.
Govoreći o kaznenoj politici, Popović Kalezić je kazala da je potrebno mijenjati Zakon o državnom tužilaštvu i, u skladu sa tim, određena podzakonska akta.
„I određivanje visine sankcija u slučaju utvrđivanja disciplinske odgovornosti treba se mijenjati, ali mora postjati volja za njihovo određivanje i poštovanje Zakona“, istakla je Popović Kalezić.
Ona smatra da se moraju mijenjati i postavljati brojne metodologije, opet u skladu sa izmjenom zakona, i naći veza između utvrđene disciplinske odgovornosti, povrede Etičkog kodeksa, kao i načina ocjenjivanja državnih tužilaca.
„Za sve ove izmjene trebaće dosta volje i truda, kao i poštovanje svih zakonskih procedura, sprovođenja javne rasprave sa svim zainteresovanim strukturama, pored stručne javnosti, kako bi u konačnom došlo do napretka“, ocijenila je Popović Kalezić.
Ona je kazala da se, prema istraživanju koje je za CIN, CEGAS i Monitor sprovela Ipsos agencija, najmanje vjeruje tužilaštvu i političkim partijama, navodeći da je to porazno.
„Istraživanje je sprovedeno u 2021. godini, pa se nadam da je danas situacija nešto bolja“, rekla je Popović Kaležić, dodajući da se ne smiju zaboraviti zakonske izmjene koje su u jednoj mjeri dovele do napretka, kao i novi sastav Tužilačkog savjeta.
Komentarišući najavu Ministarstva pravde da će razmotriti uvođenje procesa vetinga, kojim bi se utvrdila odgovornost sudija i državnih tužilaca koji su nestručno i nesavjesno obavljali funkciju, Popović Kalezić je kazala da postoji potreba za nečim sličnim, ali da smatra da je za to u Crnoj Gori prilično rano.
Kako je istakla, ka tome se ne smije ići užurbano i ako je velika potreba da se stvari u crnogorskom pravosuđu dovedu u red.
„Ispitivanje imovine sudija, tužilaca i visokih policijskih službenika, a onda i rasvjetljavanja određenih nejasnoća u tom pravcu, može biti dobar model za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala u ovim, nama nažalost najranjivijim sferama društva, ali se mora naći najbolji zakonski model koji bi tome odgovorio“, ocijenila je Popović Kalezić.
Prema njenim riječima, taj vid kontrole, praćenja, a na kraju i procesuiranja, mogao bi se unaprijediti razradom i dopunom već postojećih zakona.
Popović Kalezić smatra da izmjenom zakona o državnom tužilaštvu i o sprječavanju korupcije, kao i najavljenim zakonom o oduzimanju imovine, može doći do značajnih pomaka u cjelokupnom pravosuđu.
„Sve ove izmjene morale bi biti donešene temeljno, sa ozbiljnom razradom pravnih normi, uz zakonski način donošenja promjena. Ne na prečac sa brojnim propustima, što nam najčešće stvori problem u dijelu implementacije i onoga šta smo željeli da postignemo“, rekla je Kalezić Popović.
Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.
U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine.”
“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.
Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona.
Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.
Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.
Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.
“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.
Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.
Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca.
“To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.
Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).
Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).
Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1 odsto.
“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.
Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.
“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.
Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.
“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.
Institut sporazuma o priznanju krivice i njegova primjena, drastično rastu u periodu od 2016. do 2020. kako u Višim i Specijalnom državnom tužilaštvu, tako i u osnovnim državnim tužilaštvima, navode iz Centra za građanske slobode (CEGAS).
Foto: CEGAS
Oni navode da u Višim državnim tužilaštvima u odnosu na 2016. godinu, u 2020. imamo tri puta veći broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice.
Foto: CEGAS
Prema podacima CEGAS-a dodaju da u Specijalnom državnom tužilaštvu u odnosu na 2016. godinu, u 2020. imamo čak četiri puta veću brojku kada su zaključeni sporazumi o priznanju krivice u pitanju.
Foto: CEGAS
U osnovnim državnim tužilaštvima, kako su dodali, brojka o sporazumnom priznanju krivice je u odnosu na 2016. godinu, 2020. skočila čak na skoro tri puta veću.
Nepoštovanje pravne procedure u donošenju podzakonskih akata, najviše ugrožava prava građana, kazali su iz NVO Centar za građanske slobode (CEGAS). Poručuju da jučerašnja izmjena odluke o kriterijuma za utvrđivanje osnova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom ne smije proizvoditi pravno dejstvo jer je, kako ističu, pravno neutemeljena.
“Kako su Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom, vrlo klizav teren za upadanje u pravnu nesigurnost i nejasnoću, koji je nesumnjivo postojao i ranije i bio kritikovan ne samo od civilnog sektora već i od tadašnje opozicije i međunarodnih organizacija, smatramo da se u izmjene nije smjelo ulaziti bez podrobne analize stručnog kadra zaduženog za pitanje dodjele državljanstva a prevashodno mišljenja i odobrenja Ministarstva Unutrašnjih poslova Crne Gore”, kazali su iz NVO Centar za građanske slobode (CEGAS).
Dodaju da su ovakve odluke donešene od 2008 preko 2010, 2012, 2016, 2018, 2020 i kao takve, kako dodaju, budile mogućnost političkog uticaja na Zakon o državljanstvu Crne Gore, a sve zarad pojedinih interesa i trenutnih političkih planova od strane partija koje su na vlasti.
Poručuju da je način donošenja ovakvih odluka morao biti pripremljen uz detaljnu analizu nadležnog ministarstva i kao takav dat na razmatranje unutar Skupštinskog odbora.
“Ni jedna politička struktura kao ni partikularni interesi bilo koje političke partije ne smiju uticati na pravno valjano i pravno utemeljeno donošenje zakonskih normi i podzakonskih akata. Koja god da je juče odluka bila u pitanju, njena izmjena nije smjela uslijediti bez predstavnika nadležnog ministarstva i bez rasprave na Skupštinskom odboru”, kazali su iz CEGAS-a i poručili da jučerašnja izmjena odluke ne smije proizvoditi pravno dejstvo jer je, kako ističu, pravno neutemeljena.
Posjećamo, na telefonskoj sjednici Vlade Crne Gore uprkos tome što se u Skupštini istovremeno održavala sjednica na kojoj se raspravljalo o nepovjerenju Vladi, usvojena je odluka o kriterijuma za utvrđivanje osnova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom. Odlukom koju je sinoć Vlada usvojila za sticanej državljanstav je dovoljno 5 godina privremenog i 5 stalnog boravka u Crnoj Gori dok je do sada bilo potrebno 10 godina stalnog boravka.
Prema podacima koje smo dobili od Ministarstva unutrašnjih poslova putem zahtjeva za Slobodan pristup informacijama, ove godine se za dobijanje ekonomskog državljanstva prijavilo ukupno 130 aplikanata i 308 članova njihovih porodica.
Ekonomsko državljanstvo dobilo je ukupno 166 lica, zaključno sa podacima od 11.10.2021. godine. Najveći broj lica su državljani Ruske federacije – 118.
Poseban program ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes Crne Gore, kako je zvaničan naziv programa “ekonomskog državljanstva”, uvela je Vlada premijera Duška Markovića 2019. godine, a isti će biti okončan 31. decembra 2021.
Vlada Crne Gore je u martu usvojila odluku prema kojoj se ovaj program neće nastavljati.
U obrazloženju odluke stoji da se ovaj program kosi sa načelima Evropske Unije i da bi njegov eventualni produžetak ugrozio proces evropskih integracija. Evropske institucije nisu naklonjene ovakvim programskim rješenjima dobijanja državljanstva i privlačenja investicija, zbog uticaja koji mogu imati na finansijski integritet u državama članicama i kandidatima za članstvo.
EKONOMSKA DRŽAVLJANSTVA OD 01.01.2021. DO 11.10.2021.
PREDLOG
RJEŠENJE
25.11.2020. Duško Marković
21.04.2021. – Alexander Nikolaev, Natalia Nikolaeva, Ksenija Nikolaeva, Stanislava Nikolaeva – Ruska Federacija
19.05.2021. Zdravko Krivokapić
26.08.2021. – Yury Shorikov, Iulia Shorikova, Sofiia Shorikova, Aleksandr Shorikov – Ruska Federacija
19.05.2021. Zdravko Krivokapić
30.08.2021. – Evgenii Shorikov, Zhanna Shorikova, Eseniia Shorikova – Ruska Federacija
04.06.2021. Zdravko Krivokapić
05.08.2021. – Vladimir Pravdivyy, Elena Pravdivaya, Aleksandra Pravdivaya, Miroslava Pravdivaya, Yaroslav Pravdivyy – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
14.09.2021. – Rustem Khaliullin, Anzhelika Khaliullina, Askar Khaliullin – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
25.08.2021. – Ivan Zykov, Anastasiia Zykova – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
25.08.2021. – Dmitry Kasilov, Elena Kasilova, Alena Kasilova, Maria Kasilova – Ruska Federacija
08.06.2021. Zdravko Krivokapić
01.09.2021. – Andrey Litvinov, Olga Litvinova, Alexander Litvinov, Mikhail Litvinov – Ruska Federacija
05.07.2021. Zdravko Krivokapić
14.09.2021. – Andrey Gorodilov, Anastasiia Panchenko (ćerka) – Ruska Federacija
01.04.2021. Zdravko Krivokapić
06.09.2021. – Maksim Skovorodnik, Oskana Skovorodnik, Daria Skovorodnik, Demid Skovorodnik – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
15.09.2021. – Alexander Shiryaev, Liudmila Shiryaev – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
27.07.2021. – Andrei Tsvetkov, Tatiana Tsvetkova, Aleksej Tsvetkov, Olga Tsvetkova – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
03.08.2021. – Konstantin Aristarkhov, Valentina Aristarkhova, Marianna Aristarkhova, Oliviia Aristarkhova, Maksim Aristarkhov – Ruska Federacija
19.04.2021. Zdravko Krivokapić
20.07.2021. – Dmitry Vinogradov, Ekaterina Epanchinova (supruga), Ivan Vinogradov, Kirill Vinogradov, Daria Vinogradov – Ruska Federacija
19.03.2021. Zdravko Krivokapić
05.07.2021. – Konstantin Shapsharov, Nadežda Shapsharova – Ruska Federacija
04.05.2021. Zdravko Krivokapić
06.07.2021. – Nikolay Misyura, Kseniia Misyura, Elizaveta Misyura, Timofei Misyura – Ruska Federacija
Foto: CEGAS
Foto: CEGAS
Foto: CEGAS
