Način na koji obrazovni sistem funkcioniše ima dubok uticaj na percepciju pravednosti u društvu. Obrazovanje nije samo mehanizam prenosa znanja, ono je prostor u kojem se formiraju osnovna očekivanja o tome da li društvo nagrađuje rad i znanje ili privilegije i neformalne uticaje. Upravo zbog toga, integritet obrazovnog sistema ima šire društvene implikacije: oblikuje povjerenje građana u institucije i principe na kojima počiva društveni poredak.
Fokus ove analize CEGAS-a je na tome kako partijska podobnost i smjene vlasti oblikuju kadrovsku politiku, atmosferu u školama i povjerenje građana u obrazovne institucije.
Nalazi su zasnovani na triangulaciji tri izvora: upitnika sa 29 ispitanika, fokus grupe sa maturantima podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” i analize zakonskog okvira.
Nalazi ovog istraživanja upućuju na sistemski, a ne sporadičan problem. Radi se o deficitu povjerenja koji se proteže kroz sve ključne dimenzije obrazovnog procesa, od načina na koji se zapošljavaju nastavnici do toga zašto ni građani ni sami zaposleni ne koriste mehanizme koje sistem formalno nudi.
Percepcija političkog uticaja je raširena i međusobno konzistentna. Sve tri metode, upitnik, fokus grupa i analiza politika, konvergiraju ka istom zaključku: kadar je centralno bojno polje politizacije, a institucionalna nestabilnost pri smjenama vlasti postala je sastavni dio sistema, a ne izuzetak.
Personalna rješenja određuju institucionalni integritet. Ohrabrujuće je da promjena direktora može brzo i vidljivo promijeniti atmosferu u školi, kao sto su učenici fokus grupe i potvrdili.
Alarmantno je da se na to oslanjamo umjesto na zakonske mehanizme koji bi integritet učinili sistemskim, a ne zavisnim od pojedinca.
Između iskustva i prijavljivanja postoji zid. Četiri od pet ispitanika ima direktno ili posredno iskustvo političkog zapošljavanja, ali to iskustvo gotovo po pravilu ne biva prijavljeno. Razlozi su isti kao i u prethodnim brifovima serije: ispitanici ne vjeruju da bi prijavljivanje imalo efekta i ne znaju kome da se obrate.
Sloboda profesionalnog govora je kritična tačka. Kada 65 odsto ispitanika smatra da nastavnici nemaju ili imaju ograničenu slobodu javnog govora, to znači da su oni koji bi trebalo biti uzori profesionalnog integriteta, sami uhvaćeni u mrežu straha od profesionalne odmazde.
Obrazovni sistem gubi ulogu mehanizma socijalne mobilnosti. Kada građani percipiraju da uspjeh ne zavisi isključivo od znanja i rada, sistem prestaje da funkcioniše kao prostor jednakih šansi.
Sistem se ne mijenja naglim preokretima, već postepenom erozijom normi, i upravo tu eroziju ovo istraživanje bilježi.
DOKUMENT NA MNE PREUZMITE OVDJE
DOKUMENT NA ENG PREUZMITE OVDJE
FOTO: mijung Park/Pixabay


